U kutu je bila kartonska kutija u kojoj su se nalazile fotografije i stakleni predmeti.

Kartonska kutija do kutije, a gore se prodaju gaće i grudnjaci, štand do štanda, ljudi ne mogu do stajlišta doći

Sve što vam treba je kartonska kutija za jaja (može i plastična), ispražnjene ljuske pravih jaja (ili bijela plastična jaja), primer (osnova), bijela akrilna boja (ili neka druga svijetla nijansa), salvete uskrsnih motiva, lak-ljepilo za salvete, kist i spužvica.

Dom za beskućnike je za njih i previše, dovoljna bi bila kartonska kutija metar za metar.

... majko mila kakvi ljudi postoje... stvarno svakakvi ali najviše nam za oko zapnu oni koji se ističu iz mase nekom vrlinom ili manom... neki su pametni da ti mrak padne na oči a neki su toliko maloumni da ti osvjetle dan jer te najsmiju do suza...... i tako to bijaše danas... idem kući sa faksa, vlakom... ulazim u vlak i čekam da krene... zima... zubi te bole kolko je hladno... i ništa... čekam i čekam... vlak se puni ruljom sa faksa, posla škole... i čuje se zvuk... ono pištanje koje me toliko živcira... smeta me za popizdit... pišti to i pišti... nevjerojatno, da te glava zaboli... naživcira me svaki puta i nikako da prekine... jedno 2 minute pišti jer ljudi dolaze i trče u vlak da im ne pobjegne a ovaj nikako da zatvori vrata... i ulaze i zadnji... tj. zadnje tri žene... vrata se zatvore... ja izlazim na prvoj stanici pa sam odma kod vrata, neda mi se kasnije gurati kroz rulju a imam 5 min vožnje... sada slijedi smješan dio... jedna od one tri žene koje su zadnje ušle u vlak je plavuša i to kakva... glupa ko kartonska kutija... od kada su ušle nisu se prestale ceriti, derati se i smijati na sav glas... ljudima već zlo od njih i na pola puta došla jedna od njih na ideju da uđu u prostor di su sjedalice... i ništa ide plavuša prva i kaže, onako bahato drugoj, " Pa ne možemo ući tamo vrata su zatvorena kaj ne vidiš " a kaže " pametna " od njih " Pa primi ručku i otvori ih, pa ćemo moći ući. " hahaha, i odu one unutra... ljudi su se smijali da sam mislio da će plavuša umrijeti... meni su suze išle niz obraze nisam se mogao suzdržati... hahahaha... baš je plavuša... nisam mogao vjerovati da ima toliko mutavih ljudi... ali očito sam se prevario... hahahaha baš mi je rasvjetlila dan... pozzzZZZ

Kartonska kutija za odvojeno prikupljanje papira postaje dio svakog suvremenog ureda i predstavlja odraz poslovne kulture ljudi koji u njemu rade.

Kartonska kutija je preporučljiva i za mačke koje povremeno izlaze vani.

Ona, međutim, može predstavljati rizik od zaraze toksoplazmozom, bolesti mačaka koja je opasna za trudnice i ljude sa oslabljenim imunitetom, a može se smanjiti rizik od zaraze ako se kartonska kutija redovito čisti.

ima li čovjek dušu? naravno, kako bi bez nje. priznajem sretao sam neke što su se trudili da je dobro prikriju, ali... a gdje li se, dovraga, nalazi taj organ kad ga do sada nisam uspio naći niti u jednom anatomskom atlasu svijeta. a tražio sam, od onih staroegipatskih do najsuvremenijih internetskih. tek nešto malo srednjovjekovnih naznaka o njenom postojanja uvjerava me da je tu negdje, u dubini nakupine jednostavnih stanica što su, na nagovor prevaranta Gena, odlučili sklepati ovaj organizam što ga nosim (bez da su za njega tražili moju ikakvu privolu). i koju bi to onda svrhu trebao imati jedan takav nevidljivi organ u ovom mom mehanizmu u kojem svaki njegov djelić ima svoju strogo definiranu ulogu. jedino što mi pada na pamet jest skladište. ali ne ono skladište u koje se slaže gotova roba spremna za lifrovanje po trgovinama. takvo više prilići mozgu. nakupina informacija kao nekakav repromterijal u mozgu prođe kroz završnu obradu i onda se uskladišti sve dok se ne plasira dalje kao dobro uklopljen stav. ne, nije to ni ono skladište otpadnog materijala koje nikom ne treba i gomila se dok ne dođe neko povoljno vrijeme da ga se isprazni na deponiju nepotrebnih stvari. nije moja duša takvo skladište. to je skladište naizgled nepotrebno potrebnih stvari, ona drvena polica u kutu podruma, ona kartonska kutija u garaži što se rijetko otvara, ono krilo ormara koja se nikad ne preslagiva, onaj tamni kutak sobe u kojem se ne briše prašina, djelić tavana iza zavjese od paučine, velika drvena škrinja u kojoj su bez reda i smisla pobacani misli, osjećaji i sjećanja. sve što za života skupih, i onog dobrog i onog lošeg, a što, iz bilo kog razloga, ne htjedoh ili nemogah pokazati ili izreći, sve što sam trebao, a nisam uradio, sve što sam htio, a nisam znao ili smio, bacih u tu kartonsku kutiju, tu nepreslagivanu policu, tu drvenu škrinju ojačanu ukrasima od kovanog željeza i zabravljenu velikim metalnim klučem i ostavih da samuje zaboravljeno. i prisiljavam se, svaki put kad iznova u tu škrinju ubacujem neke nedosanjane snove, neke neizrečene istine što bole više od laži, neke događaje što prijete da postanu uspomene, da ne pogledam, da ne prevrćem, da ne kopam po tim beskorisno korisnim sitnicama jer znam u kakvoj se posudi otrov čuva. i okrećem pogled, kad uz škripu zahrđalih šarki podižem taj poklopac od stoljetne hrastovine, jer znam kako blješte odbaćene misli, znam kako sladunjavom pjesmom, kao sirene odiseja, mame neizgovorene rijeći ' volim te ', jer znam kako tužno zapomaže, kao ostavljeni ranjenik na bojištu, jedna lipanjska noć. i pokušavam, s vremena na vrijeme, izprazniti djelić te pretrpane škrinje izvlačeći, nasumice, iz te gomile, neke stvarčice i ostavljati ih, kao igračku u izlogu, na jednoj stranici bloga, potajno se nadajući da će se nekom dovoljno dopasti da je uzme sebi, da završi u nečijoj pretrpanoj škrinji. u jednom takvom otvranju tog skladišta velikih sitnica, negdje s kraja prošle godine, neoprezno sam, iz tog zatočeništva, pustio neka prastara sjećanja. pokazalo se da nisu zaboravila svoga tamničara i osveta je bila... baš onakva kako se mogu osvetiti neka sjećanja. i što sam mogao? boriti se protiv njih? nisam navikao boriti se sam protiv sebe, ne znam kojim se to oružijem suprostaviti sebi... možda je kukavički, ali pobjegao sam bez riječi, s par nabrzinu skupljenih stvari i djelićem plavokose Stvarnosti, ostavljajući da neki šinteri po zadatku i iz zadovoljstva pohvataju odbjegle krvoloke...

Tu je i neizostavna kartonska kutija te bačva.

U kutu je bila kartonska kutija puna fotografija i staklarije. Hoćete li, molim Vas, odnijeti moju torbu do auta, rekla je.

Osim samog postupka kremiranja u tu cijenu je, pojašnjava Ožvald, uračunata i osnovna urna, jedan dan rashladne komore, kartonska kutija, zatvaranje osnovne urne i ukrasna bakrena urna.

I tako, pokušajte zamisliti usred sobe veliki, okrugli stol, na njemu neotvoren paket, a mama sa škarama polagano i pažljivo ljušti slojeve papira sve dok se nije ukazala gola kartonska kutija.

3. Nakon što se napune, svaka se kartonska kutija mora vagati posebno; nisu dopuštene kartonske kutije koje se pune do unaprijed određene mase.

Na podu ispred glazbenika je bila kartonska kutija u koju je publika ubacivala nagradu umjetniku.

U vašoj kući im treba neka kartonska kutija ili kućica kao za kunića (kućne ljubimce), koja će mu pružiti osjećaj sigurnosti.

Pritom je ironija da na svakom katu svake redakcije koja je tog četvrtka prešutjela smrt Tomislava Lerotića postoji njegovo djelo: ona kartonska kutija za papir u koju bacamo stare novine i odbačene printove da bismo ih odnijeli u reciklažu.

(naglaskom): Ono što sam ja sebi prišila na glavu je samo smiješna kartonska kutija.

Obozavam te stripove, cak sam od strica bio dobio njegovu kolekciju, a to je bila poveca kartonska kutija puna do vrha, cak se i prelijevalo preko ruba... ali ne znam di je to zavrsilo...: tuzni:

1 velika kartonska kutija (što veća to bolja, ali dovoljno velika da u njoj dijete može normalno sjediti) 1 - 2 manje kartonske kutije (za krov) uredski skalpel daska ili neka slična podloga na kojoj ćete rezati karton novinski papir ili najlon da ne uprljate pod malo tanke špage ili čvrste ljepljive trake krep papir (crveni i bijeli) smjesa za kaširanje (žličica brašna 1,5 dl vode) ili gotovo ljepilo dobra volja:)

Kartonska kutija od 9 posuda po 350 ml.

Željno iščekujući tu nepoznatu Draganu, sva naša novinarska nagađanja i pretpostavke o njoj otkrila nam je kartonska kutija u kojoj je bio ananas.

Samo, lepo sam ti rekao: ne želim ja da karam tebe, nego si ti naletela, k ' o kartonska kutija ujesen, onako, nošena vetrom, ni kriva ni dužna.

Lik se maskirao u lava sa žezlom, a tijelo mu je bila kartonska kutija sa mašnom koja izgleda kao poklon.

Polu ljudi, pola stvari (radoznala kartonska kutija, elegantna žena-stol, hodajući električni ormarić koji boluje od kratkog spoja, čovjek-hlače) djelo su pomaknutog znanstvenika koji ima puno problema u popravljanju kvarova, i očito gubi kontrolu; bića polako u traženju i provedbi svoje funkcije ugibaju, pa svjedočimo izumiranju Springvillea koji se pred nama polako pretvara u ruševine.

Četiri glavna oblika u kojima kupovni sladoled danas dolazi do kupca konzumenta su: - kartonska kutija, - plastična kutija, - kornet, - štapić, ne spominjući raznorazne podvarijacije istih (kugle, kocke, tuljci..) sa ili bez mamaca pardon dodataka u vidu igračkica, naljepnica, sličica, albumčića isl.

Lani se na glavi nalazi kartonska kutija.

Ma daj, kartonska kutija ima više osobnosti od Lane Klingor.

Nakon otvaranja vanjskog prozirnog plastičnog kućišta dolazi se do istovrsnog, unutarnjeg, nešto manjeg, u kojem se nalazi kartonska kutija prepune različitih opisa osobina slušačica, a u njoj, napokon, izvrsno oblikovana plastična torbica s patentnim zatvaračem i dva pretinca u kojima se nalaze slušalice, pet pari umetaka za uho od silikonske gume i štapić za čišćenje.

Kartonska kutija u kojoj se dobiva ovo kućište je ogromnih dimenzija, i skriva veliko kućište sa po dvije metalne ručke sa gornje i donje strane, nešto plastike i stiropora i - uputstvo za upotrebu.