Sve je mirno.ekstremno mirno i tiho.Goran spava, ubiše ga medene rakije dopodne u gradu.Mačka mu leži na nogama.Jedva čekam kad će mu utrnuti.Prasica uopće nije lagana.Badnjak je i po prvi puta osjećam se kao da je to bilo koji običan dan.Sanjam mamu već treću noć za redom.tako mi nedostaje.Od kada je nema sve se razvodnilo, svi smo nekako na svoju stranu, buraz u svom filmu, stari mi postaje sve više stranac.Nemamo si baš puno toga za reći nakon što prijeđemo teme kako si, šta ima? Sinoć sam ležala i vrtila film kako je to kod nas nekad izgledalo za badnjak.Mama i je spremamo, gušim se od izmješanih mirisa hrane, cijeli dan sam ustvari gladna od jebene ribetine i nemam dobru podlogu za naveče.Buraz je cijeli dan u gradu.Vidimo ga u nekakvim prolazima kako ubacuje nešto u kljun i gas.Stari je isto ugradu, čitav dan " kupuje " bor, predveče se pojavi mrtav, legne i ne budi se dok ne prođe ponoć a onda juriš na prežderavanje.Mama i ja pizdimo na obadvojicu.navečer se nikome ne da kititi bor, pa se ja prihvaćam toga.Ostali ako ih ima dobacuju primjedbe tipa a mogla si onu zelenu kuglicu više lijevo... ja pizdim.Gomila suđa od kolača stoji po cijeloj kuhinji.Svi živčanimo sve u šesnaest Ali nekakav čudno lijep osjećaj svejedno je konstantno prisutan i ne da ti da totalno odllijepiš.I ta svjetlost od lampica i kičeraj na boru, pa se svejedno ceriš od uha do uha.Na kraju nas dvije sjedimo i pijemo kavu u tišini i baš nam je dobro.Mene još čeka divlja noć u gradu i život je stvarno dobar.Kao što rekoh, sve je ekstremno mirno, spavač još nije donio ukrase iz podruma, nekakav božićni film mi ide iza leđa, dok pišem osjećam knedlu u grlu.Kako mi nedostaje moja mama... Idem skuhati kavu pa ću zamisliti da ju pijem s njom.Ljudi Sretan Božić HO HO HO