Naime, iz činjenice da " Jutarnji list " ekskluzivno donosi zanimljive dijelove razgovora snimljenih tijekom policijske operacije kodnog imena Sud može se sasvim logično zaključiti: a) da " Jutarnji list " donosi transkript razgovora koji je snimljen tijekom tajne policijske operacije, budući da nosi kodno ime Sud; b) da " Jutarnji list " donosi transkript razgovora koji mora biti dokument s klasifikacijskom oznakom službenih podataka MUP-a RH; c) da " Jutarnji list " donosi transkript razgovora koji je svojevrsna tajna te stoga takav dokument zahtjeva adekvatno osiguranje i zaštitu, sukladnu zakonskim normama koje reguliraju tu materiju; d) da " Jutanji list " donosi dokument koji ne bi smio biti objavljen, jer otkriva podatke čija je tajnost strikno zakonski zaštičena; e) da " Jutarnji list " donosi dokument koji je unatoč činjenici da je svojevrsna državna tajna objavljen iz, očito, političkog interesa; f) da " Jutarnji list " i inače objavljuje dokumente koji sadrže državne tajne i čije je objavljivanje, unatoč interesu javnosti da zna, zapravo nezakonito; g) da " Jutarnji list " zbog toga nije izložen kaznenom progonu, oduzimanju pokretne imovine, brisanju dokumenata iz memorije kompjutera ili bilo čemu što je procedura kojoj je izložen bloger Željko Peratović; h) iz čega se konačno može zaključiti da se u Republici Hrvatskoj državne tajne mogu objavljivati onda i samo onda kada objavljivanje predstavlja poseban politički interes protagonista državne politike, ali se čak ni u interesu javnosti ne smiju objavljivati kudikamo benigniji i već objavljeni dokumenti ako to istim tim, ili nekim drugim akterima hrvatske (polu) javne scene ne odgovara, ili ih štoviše objavljivanje ipso facto ugrožava.