U ovom radu nužno ću se ograničiti isključivo na stanje istraživanja u zapadnjačkom kulturnom krugu, uz napomenu da u povijesnom razmatranju već i drevna Kina, Indija, Japan i Islamski svijet nude neobično zanimljive poticaje jednom znatno širem i sveobuhvatnijem razmatranju povijesnoga tijeka promišljanja mjesta i uloge gledatelja u kazališnoj umjetnosti.