Muslimanski komunizam usmjeren je protiv sveg što dolazi sa demokratskog zapada u klasnoj borbi za jednakost nešto slično kao što je u eksperimentalnoj obradi uspjelo nametnuti se bivšoj jugoslaviji na nacionalnom nivou ili republičkoj podijeli. ovde se igra razvija na nivo muslimani kriščani prvenstveno usmjereno kao poveznicom sa zapodom krščanstvom, ali u povjesnom nasleđu tu je prisustvo pravoslavlja ili kopta pa sad vi vidite koje je ovo rezmere manipulacija poštenim i dobrim idejama kod ljudi sa kojim ili čijim namjerama? prikaži cijeli komentar

Suvremeni su mislioci iznovice tumačili Marxa: u klasnoj borbi stoji bogati prvi svijet naspram jadnoga trećeg svijeta.

U onih sedam godina koje su protekle od proljeća 1945. do 1952. godine pečat hrvatskoj kulturi nedvojbeno je dala Âťizrazita represalijska dominacija tutorskoga diskursa teorijskoga uma, dakako socrealističkoga konceptaÂŤ (Cvjetko Milanja), koja je ⠀ Âťtemeljena na klasnoj borbi iz čega rezultira i klasni karakter književnosti u službi proleterske tendencijeÂŤ (ibidem) ⠀ svoj klimaks imala pak u razdoblju od 1945. do 1948. godine.

Pa vi, bogme, pričate o klasnoj podjeli društva i o klasnoj borbi

Hebrang naveo da se između antifašizma i komunizma konačno treba ukloniti znak jednakosti, uz nadopunu egzaktne konstatacije, na osnovi činjenica, da su titoisti/partizani bili antifašisti, ali komunistički antifašisti kojima su demokracija, sloboda govora i javne riječi, ljudska prava i privatno vlasništvo bili neprihvatljivo društveno uređenje koje se revolucionarnim metodama treba spriječiti, i uvesti diktaturu proletarijata " u nemilosrdnoj klasnoj borbi protiv klasnog neprijatelja ", dok su nacionalna prava instrumentalizirana u agitacijskoj propagandi CK KPH i KPJ i u političkoj praksi izvrgnuta ruglu.

Radi se o klasnoj borbi, gdje je kapitalistička klasa navikla da može provesti što god joj se prohtije na štetu radničke klase.

- Postoji jedan niz poricanja tog političkog trenutka, autentične logike političkog konflikta: - arhepolitika: " komunitaristički " pokušaji da se definira neki tradicionalni, zatvoreno organski strukturirani, homogeni društveni prostor koji ne uračunava nikakvu prazninu u kojoj se može pojaviti trenutni politički događaj; - parapolitika: pokušaj da se politika depolitizira (da se prevede u logiku redarstveništva): politički konflikt se prihvaća, ali se reformulira kao natjecanje unutar predstavničkog prostora između priznatih stranaka/zastupnika za (privremeno) zauzimanje mjesta izvršne vlasti 2); - marksistička (ili utopijsko socijalistička) metapolitika: politički konflikt je u potpunosti razotkriven, ALI kao teatar sjena u kojem se odigravaju događaji čije pravo mjesto je na Drugoj Sceni (sceni ekonomskih procesa); konačni cilj " istinske " politike stoga je njeno samoukidanje, preobrazba " upravljanja ljudima " u " upravljanje stvarima " unutar potpuno samotransparentnog racionalnog poretka kolektivne volje. 3) - četvrti oblik, najprepredenija i najradikalnija verzija poricanja (koji nije spomenuo Rancičre) je ono što bismo htjeli nazvati ultrapolitikom: pokušaj da se konflikt depolitizira tako da ga se dovede do ekstrema via izravne militarizacije politike, tj. pomoću reformuliranja konflikta kao rata između " Nas " i " Njih ", naših neprijatelja, gdje nema više zajedničke osnove za simbolički konflikt - duboko je simptomatično da umjesto o klasnoj borbi, radikalna desnica govori o klasnom (ili seksualnom) ratu.

U tomu leži konačni rascjep koji odvaja (ultrapolitički) nacizam od (metapolitičkog) staljinizma: u nacizmu Židov je u konačnici kriv jednostavno zato što je Židov, zbog svojih izravnih prirodnih svojstava, zbog onoga što on jest, dok čak i u najmračnijem staljinizmu pripadnik buržoazije ili aristokracije nije kriv per se, tj. izravno zbog svog društvenog statusa - ovdje je uvijek uključen minimum subjektivacije, sudjelovanje u klasnoj borbi počiva na subjektivnom aktu odluke.

Granica koja odvaja dvije suprotstavljene strane u klasnoj borbi stoga nije " objektivna ", ona nije granica koja odvaja dvije pozitivne društvene grupe, nego je naprotiv u konačnom smislu radikalno subjektivna - ona uključuje poziciju koju individue zauzimaju u odnosu na događaj univerzalne istine.

Mislim da je to što se dogodilo, u nekom smislu bilo neizbežno to je bila logika istorije (Boršova, 2003). 12. To ga jasno odvaja od malobrojnih ortodoksnih lenjinista koji se ponašaju kao da je moguće jednostavno reciklirati stari lenjinizam, pa nastavljaju da govore o klasnoj borbi, izdaji revolucionarnih impulsa radničkih masa od strane korumpiranih vođa, itd.

Naslov refereata je (udahnite duboko) " Socijalizam - jedina perspektiva radnika u klasnoj borbi demokratskog centralizma, kroz jačanje bratstva i jedinstva u duhu izlaganja druga Dušana Dragosavca na IX Kongresu SK Jugoslavije " onda dalje diskusija drugarice Jadranke Kosor od 4. ožujka 1986. na sjednici Međuopćinske konferencije CK SKH Split ".

Govorilo se i pisalo o seljačkoj klasnoj borbi, baš kao i o klasnoj borbi proletarijata.

Te promjene su kremljološki signali o pomacima u ideološko-političkoj konstelaciji, pomacima u destaljinizaciji, koja je paradoksalno započela u doba samog Staljina i na njegov poticaj (vidi njegova dva kasna eseja o lingvistici i ekonomiji, koji su utrli put priznavanju relativne autonomije nekih znanosti i njihove neovisnosti o klasnoj borbi).

Dovoljno je prisjetiti se lijevih skretanja jugoslavenskih komunista potkraj 1941. i početkom 1942., kada su u provođenju proleterske etape svoje borbe u drugi plan stavili rat protiv sila Osovine, nasuprot klasnoj borbi protiv domaće kontrarevolucije.

Bez svijesti o klasnoj borbi sve tu može izgledati kao jedan veliki nered i nesnalaženje, što to u svojoj biti nije.

Nastala je u okviru radničkoga pokreta ujedinjavanjem socijaldemokratskih i socijalist. stranaka oko polit. strategije utemeljene na klasnoj borbi i socijalist. revoluciji.

@momo Slažem se krupni kapital čini sve da sakrije od ljudi jedinog pravog neprijatelja a to je KLASNI NEPRIJATELJ i zato izazivaju sve moguće podjele i sukobe među ljudima a bilo kakav klasni sukob ili protest brzo zataškaju i ućutkaju jer znaju šta ih čeka u klasnoj borbi prikaži cijeli komentar

A identitetsko nasilje upravo nije kolektivizam, već je način razaranja svih rudimentarnih zajedničkih društvenosti nastalih u klasnoj borbi.

Povijest je pokazala da se radi o klasnoj borbi koja je za radnički pokret važnija od radnog mjesta, od kruha svakidašnjeg.

po meni je to bilo očekivano, ovo je sada samo igra živaca, tko će prvi popustiti. zašto bi se mesić, sanader ili netko drugi iz njihovog društva uopće uputili da porazgovaraju sa studentima? pa teško da će njihove priče i bajke za laku noć proći kod studenata, nisu to glasači kojima mogu servirati što hoće. ovi su pokazali da misle, a to je valjda grijeh koji se najteže oprašta. osim toga, svaki bi takav posjet uzburkao javno mijenje kao i medije, a to im nikako ne ide u račun. kao što sam već negdje napisala, vjerujem da se šuti i pušta da stvar jednostavno potone. za to se vrijeme studentski prosvjedi proglašavaju i dalje komunističkim udarom na državu, a iskreno mogu reći da mi je pao mrak na oči kada sam pročitala naslov dnevnika koji je napisao zoran oštrić, o klasnoj borbi. vjerujem da je čovjek to napisao u najboljoj namjeri, ali je to čisto dolijevanje ulja na vatru. po meni, treba upravo suprotno, naglasiti da se radi o borbi u koje se trebaju uključiti sve klase, ako se već tako nazivaju. narod se treba sjediniti, a ne razjedinjavati po ovom pitanju.

Te su se intervencije dešavale u različitim formama u različito vrijeme, a uključuju: državno financiranje industrije (vojna potrošnja), stvaranje društvene infrastrukture preskupe za privatni kapital (željeznice i ceste), propisivanje zaštitnih tarifa u industrijama u razvoju da bi ih se zaštitilo od efikasnije inozemne konkurencije, promoviranje imperijalizma za osiguranje kolonija ili tržišta ili da bi se osigurao pristup sirovinama ili jeftinoj radnoj snazi, pojačana državna potrošnja u vrijeme premale potrošnje i stagnacije, održavanje " prirodne " razine nezaposlenosti koja se koristi u svrhu discipliniranja radničke klase, osiguravajući da ona proizvodi više za manje, manipulacija kamatnim stopama da bi se smanjili efekti poslovnog ciklusa i potkopali dobici što su ih radnici izvojevali u klasnoj borbi.

Ti takva i slična pitanja sebi ne postavljaš, nego sustavno tjeraš vodu na mlin svojih fantazija o dječjoj seksualnosti, klasnoj borbi, kurjacima i krvi žednoj rulji, miješajući sve skupa samo zato da bi potvrdio svoju unaprijed stvorenu ideološku sliku o stanju stvari u društvu.

Zbog brzine pisanja dosta je pojmova izgubljeno u tekstu (a trebalo je da piše): Muslimanski komunizam tzv. ' ' muslimanske braće ' ' usmjeren je protiv sveg što dolazi sa demokratskog zapada kao izvorom nejednakosti i time u klasnoj borbi za jednakost.

Kako je Lenjin volio primijetiti, kolonijalizam i prekomjerna eksploatacija masa u Aziji, Africi i Latinskoj Americi radikalno pogađaju i pomjeraju pravocrtnu klasnu borbu kakva je na djelu u razvijenim kapitalističkim državama govoriti o klasnoj borbi previđajući kolonijalizam, isprazna je apstrakcija koja, prevedena u praktičnu politiku, može rezultirati samo prešutnim odobravanjem civilizirajuće uloge kolonijalizma te, posljedično, pretpostavimo li antikolonijalističkoj borbi azijskih masa pravu klasnu borbu u razvijenim Zapadnim zemljama, de facto priznajemo da je buržoazija ta koja određuje uvjete klasne borbe (Opet, ovdje možemo otkriti neočekivanu bliskost altiserovskoj naddeterminaciji: nema ultimativnog pravila spram kojeg bi mogli izmjeriti iznimke u stvarnoj povijesti na neki način i postoje samo iznimke.) Ponukani smo ovdje posegnuti za lakanovskim rječnikom: u ovoj je alternativi na djelu (ne) postojanje velikog Drugog: menjševici su se oslanjali na sveprihvaćeni temelj pozitivne logike povijesnog razvoja, dok su boljševici (ili bar Lenjin) bili svjesni da nema velikog Drugog prava se politička intervencija ne dešava unutar koordinata neke temeljne globalne matrice, nego izravno preuređuje same postavke te globalne matrice.

U Kinu će se moći pogledati nevidljivi dragulj kanadske kinematografije \ " Od oca do murjaka \ ", jednu razigranu varijaciju na \ " Cherbourške kišobrane \ " (\ " Ljubavne pjesme \ "), jedan crtić koji priča o nemarnim očevima, genetskom inžinjeringu i klasnoj borbi (\ " Max Co. \ ") i jednu povijesnu fresku koja puno duguje \ " Duelu \ " Ridleya Scotta ali i pokazuje što se na neki način zbivalo sa zaljubljenim konjanicima iz Kubrickova \ " Barryja Lyndona \ " kad su izašli iz jezera (\ " Kradljivci konja \ ") \ ", kaže filmski kritičar Dragan Rubeša.

Međunarodni savez radnika ili Prva Internacionala bila je svjetska socijalistička organizacija koji su imali za cilj da ujedine sve lijeve političke grupe i sindikalne organizacije koje su utemeljene na radničkoj klasi i klasnoj borbi.

Kada je došao u Rim, Zapad je mislio da budućnost pripada marksizmu, klasnoj borbi.

Budućnost ne pripada klasnoj borbi nego pripada slobodi ljudske osobe, ljudskim pravima, ljubavi, solidarnosti...

Usprkos činjenici da je u medijima i na internetu gotovo nemoguće pronaći bilo kakve podatke o razvoju događaja, načinu na koji su se radnici organizirali ili bilo čemu izuzev da su radnici zauzeli sâm grad, sama činjenica da su se radnici spontano, odnosno bez upliva vanjskih političkih faktora, odlučili za ovakvo nešto velika je inspiracija klasnoj borbi na svjetskoj razini.

U Kini za vrijeme japanske okupacije patriotsko jedinstvo u borbi protiv Japanaca bilo je od presudnog značaja ukoliko su komunisti željeli pobijediti u klasnoj borbi svako izravno fokusiranje na klasnu borbu u takvim uvjetima okrenulo se protiv same klasne borbe (u tome se vjerojatno nalazi i temeljna karakteristika " dogmatskog oportunizma ", ustrajavanje na ključnoj ulozi glavnog proturječja u krivome trenutku).