I dok u brzim stavcima propituje svoju sumnju u varljivu stabilnost ljudskog uma preplavljenog emocijama - koje se kod Mozarta uobičajeno opisuju kao pjenušavost i vedrina dovodeći ih svojom interpretacijom na rub histerije, tako u " Adagiu (Klavirski Koncert br. 23) ", propituje perkusivne granice svog instrumenta usporavajući puls do krajnjih granica koje joj dopuštaju zakonitosti prostora u kome svira.