Noć je hladnjikava, nakon obilne kišurine koja je padala cijeli dan, ali je zato i ugodno za šetnju, razmišljam i naprečac zaključujem. (Ovaj romantični dio je bio za žensku populaciju).

Kako su ga kišurine napunile do vrha priča se skroz promijenila.

Ajde hvala Bogu nema kišurine, malo je zatoplilo, dan dugo traje... idem se intelektualno uzdizat, frenki i keptn vec na poziciji, reko prva liga.

Šareno je i lepo je, ali stalno prognoziraju neke kišurine i katastrofe, što me je u dobroj meri odbilo od namere da za ovaj praznik odem na željeni treking, već ostadoh doma da laštim prozorska okna.

A i ptice su šmugnule sa ove kišurine.

Nakon ove dugotrajne depresivne kišurine kojoj se, valjda da bi me zasigurno uguralo u depresiju, pridružilo iznenadno krepavanje elektropokretača na mojoj vozilici, svanuo je vedar dan ispunjen laganim povjetarcem.

Zamislite tutanj kišurine, sijevanje munja, udaranje gromova i uza sve to i neprestano zavijanje alarma.

- Pa pokupit ćeš neku zarazu od one kišurine unutra - Ma pokupit ću ti staru (ovo mu je glavna fora zadnjih par mjeseci)

Ili od kišurine i šoka nisi vidio ništa.

Vanka mirno, more ulje, nema kapi vitra.. a što je najlipše sami smo dokle mi pogled seže po kanalu, strašan osjeà ¦ aj kad poslije kišurine zadnjih dana medju prvima izlazim na more.

One vjerojatno, snebušene od kišurine koja danima ne popušta, pomno prate sva meteorološka izvješća, nervozno iščekujući anticiklonalni val.

Neka, barem će se roba osušit nakon 20 dana kišurine.

Zbog nešto ranijeg završetka prvog obrazovnog razdoblja ove će godine i naše zimske radionice započeti ranije, a bit će i obilnije puoput jučerašnje kišurine.

Jutros je prohladno i sunčano, nema dosadne kišurine i još koji trenutak i odlazim trčati.

Ipak nešto korisno od sve te kišurine.

nisam otišo na gablec zbog kišurine: tuzni:

Ovdje se sve odnosi na hladne i dugotrajne kišurine..

Sad smo krivi i zbog ove kišurine šta je napadala, pa sad svi nas napadaju da nam biže turisti, a u Kini se još i zemlja odranja, dok u Austriji ljudi plivaju između kuća dok idu jedan kod drugoga na kavu, a da ne govorimo o Pragu di ima i mrtvih.

Orkansko jugo i dva dana kišurine razbila su početnu sunčanu čaroliju, ali to ne zabrinjava previše bijele.

Naravno, treba se poklopiti dosta toga i sve treba ići po špagi, a i vrijeme igra veliku ulogu (ovdje odmah napominjem da se na stazu ni u ludilu neće ići u slučaju kišurine i sličnih zala).

Ako opet El Ninjo ne zajebe stvar pa da nakon ove balave kišurine odmah pripeče 30 stupnjeva.

... I opet se švercam za napisat post, ali šta mogu, danas je prvi sunčan dan nakon kišurine a ubije me ono sivilo i ne mogu ništa radit kad nema sunca, nema vedrine... nemam odakle iscrpit energiju...

Tako je nakon dvodnevne kišurine i nama sunčan dan omogućio početak željene obnove naše ruševne sakristije.

Kao i prošle sezone, inače besprijekornoj organizaciji na ruku jedino nisu išli vremenski uvjeti, zbog kojih se publika proljetos smrzavala, dok je u ovoj jesenjoj sezoni, nažalost, bila izložena naletima kišurine, tako da se ekipa iz posljednja tri reda skoro potopila.

U svibnju i lipnju padale kišurine pa mi se nije išlo na vožnju.

Čmrljaona u autu skoro do pol 12... dok nije stalo cmoljit... fala nebesima... uprtili se i krenuli... sve po šalabahteru... pol sata laganog hoda uz potok kroz šumu do Konjščice.. a tamo usred livade-pašnjaka, drvena koliba-sirarna.... neko odmorište za planinare.. kaj ja znam... sve okolo puno krava, ovaca... ukrašeno balegama, smrdi za popizdit... većinu puta preko livade smo pazili na mine... nakon 10 ak minuta prvi uspon... pa ravnica... ulazak u nacionalni park... prvi snijeg... staza se zatim relativno strmo penje do Studorskog prevala, odakle puca stvarno prekrasan pogled na Bohinj i okolicu... tak bar karta veli... krećemo prema Vodnikovom domu... šetnjica... malo gore, malo dole.. sve u svemu lagano... do doma smo stigli oko 14.30... odmor i meza... napunili bočice vodom da nadomjestimo putem polokano;)... taman se lagano spremili kadli eto stare prijeteljice odozgora... sitno rominjanje tek da razbije monotoniju... nema više čekanja, plan je da odemo do gore još danas, spustimo se u dom, pa ujutro opet... vozi miško.. veli šalić dve čuke do Kredarice.. tabanaj... svakim korakom naprijed, kiša ko da je pojačavala, što i nije bilo baš tak bitno, jerbo smo bili mokri ko miševi već nakon 20 min... osim Saletovog ruksaka;)... tu su sad malo žešći usponi... nailazimo na štengice u stijenama, sajle, klinove... poprilično solidno osiguran put... da nema kiše, sve5... spustili se i oblaci, magla, jedva da se išta vidi... kaj sad... blejimo u pod ispred sebe i teraj... oko 15.15 eto putokaza... sat i pol do Kredarice... nekak smo isplanirali preko Kredarice gore do vrha, danas i sutra, a spust na Planiku... i odosmo tako put Kredarice... osim kišurine, i vjetar je odlučio reći svoje... ma veselje... mokri do gole kože, brije.. mislim si, zakaj mene uvijek neš mora tak posrat... zakaj??... sjetim se babe na telefonu (ono.. halooo... ko zove? ko se ne javlja, vrak ti mater j... l na današnji dan)... i kesim se sebi u bradu... Sale ne žiku.. bogec se i sam muči... pogledam ga s vremena na vrijeme par koraka iza... kaj će... hoda i šuti... uzbrdica muška... konstantno.. a vidim da mu je muka za popizdit... svako malo samo pita kolko je sati... e da, uzeo sam i suunto... jes da mjeri samo dubinu, al i ko sat je točan... moram li spominjat da mu je ubrzo riknula baterija pa i od tog nije bilo niš?;).. eto nas na pol sata do doma... opet tabla veli... sretni ko klinci zamusani čokoladom... izdurat ćemo još tih pol sata makar rukama grebali gore... gore ne može bit... aaaali brus.. iliti kita druga tita... snježna mećava.. oluja.. kak se već veli... nošene vjetrom, snježne iglice zabijaju se svud di koža nije pokrivena... odmah... ali odmah mi padnu napamet one moje fine windstop rukavice.. i očalice.. i suza opet kanu... Sale nije skužio, mislio je da je do vjetra i snijega u očima.. opet pita kolko je sati... e više ni ja ne znam... suunto veli 18.00, subota 2000 g.... resetiro mu se babo u sanduku, dok mu cigani zlatne zube vadili;)... sad već vidno raspižđen cjelokupnom situacijom, mislim si u čem je problem... zaš se baš uvijek mora zakomplicirat... i uvjeravam i sebe i Saleta da smo blizu... samo treba još malo izdurat... naravno, cijelim putem gledaš u pod, brišeš šmrklje i hračkaš jer si pun svega.. i fakat, murja ufati Omera i ovaj propjeva nakon par šamara... a ne, to je druga priča.... kaj je ono bilo... a da... ubrzo kroz svu tu mutež okolo ukaže se neki krović i križ... Sale eto nas... to mora bit to.. nema šta drugo... i stvarno, nakon par koraka ukazala se kapelica i Kredarica.. ko da nas je sunce obasjalo.. ne znamo papci ni di je ulaz.. obišli čitav krug okolo... uslikali se za uspomenu.... 16.15 (po fotiću).

Ako je vjerovati meteorolozima nakon ove puste kišurine, hladna, tmurna i prevrtljiva vremena ovog vikenda na red bi napokon trebale doći i ljetne vrućine.

Osim topljenja snijega počele su i kišurine.

Sada pak, pošto je famozna Metallica odprangijala svoj performans na blatnjavom travnjaku zagrebačkog Hipodroma (koji je zbog kišurine, kako reče jedan stariji taksist, podsjećao na Woodstock), mogu post festum te teškometalne industrije reći što mislim (koristeći i informacije koje su dostupne i na internetu).

da i tak, hladno je, sutra će biti više sunca.. a rekli su da i ljeto bude ispod prosjeka šta je biti ok, samo da ne bude kišurine... i tak, hoćemo još malo o vremenu?: D