Posljedice tih imperijalističkih fantazmagorija zapanjujuće su slične, kao što su Arapi i Avari zagospodarili velikim dijelovima Europe na razvalinama Rimskog carstva, tako su Mongoli na ruševinama karolinške i bizantske Europe pokucali na vrata Trogira, a Osmanlije opsjedali Beč, kao što je Napoleonova europska kampanja rezultirala ruskim kopitima na pariškim ulicama, tako je slom Austro-Ugarske i carske Njemačke doveo do boljševičkih revolucija u srcu Europe, a Hitlerov novi europski poredak skončao terorom Crvene armije u Beču i orjentalnom despocijom staljinističkoga tipa u Berlinu i u istočnim predgrađima Trsta. 7

PENNY 1. Engleski denar, koji se počeo kovati za vrijeme kralja Offa od Mersia (757. - 796.) po uzoru na karolinške denare.

DANARO, DENARO U Italiji naziv za denar, koji se počeo kovati u sjevernoj Italiji po ugledu na karolinške denare.

Dvije temeljne karakteristike toga razdoblja su poučavanje germanskih naroda latinskome jeziku, što je omogućilo proučavanje crkvenih otaca koji su pisali na latinskom jeziku (najstariji sačuvani primjerci rimske književnosti potječu iz IX. st., upravo su ih karolinški učenjaci spasili od zaborava), i pronalazak karolinške minuskule, pisma koje se je moglo relativno lako čitati i pisati. Karolinška minuskula, koju su razradili redovnici Katoličke crkve, bila je ključna pri stvaranju književnosti zapadne civilizacije.

Na latinskome jeziku stoljećima se pišu pravna, povijesna (kronike) i prirodoznanstvena djela, tvoreći s literarnim tekstovima jednu nadregionalnu hrvatsku kulturu koja je pratila i domete karolinške i otonske renesanse.

Napredovanje zapadne kulture u kasnom srednjem vijeku nepovoljno se odrazilo na jedinstvo srednjovjekovne karolinške kulture, utemeljene na savezu papinstva s pokretima obnove u Njemačkoj i Francuskoj.

Stoga poglavlja nose naslove: " Jugoistočna granica karolinške arhitekture ", " Romanička skulptura kao javni medij " i " Pannonia Romanica ".

Potječe iz vremena između 778. i 820. godine, i svrstava se među remek-djela karolinške minijature.

Ljubica Širec, koje je obrađivala nalaze iz Dvigrada iz ranosrednjovjekovnog razdoblja, istakla je da su u crkvi sv. Sofije pronađene najstarije karolinške freske u Hrvatskoj s potpisom majstora Johanesa Butine, kao i vrijedna kamena plastika s motivima pletera.

Izložba će okupiti najdragocjenije eksponate, među kojima i karolinške relikvijare iz Nina, moćnike iz zadarske zlatarske radionice iz zbirke crkvene umjetnosti u Zadru, zlatni nakit iz nekropola u dalmatinskom zaleđu...

No, za razliku od dosadašnjih istraživača, ovu skupinu nalaza nije objašnjavao kao običan uvoz iz vremena snažnih veza između karolinške države i Hrvatske kneževine.

U prvome poglavlju Jugoisto č na granica karolinške arhitekture Vladimir Goss navodi razlog izbora polazišne 800. godine, smatraju ć i je mogu ć im po č etkom predromanike (krunidba frana č koga poglavara Karla za rimskog cara).

Poslije karolinške obnove klasični gregorijanski repertorij za slavlje Euharistije i Časoslova je uglavnom kompletiran, a velikim dijelom već zapisan u adiastematskoj notaciji, pa se koncem IX. st. počinju javljati nove težnje za novim oblicima i stilovima unutar rimske liturgije.

Podijeljena zidanim stubovima na tri broda s jednom pravokutnom apsidom i narteksom - u funkciji mauzoleja gdje je nađen sarkofag kraljice Jelene - crkva je nad predvorjem imala galeriju i dvije kule-stubišta sa strane kao karolinške građevine.

Fascinirani smo građevinom koju smo pronašli, držim da bi mogao biti sjajan primjer karolinške renesanse kasnog 9. stoljeća, kakvih je malo u svijetu.«

Ministarstvo je prošle godine uklonilo nelegalno postavljen masivni portal s karolinške crkve Svetog Spasa u selu Cetina kod Vrlike.

Prateći niz manje ili više uspješnih pokušaja integriranja ove periferne pokrajine u centralni mehanizam karolinške države, ukazao je na sve izraženije autonomističke tendencije od kasnih 820 - ih nadalje, koje su posljedovale pretvaranjem perifernih zemalja u pograničje jednog i drugog carstva, a zatim i u polunezavisne političke entitete (Venecija, provincia Jadertina, Hrvatska kneževina).

Karolinške ostruge, pronađene zajedno s mačevima uz crkvu u Rešetarici (Podgradina), uobičajen je nalaz kakav zatičemo i u nizu drugih starohrvatskih grobova u Dalmaciji.

U početku je iznosila 2/3 karolinške funte, kasnije je u različitim zemljama težina bila različita.

Kad je okrunjen Robert II. za kralja Francuske, koji je već kao dijete vladao zajedno sa svojim ocem, Hugom Capetom, utemeljiteljem dinastije Capet, bio je to kraj karolinške vladavine, kako je to rekao jedan onovremeni kroničar iz Sena. [ 2 ]

Jedan od najznačajnijih radova iz Reichenaua jest Codex Egberti koji sadrži narativne minijature s prikazom Kristovog života, što je ujedno najraniji takav ciklus, a koji u sebi spaja utjecaje karolinške umjetnosti kao i tragove otočkih i bizantskih utjecaja.

Ispod crkve, temelji stare karolinške crkve iz V st. n. e.

Kroz naselje prolazi pruga Rijeka Zagreb izgrađena 1873. godine i trasa stare Karolinške ceste.

Preko noći nestaje pojam Mitteleuropa koji gubi upotrebnu vrijednost i danas vidimo ono što nam geografija i povijest govore još od podjele Rimskoga Carstva i kasnije karolinške monarhije: u geopolitičkom smislu postoje samo dvije Europe: Atlantska i kontinentalna.

Uz to valja napomenuti da je anti č ko podru č je Liburna završavalo upravo na Krki, odakle se nastavljalo podru č je Dalmata, č ime bi se lako objasnio Bornin naslov u zapisu kroni č ara karolinške renesanse.

U skulpturi je pak vidljiva i prisutnost klesarskih radionica iz karolinške Istre, čak uporaba mekšeg, za oblikovanje podatnijeg kamena iz istarskih kamenoloma.

Analiza njegovih iluminacija i karolinške minuskule kojom je pisan donosi frapantnu sličnost šibenskog Libera s rukopisima bavarskog skriptorija Tegernsee

Za karolinškoga su razdoblja strapirane zidne slike iz Sv. Sofije u Dvigradu, najcjelovitije su sačuvane karolinške slikarije (VIII IX.st.) te ostatci slikarija koje je B.

Otonska umjetnost ponavlja motive i ornamentalni repertoar karolinške umjetnosti.

U kasnoj merovinškoj Galiji koristio se naslov dux et princeps Francorum (vojvoda i knez Franaka), koji je označavao vrhovnu vojnu vlast nad čitavim narodom i tako je rabljen sve do kraja karolinške dinastije 987.