« Postoje slučajevi seksualnih zlostavljanja od strane članova katoličkog klera koji svaki dan izlaze na vidjelo.

Na poziv župnika Zagorca u Koprivnici je 4. ožujka 1920. održan sastanak privremenog odbora Udruženja hrvatskog katoličkog klera.

Jedan od frapantnih primjera pisanog oblika govora mržnje, koji je ostao nekažnjen, svakako je reizdanje pamfleta komunističke promidžbe objavljena pod naslovom Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera, iz 1946. Pozivanje na takav dokument, kao i javno ponavljanje optužbi protiv Katoličke crkve, nekažnjeni je reprezentativni govor mržnje, koji bi zasigurno bio kažnjen u zapadno-europskim državama, jer bi takvo djelo bilo okvalificirano ne samo kao govor mržnje nego i kao apologija totalitarizma i revizionistička literatura koja umanjuje komunistički zločin osuđen od skupštine Vijeća Europe.

Naime, pripadnici katoličkog klera nisu mogli biti članovi u organizacijama Katoličke akcije.

Lučić u tekstu iznosi i niz neugodnih činjenica na račun jednog dijela katoličkog klera u BiH, kao i javnih osoba iz redova hrvatskog naroda za koje otvoreno piše: Karakteristično je za Markešića, Komšića, Topića i ostale opisane predstavnike hrvatstva u BiH da svoju ekskluzivnu poziciju ne mogu, niti žele legitimirati na izborima.

Međutim, o tome što su i kako su se ponašali pojedini svećenici tokom II.s.r. detaljno je pisao svećenik Anto Baković u opsežnoj knjizi Hrvatski martirologij XX stoljeća, Purvis, Zagreb 2007. Isto tako, u knjizi Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima dijela katoličkog klera tokom II.s.r., ZAC dokumentam, Zagreb 1946. iznijeti su brojni dokazi o upletenosti velikog broja svećenika u stvaranju ustaškog pokreta i ustaških postrojba, pa čak i u oružanoj borbi.

Dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima u Hrvatskoj je obilježen prvi put podizanjem spomen ploča u Maclju i Staroj Gradišci i to žrtvama komunizma uz prisutnost vladinih predstavnika i katoličkog klera.

Iz spektra bogate ponude najrazličitijih tema izdvaja se: intervju s prof. dr. Đurđanom Ozretić Došen, s Katedre za marketing pri Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, o najvećim zabludama o marketingu; priloge mladih novinara u rubrici »Mladi mladima« o raširenome društvenom fenomenu poznatim pod nazivom nepotizam; promišljanje o prijedlozima proširenja mirovinskih i zdravstvenih prava hrvatskih pomoraca pomoću posebnoga zakona, što je prema pisanju pravnika Androića već u osnovi protivno osnovnim načelima samostalnosti Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje; novi (pri) govor znanosti o mogućnosti zabrane korištena mobitela u školi, radi najnovijih znanstvenih studija o njihovu štetnom zračenju; te daje nove duhovne impulse: reportažom novinara Vlade Čuture, koji je posjetio Svetvinčenat, rodno mjesto mučenička sluge Božjeg Miroslava Bulešića; odgovorom na pitanje čitatelja iz rubrike »Naši razgovori«: »Ne bi li trebalo oprostiti zločine iz ' Oluje '?«; kratkom pričom Ane Đurinić o odrastanju i životu uza strica svećenika; predstavljanjem lika i djela intelektualnog pregaoca kršćansko-katoličkog usmjerenja pisca Nedjeljka Subotića; kao i novopokrenutim povijesnim feljtonom Stipana Bunjevca, kojim se želi odati počast i podsjetiti hrvatsku javnost na sve nevine žrtve »najveće komunističke tamnice katoličkog klera« Stare Gradiške.

Zatim se planira izradba nekoliko monografija, napose o važnijim osobama iz redova katoličkog klera.

I ranije su pojedini predstavnici katoličkog klera oštro kritizirali Vladi Zorana Milanovića.

Procjenjuje se da su Angelo Sodano i tajnik Svete Stolice za odnose s državama Jean-Louis Tauran uvažili upozorenja EU od prije godinu dana da dio katoličkog klera stvara antieuropsku histeriju optužujući međunarodnu zajednicu na čelu s EU i SAD-om da kuje zavjeru protiv Hrvatske.

212. Na komemoraciji Ivan Fumić, antifašista i partizan između ostalog kaže; Crkva ne želi doći u Jasenovac, jer to mjesto zaobilazi u velikom luku vjerojatno što su ustaše imale izdašnu pomoć većeg dijela katoličkog klera, koji i danas je kao posljednji bastion brani (taj) ustaški poredak.

Jedna od takvih knjiga, koja se uvelike koristi izjavama »svjedoka« izrečenih pred »Državnom komisijom« i koja u svome naslovu nosi naziv »dokumenti« je ona objavljena 1946. godine pod naslovom »Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera«, koju su uredili Joža Horvat i Zdenko Štambuk, o kojima ne treba trošiti riječi jer protiv Horvata se vodi istraga zbog zločina koji su počinile partizanske jedinice kojima je on zapovijedao, dok se za Štambuka govori da je počinio kulturocid uništavajući 5. svezak Hrvatske enciklopedije, kako je posvjedočio i sam Dragutin Tadijanović.

Posebice se naglašava neprijateljski stav »katoličkog klera u masovnom prekrštavanju Srba« (str. 54 - 124), kao i to da biskupi nisu dizali svoj glas u korist progonjenih, nego da su najviši crkveni krugovi na, »čelu sa nadbiskupom Stepincem, zastupali i pomagali takvu politiku« (str. 357).

Pa bi tako, kako kažu, oni koji ne idu redovito u crkvu ili ne prihvaćaju cjelokupno učenje Katoličke crkve ili su katolici samo iz tradicionalnih razloga ili im se ne sviđa ponašanje katoličkog klera zapravo nisu pravi katolici te bi se trebali izjasniti nekako drugačije.

No vidjelo se kako je uljudno i kulturno reagirao na uvrede koje su se mogle čuti na njegov račun od strane nekih pripadnika katoličkog klera, i na neprikladne komentare u nekim katoličkim novinama.

vidiš, recimo @kaćunac me uredno šalje na ispovjed ili psihijatru, @večkica me upozorava na strašan sud koji me čeka, @kristijan me vrijeđa na onaj čobanski način, drugo ne zna @apologetika me smireno upućuje na ljubav prema svima i na fina predavanja o kaltoličkim pitanjima imam ti ja svega, ne boj se, nisi ti ni prvi ni zadnji a ja jadan i malen samo ukazujem na grozomorne zločina katoličkog klera, u vidu ubojstava, silovanja, pedofilije, varanja pastve, neronovskog carevanja, slizavanja sa lopovima i vladajućima, bez obzira koji to bili.

Prvi svjetski rat značajno je obilježilo i nacionalno pitanje, koje je izazivalo prijepore i unutar katoličkog klera pa je papa Benedikt XV. uputio kler da se drži proklamirane neutralnosti.

Moja teza je da je Marulić bio preteča art poltrona, koji je u tadašnjem Splitu koji je brojio par stotina pismenih duša (od kojih su većina bili ili židovi ili članovi katoličkog klera), pisao djela sa isključivim ciljem da sebi osigura materijalnu egzistenciju povlađujući tadašnjoj političkoj i religijskoj eliti... Takav tretman baštine na hrvatskoj sceni sigurno se ne viđa često, a sama je Judita u ovoj produkciji iz nacionalne heroine pretvorena u kurvu.

Potražite knjigu Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera autora, hrvatskih antifašista Jože Horvata i Zdenka Štambuka, izdanu 1946 godine.

Točno. kompletna shizofrena situacija u Hrvatskoj u vezi nepotrebne teme oko braka, zdravstvenog odgoja, ljudskih prava..... je u režiji... Katoličke Crkve. ali.... još je groznije i licemjernije..... to što dobar dio ljudi...... agresivno smatra seksualne sklonosto gay populacije... nenormalnim.i nakaradnim,... dok istovremeno seksualne sklonosti Katoličkog Klera...... neželi niti komentirati,.... a u najmanju ruku su onda i njihove.isto toliko " nakaradne "... ako ne i gore te ih obožavaju... klanjaju im se.... bogato ih darivaju...... i nazivaju ih uzvišenima... presvjetlima.... svetima.... čak i.. svetim očevima.......................... pa kako to???... zašto toliko licemjera stanuje u Hrvatskoj.....

Bilo je to, sad već daleke, 1953. u vrijeme kad su javne kritike na račun Crkve bile kudikamo žešće negoli danas, kad je dobar dio katoličkog klera bio u zatvoru zbog neprijateljske djelatnosti, a kardinal Stepinac u kućnom pritvoru u Krašiću; kad je bilo poželjno i napredno biti ateist i član partije.

Svjedočit ćemo opet ustaljenim ritualima u kojima će samo krug probranih i getoiziranih pojedinaca obilježiti taj datum, ove godine možda i nešto intenzivnije no prethodnih godina, dok će s druge strane strašna i nepodnošljiva biti šutnja službenog grada, kao i neizmjerna buka vrhova katoličkog klera i hrvatske desnice, koja će partizane prozivati ubojicama i skoro pa okupatorima te neskriveno žaliti za propašću tzv. NDH.

Iako je taj rad doista hvalevrijedan korak u smjeru suočavanja katoličkog klera s vlastitim grijesima, možda i ta autokritika, artikulacija kritike Crkve od osoba iz vlastitih redova i ostajući unutar vlastitog svjetonazorskog i misaonog okvira, svejedno ima ograničen doseg budući da nakon svih navedenih zapažanja ove postupke opisuje kao pogrešne političke prosudbe i pogrešno shvaćen patriotizam.

Dovoljno ih je u našoj županiji Dubravka, Smokvica, Korčula, Opuzen, Blato itd. Izražavali smo nezadovoljstvo zbog ponižavajućeg odnosa prema antifašizmu i njegovim udrugama, Ukazivali na neprimjereno ponašanje dijela katoličkog klera, koji dobro udomljen, umjesto evanđelja nastavlja sa progonom neprijatelja koji se zove, antifašizam, komunizam, socijalizam, uz veličanje aveti prošlosti, Protivili smo se sudjelovanju dužnosnika vlasti na skupovima na kojima se falsificira povijesne istine, veliča poražene snage, manipulira žrtvama i povijesnim istinama, drže neprihvatljive propovijedi pod obilježjima NDH i sl. Zalagali smo se da se u procesu transformacije Saveza iz boračke u moderno organiziranu antifašističku udrugu izvrši i promjena imena u Savez antifašista.

Predstavnik zatočenika jasenovačkog logora i član Savjeta Spomen-područja Jasenovac iskoristio je komemoraciju za novi svoj napad na Katoličku Crkvu falsificirajući pritom i povijest i sadašnjost jer nije istina - kako su prenijeli mediji da je on rekao - da su »ustaše imale izdašnu pomoć većeg dijela katoličkog klera«, niti je istina da kler »i danas, kao posljednji bastion, brani taj poredak«.

Premda je iz navedenih podataka svakome očito da nešto više od dvije trećine svećenika ne zna kojoj bi stranci dalo glas, Večernji list stavlja u usta sociologu izjavu »kako su odgovori potvrdili više nego dvotrećinsku privrženost katoličkog klera HDZ-u i njegovu vodstvu«.

Najviše su ih, prema tim podacima likvidirali partizani i OZNA, do svibnja 1945. njih 240, nakon savezničke pobjede još 263, a na služenju vojnog roka u JNA 12. Parizani su ubili ukupno 515 pripadnika hrvatskog katoličkog klera.

I njih se proglašava žrtvama komunizma čak i kad postoje činjenice koje govore suprotno, kao što je to na primjer groblje na otoku Rabu, konstatirao je Plješa, koji je, između ostaloga, istaknuo: Mi smo do sada reprintirali neke knjige, kao na primjer: Ratni zločini jednog dijela katoličkog klera u Hrvatskoj, a sada je došla na red i ova, Izdajnik i ratni zločinac Draža Mihailović pred sudom.

Knjiga Magnum Crimen za period NDH obilato koristi dokumentaciju objavljenu u zbirkama Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera (Zagreb, 1946.) i Suđenje Lisaku, Stepincu, Šaliću i družini, ustaško-križarskim zločincima i njihovim pomagačima (Zagreb, 1946.)