Vrlo à esto je potrebna kirurška terapija kao uklanjanje devijacije septuma, uklanjanje polipa, tumora, punkcija sinusa (ulazak injekcijom u sinus i vaà enje zarobljenog sadržaja) te lavaža sinusa (ispiranje sinusa preko nešto deblje igle).

Ako se ni tako ne može spriječiti pojačano znojenje može se pokušati i kirurška terapija.

Za premaligne i maligne promjene primjenjuje se laserska ili klasična kirurška terapija.

Veća revizija ili kirurška terapija ožiljka, podrazumijeva nekoliko tehnika, ovisno o željenom učinku.

U rijetkim slučajevima kada je sinkopa uzrokovana tumorom karotidnog tjelešca (glomus tumor), ili miksomom lijeve pretklijetke tada je kirurška terapija jedini način liječenja.

Za liječenje stenoze aortnog zaliska u bolesnika kod koji je kontraindicirana kirurška terapija zbog visoke životne dobi ili zbog pridruženih bolesti, može se preko katetera koji se uvodi kroz perifernu arteriju implantirati umjetna aortna valvula.

Kirurška terapija izlazišta živaca leđne moždine.

Kirurška terapija ulkusne bolesti danas je nakon terapijskih mogućnosti medikamentoznog liječenja rjeđa.

Kod sinusitisa koji ne odgovara na antibiotsko liječenje može biti potrebna kirurška terapija (maksilarna sinusotomija, etmoidektomija, ili sfenoidna sinusotomija) kako bi se poboljšalo prozračivanje i pražnjenje te odstranjenje mukopurolentnog eksudata, epitelnog detritusa i hipertrofične sluznice.

U liječenju je važno redovito čišćenje rane, kompresivna terapija (zavoj ili čarape), lokalna terapija (povidon iod, KMnO4 kupke, fiziološka otopina, enzimska terapija, različite obloge) peroralna terapija (antibiotici, antimikotici, periferni vazodilatatori, analgetici) i kirurška terapija.

Kirurška terapija endometrioze, neovisno o stupnju bolesti, povisuje šanse za trudnoću, no čini se puno manje nego se to ranije mislilo.

Kirurška terapija će biti preporučena u slučajevima kada su prisutni progresivni neurološki ispadi, a zahvat se sastoji u oslobađanju pritiska na leđnu moždinu.

U liječenju rinofime preporuča se kirurška terapija (laser, dermoabrazija).

U sekundarnu prevenciju ubraja se i kirurška terapija.

Kirurška terapija endometrioze obuhvaća dijagnostičku i istodobno operativnu laparoskopiju (pri čemu se odstrane vidljiva endometriotička žarišta), kao i second-look laparoskopiju (u novije vrijeme se napušta).

Kada kirurška terapija nije moguća ili je visoko rizična, kamenac se može odstraniti endoskopskim tehnikama.

Kirurška terapija ulkusne bolesti danas je nakon terapijskih mogućnosti medikamentoznog liječenja rjeđa.

Po dobivenim nalazima treba ciljano izliječiti eventualno prisutne bakterijske infekcije sustavnom i lokalnom promjenom antibiotika i vaginalnih antiseptika, a daljnja konzervativna ili kirurška terapija ovisit će o nalazu kolposkopije i biopsije.

Terapija može biti kirurška, terapija radijacijom (radioterapija, zračenje) ili hormonalna terapija, ponekad kombinacija antiandrogenih hormona i citostatika.

U slučaju pojave zadebljanja kože nosa ili uški, preporuča se kirurška terapija koja uspješno uklanja novonastale promjene.

Razlikuju se medikamentozna terapija, fizikalna terapija te u manjem broju slučajeva kirurška terapija.

Neki odlično reagiraju na podofilin, drugi na interferon, treći na aldaru, a u nekih za uklanjanje pomaže samo kirurška terapija, kauter, smrzavanje tekućim dušikom i slično.

Katkada je to nemoguće i kirurška terapija je jedino što preostaje.

Kirurška terapija indicirana je u slučajevima perzistiranja teškog oblika refrakternog na medikamentoznu terapiju, kao i pojava komplikacija: inficirana nekroza pankreasa, peripankreatični apsces ili rupturirana/inficirana pseudocista pankreasa (javlja se u kasnijem tijeku bolesti).

Kirurška terapija Kirurška terapija se provodi u onih bolesnika kojima terapija lijekovima i fizikalna terapija ne mogu smanjiti oštečenja zglobova.

U uznapredovalijim stadijima bolesti i kod slabije diferenciranih stanica raka (veći G stupanj) najprije se primijeni kirurška terapija, a nakon operacije terapija zračenjem.

Kirurška terapija se koristi u težim slučajevima.

Terapijski postupci kojima se uklanja i uništava bolesno zbog citopatskog efekta virusa na stanice kože i sluznice/epitelna tkiva /, su slijedeći: premazivanje citotoksičnim otopinama podofilina, triklor i biklor-octenom kiselinom, primjena Imiquimoda, krioterapija tekućim dušikom, laser terapija, elektrokoagulacija, kirurška terapija, injekcije rekombinantnog interferona subkutano, lokalna terapija interferonom i cidofovirom i slično.

Kirurška terapija Danas je kirurška terapija benigne hiperplazije prostate uglavnom rezervirana za bolesnike s vrlo izraženim simptomima te razvijenim komplikacijama kao što su učestale infecije mokraćnog mjehura, bubrežni kamenci te oštečenje bubrega zbog zastoja urina.

Kirurška terapija se upotrebljava kod simptomatksih prolapsa i ko prolapsa sa stadijem jednakim ili većim od 2. stadija prema POP-Q klasifikaciji, te koji pokazuju znakove progresije.