PJER (zabavlja ga ponašanje Keglevića) Opa

Međutim, Nikola Zrinski mora vojnom akcijom osvojiti tvrđavu i protjerati grofa Petra Keglevića, koju Keglević prisvaja nakon smrti Gašpara Ernušta.

Ponosni su na svoju tradiciju pucanja iz kubura za Uskrs, koja seže u daleku 1524 godinu, još u vremena velikaša Keglevića.

Tijekom prošlosti bio je u vlasništvu brojnih velikaških obitelji - Keglevića, Kollenbacha, Schlaum-Lindena, Ottenfels-Geschwinda.

Tih troje ljudi imalo je viziju. ideju o tome da se osnuje postrojba po uzoru na postrojbu Tomaša Keglevića.

»Njome se pisalo čak i u Hrvatskom zagorju kod Keglevića u 16. stoljeću, kako mi je napomenuo dr. Ivan Botica.

Darežljivošću Franje Keglevića 1669. završen je taj dio samostana, a zatim su građena preostala dva krila.

Godine 1624. bavio se opet u gradu Krapini bivši slavni ban Toma Bakač Erdödi, posjetivši Kegleviće kao rodjake svoje, jer mu nećakinja Mara, kći Petra brata Tome, bijaše udata za Stjepana Keglevića.

Crvene i bijele pruge izvedene su iz obiteljskog grba Keglevića.

Zaređen je za svećenika 1715. godine, na prijedlog Petra Keglevića.

Fondu je 1995. godine dodana jedna kutija iz rasformirane zbirke " Matasović-ravnatelj " u kojoj se nalazila knjiga parnica Aleksandra Keglevića protiv Ane Marije Drašković iz 1759. godine.

Uporni Julije Keglević uspijeva prekinuti sve poslove oko izgradnje nove crkve, te od županije dolazi odredba da se mora popraviti stara crkva, jer bi izgradnja nove crkve zahtijevala dosta veliku glavnicu.To natezanje između Julija Keglevića i župnika Tuškana, da li graditi novu ili popravljati staru crkvu, potrajalo je dvije godine.

Pa nijesmo li poslali kralju Keglevića i Brzaja tražeći pomoć proti seljacima?

Adamček), između 29. I. i 2. II. 1573. iz Donje Stubice krenuo prema Zaboku i uspio osvojiti utvrđenu kuriju Šimuna Keglevića Šabac kraj Krapine.

U samostan su pretežito pristupale kćeri hrvatskih velikaša od Zrinskih, Draškovića, Patačića, Keglevića do Oršića i drugih, donoseći stanoviti miraz, uglavnom novac, tako da je samostan ubrzo stekao brojna imanja i gotovinu.

Današnje uniforme izrađene po uzoru na sliku Grofa Keglevića u Franjevačkoj crkvi u Krapini.

Godine 1731. propisano je pet mitnica na bivšim Krapinsko-kostelskim posjedima, pa tako doznajemo da u Đurmancu postoje tri mitnice: kod kuće Mihajla Vaslige i Pečeka, dok je treća mitnica kod Samolanca, a pripada grofici Ana-Mariji Drašković, udovici Petra Keglevića.

Momčadi Trans Agram Tumi je nakon devet pobjeda trebalo da ne izgube u zadnjem meču protiv HSK Ban Keglevića I, koji je do tada izgubio jedan meč, a zanimljivo je da je većinu sezone odigrao sa samo dva igrača Krešimirom Marinkovićem i Nikolom Kašićem

Kada godine 1542. Petar Keglević, bivši ban jajački, a tada ban hrvatski i upravitelj opatije topuske, radi velikih svojih bezzakonjah bansku čast i sva dobra izgubi, založi kralj Ferdinando I. dne 12. travnja 1547 u Hebu (Eger) Keglevićevu polovicu pristojališćah krapinskih rečenomu Luki Sekelju barunu od Ormužda za 2000 for., te je ovaj kao gospodar svega vlastničtva krapinskoga, trgovišću Krapini na dan 7. lipnja 1547 potvrdio sva starinska prava; premda je sedam sinovah Petra Keglevića zakonitomu uvedenju u vlastničtvo krapinsko, po Melkioru Botki svečano protuslovilo.

Nu godine 1557. dne 25. veljače u Ratisboni pomilova kralj Ferdinando sinove Petra Keglevića, te im povrati otčevu polovicu Kostela i Krapine, ali Luka Sekelj nehtjede ove polovice iz dobra predati, te se radi toga porodiše velike svadje medju Sekeljem i Keglevićevimi sinovi Franjem, Matijom, Petrom i Šimunom, koji tekar godine 1560. svoju polovinu krapinskih pristojališćah natrag dobiše, kad su još samo tri sina Petrova na životu bila, po imenu Matijaš, Petar i Šimun, koji godine 1560. i 1564. svoja zagorska imanja Kostel, Lobor, Buzin i Krapinu na troje razdieliše, dočim vlastničtvo grada Krapine s polovicom pripadakah i unapred ostade kod porodice Sekeljah, na temelju prava Imbrekovićah.

Na druženje su pozvani svi korisnici koji su pokretni i koji su mogli lagano došetati do našeg borika iza dvorca grofova Keglevića.

Neki su u privatnom vlasništvu (Miljana, Donja Bedekovčina, Bežanec, Šćrbinec kod Zlatara), neki služe kao domovi za nemoćne i stare (dvorac Keglevića kod Lobora), bolnice (Klenovnik) ili kao socijalne ustanove (dvorac Gornja Bedekovčina), u nekima su smještene škole i fakulteti (Maruševec).

Dana 09.02.2013. godine Loborci, u organizaciji kulturno umjetničkog društva, pripremili su fašničko veselje, a Lobor-grad i dvorac grofova Keglevića dio su te priče.

U Lobor-gradu, koji je danas svečano obilježio 75 godina rada, po riječima ravnatelja tog doma Dubravka Žerjavića, u negdašnjem dvorcu Keglevića smješteno je 328 korisnika od kojih je 160 slabo pokretno i nepokretno.

Obiđena je gotovo cijela dolina od izvorišnog područja do ušća Zrmanje osim manjeg dijela između Otonskog mlina i Keglevića gradine.

Ideja je potekla od tadašnjeg glavnog bibliotekara Naučne biblioteke prof. Zlatka Keglevića.

Kao posjed i utvrda Podvrško se spominje 1264. g. (terra Podwrs). 1413. g. u dokumentima se spominje kao curia Podwarsa, a među vlasnicima posjeda i utvrde brojimo Petra Keglevića (1523.), bana, Franju Hedervarija, zapovjednika beogradske tvrđave i dr.

Favorizirana momčad Trans Agrama došla je do teške pobjede u neizvjesnom meču s momčadi HSK Bana Keglevića/U ženskoj konkurenciji je odlučio također meč posljednjeg 11. kola između Ergoneta i BMW Teama 11 u kojem se boljom pokazala momčad Ergoneta

Završeno je 117. prvenstvo SOKAZ-a (Udruge rekreativnih stolnotenisača grada Zagreba) u kojem je, nakon neizvjesnog meča s momčadi HSK Bana Keglevića, titulu prvaka ponovno odnijela favorizirana momčad Trans Agrama i tako po peti put zaredom postala prvakom SOKAZ-a.

Po završetku gradnje, dvorac Loborgrad postaje glavno središte hrvatske loze Keglevića.