Ovdje vlada neki duh zajedništva, razmišljao sam, toliko ljudi iz cijeloga svijeta sjede ovdje na drvenim klupicama, u Subotu predvečer, ispod vedrog Neba i slušaju propovijed ispod plašta naše Majke Marije, ima ih iz Japana, Kine, Njemačke, Poljske i Amerike, svi u miru sjedimo i slušamo Evanđelje, svi smo kao jedan veliki narod, bez obzira od kuda dolazimo, bez obzira na kulturu i granice, tako sam promatrao i bilo mi je drago da sam te večeri dio tog zajedništva, briga me što o kome pišu u novinama, ovi su onakvi, a Slovenci su škrti, Nijemci samo rade, ovi sklapaju bombe i dižu u zrak mostove, ove treba mrziti, one sa Zapada voljeti, hrpa gluposti Ljudi smo, jadni i grešni, klečimo tu pod vedrim nebom, ispod kipa naše Gospe Međugorske, želimo voljeti, želimo pružati ruke, želimo rušiti granice, želimo se iskreno nasmiješiti jedan drugome, tu smo zajedno, bogati i siromašni, zdravi i bolesni, svi imamo svoje brige i strahove, tu smo zajedno, želimo se mijenjati, obratiti, želimo voljeti, želimo pomoći jedan drugome.