Cilj ovog članka upravo je pregledati perspektive klasne borbe u regiji, kao i politike koje priječe ujedinjavanje na klasnoj osnovi i nadilaženje one nacionalne i religijske.

Ideologija stalne i beskompromisne klasne borbe bila je za jugoslavenske komuniste samo pokriće za progon, preodgoj i ubijanje nedužnih ljudi.

Kapitalisti su, napadajući radnike u javnim službama, od Marxa prihvatili podjelu na " bazu i nadgradnju ", gledajuć rad učitelja itd. samo kao trošak, ali " ne znaju za temeljno proturječje kapitalizma o kojem danas burji cijela Amerika: da je proizvodnja društvena, a prisvajanje privatno. " Dakle: " Sve ovo što se događa (...) nije ništa drugo nego čisti oblik klasne borbe rada i kapitala. "

Utopijski moment koji je doveo do oblika kolektiviteta historijskih avangardi u umjetničkom svijetu i izvan njega možda i nije nestao, ali je zbog važnih promjena u konceptualizaciji umjetničke grupe, društvene zajednice ili političke organizacije, u situaciji post-klasne borbe, koju obično nazivamo post-političkom, bez sumnje premješten.

Klaić, Prilog pitanju klasne borbe u zagrebačkoj općini na početku 17. stoljeća, HZ, 1950., 210.; L.

Tuđman bio u pravu kada je navodio da u Hrvatskoj nema klasne borbe i možebitnih klasnih neprijatelja.

Ova kampanja pokazuje zaoštravanje klasne borbe u Hrvatskoj od strane hrvatskih i globalnih kapitalista, koji su krenuli u agresiju za dalje porobljavanje radničke klase, dok s druge strane još nema adekvatnog odgovora.

Problem klasne borbe u korporativnom novinarstvu.

To je osnova i okvir suvremene klasne borbe koja nije samo borba za socijalnu pravdu i slobodu, već i za opstanak.

Najprije, moramo razlikovati protuslovnost između snaga i odnosa u proizvodnji - koja je, protulovnost bez antagonizma - od klasne borbe - koja je antagonizam bez protuslovnosti.

Da vidimo, tužili ste... Milana Rešetara, zbog tvrdnje da sam mahniti izdajnik, Jorja Tadića, zbog pisane izjave da se nikad nisam bavio nekim ozbiljnim poslom i zbog neopravdane sumnje da se radi o duševnoj bolesti, Miroslava Pantića, zbog komentara da sam nepromišljen dok pred sobom imam svoj vjeruju, nekakav osobeni i naročiti skup istina, vlastitih ili prisvojenih, svejedno, zatim Živka Jeličića koji pokušava da dokaže sazrevanje uočavanja društvenih suprotnosti u Dubrovniku, kakva glupost, tu je i Eli Finci sa svojim citatima o Marksu i imputacijom začetaka klasne borbe u Dubrovniku, još veća glupost, da, tužio sam i Rafa Bogišića zbog navoda da je moj pokušaj zavere tipičan primer postupanja jednog naivnog idealiste, revolucionara i pesnika i Frana Čalea zbog konstatacije da meru suvislosti moje zavere treba tražiti u prihvatanju najveće teorijske utopije vremena Makijavelijevog Vladara.

Predlaže rješenje u potpunosti oprečno Marxovu prijedlogu: bez klasne borbe, bez dokidanja privatnog vlasništva, nego obnovom radničkih proizvodnih udruženja koja bi, zamjenjujući plaćanje novcem, omogućila radnicima da postanu poslodavci (i vlasnici poduzeća) te zadrže i onu dobit koju vlasnici tvornica nepravedno uzimaju za sebe.

On završava tzv. postpreporodni niz s Šegedinovim prvim poslijeratnim romanom Djeca Božja, koji se od ostalih razlikuje po tome što u sebi ne nosi poruku klasne borbe i dinamiku drame, nego problematiku odnosa ruralno i urbano.

Izraz " potlačeni ", (kao i " mnoštvo "/Negri, " mali čovjek "/Rajh, " prekarijat "/Stending i sl.) razvodnjava pojam radničke klase, kao i pojam klasne samosvijesti, klasnog organiziranja, klasne borbe i socijalističke revolucije.

To što je sve manje industrijskog (" klasičnog ") proletarijata ne mijenja suštinu klasa i klasne borbe, već samo oblike borbe za stjecanje i razvoj klasne samosvijesti radnika, kao i oblike borbe protiv kapitalizma.

Generalni štrajk da, ali ima smisla samo kao dio organizirane klasne borbe, borbe za socijalističku alternativu.

Još na osnivačkom kongresu je CNT kao taktiku usvojio direktnu akciju, a sindikalizam nije proklamirao kao cilj za sebe, već kao sredstvo klasne borbe i otpora, odbacujući tzv. lerrouxismo kao politički pokušaj da se preko sindikata dođe na vlast.

Ovo su podatci sa samog početka mirnodopske« klasne borbe ». (Izvornik i kopija, strojopis, HDA, Zagreb, 421, 5/186)

Narušavanje discipline, dozvoljavanje članovima da rade po svojoj volji, da neki član treska sa programom partije, da se neki drugi član udružuje sa reformistima i da se zaboravi na prirodu klasne borbe, te da se reformisti uvuku u redove vašeg pokreta, zadat čete sami sebi smrtni udarac.

Samo onda kad su njegova politička opredjeljenja nukala avangardu klasne borbe da ga čita, a ta avangarda nikad, kao čitalačka publika, nije bila brojna, da bi se moglo reći kako je Krleža ikad bio čitan pisac.

Teorijski, ovakvih religioznih i političkih primjera ima više nego dovoljno: od Svetog Pavla čiji bezuvjetni kršćanski univerzalizam (svatko može biti iskupljen jer u očima Kristovim ne postoje ni Židovi ni Grci, ni muškarci ni žene...) koji ga je učinio protolenjinističkim militantom koji se bori protiv različitih " devijacija ", preko Marxa čiji je pojam klasne borbe nužna protuteža univerzalizma njegove teorije koja stremi " iskupljenju " cijelog čovječanstva) i Freuda, pa sve do velikih političkih ličnosti - uzmimo de Gaullea na primjer, koji je gotovo sam u Engleskoj 1940. pozvao na otpor njemačkoj okupaciji i pretpostavljajući da govori u ime univerzalnosti Francuske on je istodobno, UPRAVO S TOG RAZLOGA, uveo radikalni raskol, rascjep između onih koji slijede njega i onih kojima su draži kolaboracionistički " egipatski lonci mesa ".

Govoreći s Alainom Badiouom 6) ono ključno ovdje je, da ne treba prevoditi pojmove te borbe, pokrenute nasilnim i kontingentnim zastupanjem nove univerzalne istine, u pojmove poretka i pozitivnog bitka s njegovim grupama i podgrupama, i zamišljati ju kao borbu između dvaju društvenih entiteta definiranih nizom pozitivnih karakteristika; u tomu leži " pogreška " staljinizma koji je reducirao klasnu borbu na borbu između " klasa " definiranih kao društvene grupe s nizom pozitivnih crta (mjestom u načinu proizvodnje itd.) Sa stajališta odista radikalne marksističke perspektive, premda postoji povezanost između " radničke klase " kao društvene grupe i " proletarijata " kao pozicije militantne borbe za univerzalnu istinu, ta povezanost nije nikakva determinirajuća kauzalna veza i valja nam strogo razlikovati te dvije razine: biti " proleter " uključuje zauzimanje određene subjektivne pozicije (klasne borbe koja treba da posredstvom revolucije postigne spasenje) za što je, u načelu, sposoban svaki individuum - rečeno religijskim pojmovima, bez obzira na svoja (dobra) djela svaki individuum može biti " dodirnut milošću " i interpeliran kao proleterski subjekt.

Već se sada radi na upozoravanju elite na moguće izbijanje " klasne borbe " i velikih nemira.

No, kako samoodređenje i uspostava parlamentarnog sustava, a time i pravne države, podrazumijevaju i legitimno postojanje opozicijskih stranaka i ustavno-pravnog poretka, mitisekunemi su se vrlo brzo i vješto, ne samo premundurili u ' nacionaliste ', nego i zamijenili svoj glavni leit-motiv ' klasne borbe ' u novi i udarniji ' etničke čistoće '.

Komentar na intenziviranje klasne borbe u Egiptu i borbu protiv Muslimanskog bratstva

Althusser naglašava distinkciju između državne vlasti (kao cilja političke klasne borbe - što sasvim proizvoljno uzima kao neupitan cilj bilo koje političke klasne borbe) i državnog aparata.

Naposlijetku, odnos klasne borbe i feminizma, kontroverze oko hijerarhije ciljeva te borba, mogućnosti i pretpostavke savezništava omogućit će dijalog kritički umješten u aktualni trenutak.

Metafora klasne borbe iskonstruirana je upravo po fantasy ukusu Alejandra Jodorowskog, pa bi se moglo pretpostaviti kako su on i Topor u tom periodu, neposredno nakon raspuštanja Panica, još uvijek tijesno surađivali.

Sagledavajući taj događaj kroz ne-istorijsku prizmu, pojedini teoretičari suprotstavljaju voluntarizmu partijske vrhuške revolucionarni romantizam i pretvaraju radničku klasu SSSR-a s početka 20. veka u mitološku snagu koja predstavlja otelotvorenje ne samo emancipatorskog nasleđa klasne borbe radničke klase najrazvijenijih kapitalističkih zemalja Zapada, već i humanističkih ideala koje je Marks postavio kao ideju vodilju radničkom pokretu.

Socijalna anomija i zaoštravanje klasne borbe