Kape i šešire položite na najgornju policu u samom vrhu, a nemate li posebnu ladicu za donje rublje, posložite ga u kartonsku kutiju bez poklopca i uglavite među složenu robu na mjestu koje vam je na dohvat ruke.

Nećemo vam pokazati što se dogodilo djetetu. " " Drugi dječak pronalazi kartonsku kutiju.

Interkonekt je pakiran u separatne plastične vrećice koje se stavljaju u veliku plastificiranu kartonsku kutiju.

Odlike su ovo tvrtke Credo u čiji je belomanastirski pogon njezin vlasnik Antun Stakor investirao tri milijuna kuna u objekt i liniju za proizvodnju bag in box ambalaže, odnosno vrećice smještene u kartonsku kutiju.

I ovog je vikenda Galić ponovno samo korak ispred sebe stavio kartonsku kutiju za milodare i promrzlim prstima uhvatio svoj natpis.

Utorak 10,15. Pauza za marendu.Vani sunčano i toplo.Ne sjedi mi se u uredu.Uzimam rokovnik, ćikaru s kavom i kemijsku.Kolega gleda ali ništa ne komentira.Prolazim pogonom uzimam nesloženu kartonsku kutiju jer je namjeravam upotrijebiti kao topli podmetač.Izlazim vani.

Sve to zapakirano u plavu kartonsku kutiju gdje se još nalazi garancijski list, uputstvo za uporabu te Hrvatska kopija istoga.

Jedna od zivotnih odluka.. i planova.. imati stan.. kucu... kartonsku kutiju... u Rijeci.

Slike koje lete glavom sastanu se u groznoj misli koja zapeče najjače koliko nisko mogu pasti? Pregrizao je ponos, izašao na ulicu i na korak od sebe postavio kartonsku kutiju.

Na kraju, pakira kartonsku kutiju sa svojim stvarima, koju zaboravlja na krovu automobila, i odvozi se u nepoznatom pravcu. (možda u Knin)

Radijatori ORION Radijatori Solar su pakirani u kartonsku kutiju kao set koji se sastoji od dva članka odgovarajućeg radijatora kompletiranih s priključcima za pod ili zid te s ugradbenim regulacijskim ventilom koji je potrebno montirati na radijator s lijeve ili desne strane.

Pejo diže kartonsku kutiju s Lanine glave.

S druge strane, jabukama će tako brže proći vrijeme sazrijevanja, pa ako ih kupite više, ono što ne mislite pojesti u sljedeća dva do tri dana stavite u kartonsku kutiju i zatim u hladnjak, gdje će ostati svježe i više od dva tjedna.

Kad su se braća vratila iz škole namamila ih je svojom finom ženskom prepredenošću u poveću kartonsku kutiju na s prethodno izbušenim rupicama za zrak.

Kućne mačke bi trebale imati kartonsku kutiju sa pijeskom ili nekim sličnim rastresitim materijalom u kojima može obaviti malu i veliku nuždu.

Potom u već malo zagrijanu vodu dodate 500 grama pasirane rajčice (najzgodnije je taman onu cijelu kartonsku kutiju, koja je usput i najjeftinija), pola žličice šećera i žličicu soli.

ima li čovjek dušu? naravno, kako bi bez nje. priznajem sretao sam neke što su se trudili da je dobro prikriju, ali... a gdje li se, dovraga, nalazi taj organ kad ga do sada nisam uspio naći niti u jednom anatomskom atlasu svijeta. a tražio sam, od onih staroegipatskih do najsuvremenijih internetskih. tek nešto malo srednjovjekovnih naznaka o njenom postojanja uvjerava me da je tu negdje, u dubini nakupine jednostavnih stanica što su, na nagovor prevaranta Gena, odlučili sklepati ovaj organizam što ga nosim (bez da su za njega tražili moju ikakvu privolu). i koju bi to onda svrhu trebao imati jedan takav nevidljivi organ u ovom mom mehanizmu u kojem svaki njegov djelić ima svoju strogo definiranu ulogu. jedino što mi pada na pamet jest skladište. ali ne ono skladište u koje se slaže gotova roba spremna za lifrovanje po trgovinama. takvo više prilići mozgu. nakupina informacija kao nekakav repromterijal u mozgu prođe kroz završnu obradu i onda se uskladišti sve dok se ne plasira dalje kao dobro uklopljen stav. ne, nije to ni ono skladište otpadnog materijala koje nikom ne treba i gomila se dok ne dođe neko povoljno vrijeme da ga se isprazni na deponiju nepotrebnih stvari. nije moja duša takvo skladište. to je skladište naizgled nepotrebno potrebnih stvari, ona drvena polica u kutu podruma, ona kartonska kutija u garaži što se rijetko otvara, ono krilo ormara koja se nikad ne preslagiva, onaj tamni kutak sobe u kojem se ne briše prašina, djelić tavana iza zavjese od paučine, velika drvena škrinja u kojoj su bez reda i smisla pobacani misli, osjećaji i sjećanja. sve što za života skupih, i onog dobrog i onog lošeg, a što, iz bilo kog razloga, ne htjedoh ili nemogah pokazati ili izreći, sve što sam trebao, a nisam uradio, sve što sam htio, a nisam znao ili smio, bacih u tu kartonsku kutiju, tu nepreslagivanu policu, tu drvenu škrinju ojačanu ukrasima od kovanog željeza i zabravljenu velikim metalnim klučem i ostavih da samuje zaboravljeno. i prisiljavam se, svaki put kad iznova u tu škrinju ubacujem neke nedosanjane snove, neke neizrečene istine što bole više od laži, neke događaje što prijete da postanu uspomene, da ne pogledam, da ne prevrćem, da ne kopam po tim beskorisno korisnim sitnicama jer znam u kakvoj se posudi otrov čuva. i okrećem pogled, kad uz škripu zahrđalih šarki podižem taj poklopac od stoljetne hrastovine, jer znam kako blješte odbaćene misli, znam kako sladunjavom pjesmom, kao sirene odiseja, mame neizgovorene rijeći ' volim te ', jer znam kako tužno zapomaže, kao ostavljeni ranjenik na bojištu, jedna lipanjska noć. i pokušavam, s vremena na vrijeme, izprazniti djelić te pretrpane škrinje izvlačeći, nasumice, iz te gomile, neke stvarčice i ostavljati ih, kao igračku u izlogu, na jednoj stranici bloga, potajno se nadajući da će se nekom dovoljno dopasti da je uzme sebi, da završi u nečijoj pretrpanoj škrinji. u jednom takvom otvranju tog skladišta velikih sitnica, negdje s kraja prošle godine, neoprezno sam, iz tog zatočeništva, pustio neka prastara sjećanja. pokazalo se da nisu zaboravila svoga tamničara i osveta je bila... baš onakva kako se mogu osvetiti neka sjećanja. i što sam mogao? boriti se protiv njih? nisam navikao boriti se sam protiv sebe, ne znam kojim se to oružijem suprostaviti sebi... možda je kukavički, ali pobjegao sam bez riječi, s par nabrzinu skupljenih stvari i djelićem plavokose Stvarnosti, ostavljajući da neki šinteri po zadatku i iz zadovoljstva pohvataju odbjegle krvoloke...

Dosla sam kuci i s treskom bacila plavu biljeznicu u praznu kartonsku kutiju, s gadjenjem okrenuvsi glavu od svega sto sam do toga dana bila... zaklevsi se duboko, istinski, da nikada, nikada vise necu osjecati nista.

Misao za svaki tjedan u godini, tiskano na tvrđem papiru i uloženo u kartonsku kutiju.

Položili su ga u kartonsku kutiju i pokazali ga svim prijateljima u susjedstvu.

Nekih trideset ili četrdeset pari očiju bilo je usmjereno na veliku kartonsku kutiju.

5. U istu kartonsku kutiju može se pakirati samo rasječeno goveđe meso iste oznake, koje se navodi punim imenom ili šifrom, i potječe od iste kategorije životinja; kartonske kutije ne smiju sadržavati komade masnog tkiva ili drugih ostataka od obrezivanja.

Na isti nacin na koji ce dijete kartonsku kutiju, mastom, zamisliti brodom (iako svjesno zna da je kutija), odrastao covjek ce od nekog drugog covjeka, situacije, stanja - iluzijom.... zamisliti da je neprocjenjivi dragulj.

Na dva CD-a, koji se ne samo zbog pakiranja u istu kartonsku kutiju nego i zbog sličnog sadržaja mogu tretirati kao prvi dvostruki album u Lambchop diskografiji, Kurt Wagner razmjestio je 24 nove skladbe.

Nakon što je nekoliko puta izašao i ušao, suzdržanom kretnjom i pomalo oklijevajući naposljetku mi je dopustio da provirim u tu prostoriju tajni i skrivenih želja, da zavirim u neku kartonsku kutiju iz koje sam s vrha uzeo srebrni poklopac jogurta iscrtanog nježnim djevojačkim glavama i likovima poput onih na grčkim vazama (sudim da ih je bilo nekoliko stotina).

Njezino tijelo stavio je u kartonsku kutiju te ga bacio u obližnji kontejner.

Prvo sam pomislio da se netko igra s kakvim psom, ali kako smo prilazili vidjeh da čovjek drži u ruci kartonsku kutiju.

Kartonsku kutiju gdje je bio mali Isus, koji je bio dodouše veći od Marije i Action Mana Josipa (Josip se slomio i sad je on pastir s jednom rukom), čuvaju vojnici gardisti 4. bojne.

Jabuke mogu očuvati svježinu i do dva tjedna ukoliko se pohrane u kartonsku kutiju i skladište u hladnjaku.

Oni vam donose kartonsku kutiju i komad izolirane žice.