Nisam ništa rekla, nego sam samo potvrdno klimnula glavom, na što je ona razdragano uskliknula: - E, stvarno si kučka

Pogledala si me svojim tamnim očima i klimnula glavom.

Tužitelj je pokupio neke papire i prišao Bernardu.Naslonio se na njegovu stolicu. Gospodine Hrle, možte li rukom pokazati čovjeka koji vas je napao u noći 29.6. ove godine Da to je on Prstom je uperio u Plosku koji je malo pocrvenio. Je li imao razloga da to učini? Naravno da nije.On je lud, liječeni alkoholičar, ali sigurno još pije Na noge se podigao Ploskin odvjetnik i uzviknuo: Prigovor, svjedok nema uvida u običaje mog klijenta on ne može znati je li on još pije, samo da dodam moj klijent Marko Krijes je testiran alko-testom koji je pokazao 0.0 promila alkohola u krvi Sutkinja je klimnula glavom i dodala: Prigovor se prihvaća, mladiću, samo odgovarajte na pitanja No tužitelj je izgledao samozadovoljno.Vjerovatno je samo sutkinji htjeo dati uvid u Ploskinu prošlost.Tužitelj je još dodao: Nemam više pitanja Sutkinja se potom obratila obrani: Je li obrana ima svjedoka? Branitelj se digao na noge i rekao: Ima, obrana poziva Tomislava Bilića da svjedoči Toma je pozvao namrgođeni policajac u sudnicu.Nakon što je položio zakletvu i sjeo na stolicu branitelj mu je prišao sa papirima: Dobar dan Tomo. Tomo se iznenadi i odgovori: Dobar dan. Branitelj je nastavio: Reci mi što znaš od Bernardu Hrli i Karlu Hajdiću Karlo je sjedao za stolom tužiteljstva.Imao je gips na ruci poput Ploske. Paaa oni žive u selu moje majke i znam da su mojih godina, ne idu u srednju školu, imali su mi djeda zgaziti sa neregistriranim skuterom... Tomo se zamislio dok je sutkinja zapisivala ove činjenice.Bernard se znojio, a Ploska se smješkao. I da prebili su mi rođaka prije par dana i slomili mu ruku, i nama prijetili smrću nastavio je Tomo kad ga prekine tužitelj: Prigovor, nema dokaza da su gospodina Marka napali žrtve ove parnice Sutkinja se namrštila: Hmm ne vjerujem da bi gospodina Krijes napao ove momke iz ćiste mržnje, ako su oni njega napali onda tu postoji motiv Branitelj je zaključio slučaj sa papirom koji će Plosku izvući iz svih ovih govana. Časni sude smijem pristupit? Sutkinja je rekla: Naravno i tužitelji i branitelj. Tužitelj i branitelj su prišli velikoj katedri.

Kada je počeo, većina ljudi žalosno bi klimnula glavom i izrazila suosjećanje, smatrajući da je to najteži posao; pisati za tako izbirljivu publiku.

Sad ću da svršim uspio je prozboriti a ona samo klimnula glavom kao da je htjela reći samo daj, bilo je još slađe no prvi put kad je bio u njenoj vlažnoj maci drhtao je dok je sjeme ispunjavalo njena usta, mmmm tako je lijepo nejasno je mrmljao.

Samo sam negodujući klimnula glavom i rek ` o gle, nisam baš kompetentna u tom području i ne želim više nikoga savjetovati.

Ona je samo potvrdno klimnula glavom i otisla.

Tiho je klimnula glavom i prihvatila kantu sa svježim mlijekom te krenula ka kući, na vratima ju je čekao Marijan a ona mu je pružila kantu znajući da to i čeka.

Nije čekala da Bogoljub pročita sadržaj poruke, već je uz pozivajući osmijeh (Bogoljub ga nikako nije mogao drugačije nazvati) klimnula glavom, kosa joj se zatresla, okrenula se i izašla iz ureda, brzo zatvorivši vrata za sobom.

Djevojka koja je dosla sa Steveom odobravajuce je klimnula glavom kad je tetovaza bila gotova, i Steve se vratio u svoj malo drugaciji svijet...

B ožena je klimnula glavom da pokaže da je razumjela situaciju i upitala:

Dijete skroz blijedo, vidim da joj nije ništa jasno ali lagano je klimnula glavom i šmugnula u sobu.

S razumijevanjem sam klimnula glavom i dodala da mi je nešto slično rekla prijateljica u vezi svog vjenčanja u crkvi da bi osoba s druge strane ustvrdila da takvo što nikad ne bi.

Alma je klimnula glavom i obrisala suze.

Podbola bi prijateljicu laktom u rebra i klimnula glavom prema simpatičnom starcu čudne frizure, i nastavila svojim putem.

Kao da je dovukla teški teret odložila je moj dokument na vrh hrpe i značajno klimnula glavom:

Tina je poslušno klimnula glavom, nadlanicom je obrisala suze i zagledala se pomno u Agatu čudeći se blesavim osmijehom svojoj crvenoj trenirki.

Maja i ja smo se skamenile, ona me pitala jel to on a ja sam samo klimnula glavom "

I dok je stari najbolji krojač u Zagrebu pokazivao materijale, postave, krojeve, uzimao mjere, Moj čovjek je vodio politički monolog na temu poskupljenja, a ja bih na pokazano klimnula glavom.

Ljubica je klimnula glavom i nasmiješila se.

Tu i tamo sam klimnula glavom i pametno rekla... e... hm.. pa baš...

Leone je odmahnuo glavom i dodao: Ne. Lažeš rekla je malo čvršće Ivana. Ne lažem zadero se Leon.Nastala je tišina koja je trajla dvije minute i onda Leon progovori: Danas odlazim iz komune. Ivana je otvorila usta ne progovarajući.Spustila je pogled i počela plakati.Leon je znao da će se ovo dogoditi, zbog toga je i oklijevao da joj prizna.Kleknuo je kraj nje i pomazio joj glavu svojom rukom punom žuljeva.Ona je podigla glavu i zagledala se suznih očiju u neku točku u daljini, u jedno od mnogih brda. Ivana pet sam godina ovdje i to je previše vrijeme je da nastavim, a to ne bi bilo loše za tebe, govorio je tiho momak, kao otac svojoj kćeri prije spavanja.Ona je klimnula glavom i nasmijala: Sretna sam zbog tebe, Leone, samo... Nedostajat ću ti, zar ne? završio je Leon osmijehujući se.Ivana je izustila ono Da jako tiho što je naznačio novi napad plača.Leon je zagrlio i obećao joj da je neće pustiti barem ovih nekoliko minuta koje zajedno imaju.

Hoćeš li raditi kod mene poslije škole? - upitao ju je vlasnik kada je ušla unutra i ona je nijemo potrvdno klimnula glavom sretna što ga ne mora ništa pitati.

Sva sreća da su pitanja bila postavljana tako, da bih ja ili klimnula glavom - što znači - da ili lijevo, desno ⠀ ne.

Talijana u Münchenu sam častio uz razgovor pićem, on mene na kolodvoru besplatnim veceom, teti je rekao, to je moj prijatelj, ona je samo klimnula glavom...

Dogovor se sastojao u tome da je on, obično ni ne vadeći nos iz čaše s whiskeyem, podizao dva, tri, četiri ili pet prstiju, Kitty je bez riječi klimnula glavom i vraćala se u mrak delegirati traženi broj nakazica.

Pitala me je jesam li čula da smo sada neovisni, ja sam klimnula glavom.

nedjelja popodne nogometni dan. zrak je mirisao na snijeg kao seoska frajla na mirišljavi sapun. sunce je sramežljivo napuštalo nebo skrivajuć se, kao razigrano dijete, među granama stoljetnih stabala. tri je para nogu šuštavo hodilo po tepihu šarenih jesenjih boja prostrtim puteljcima parka. moj Whisky i ja u ritualnom šetanju misli. zašto psima s pedigreom i rodoslovljem koji seže u prve dane Austro-ugarske monarhije, daju ta čudna strana imena, zar naša nisu dovoljno dobra, dovoljno plemenita? tko bi ga znao. zablesan u viziju trenutnih misli krajičkom oka spazih kako ta dobričina od Njemačkog ovčara, veselo mašući repom, zamiče za ugao od živice. što mu je odjednom, obično nikada ne ignorira naredbu " uz ". spremih se da zviždukom dozovem izbjeglicu u svoj vidokrug kad začuh kako mu ime izgovara poznati ženski glas - Malecka. šetkao je oko nje, njuškajući (poznavao je taj miris) i ližući joj ruku. daj reci mi, povjerovat ću, na ovom si putaljku sasvim slučajno i pogled s prozora tvoje sobe nema nikakve veze s ovim susretom. prišao sam. razvukla je široki osmjeh, zagrlila me snažno, kao mahovina hrapavu koru staroga hrasta i prislonila tople usne (njene su usne uvijek bile tople) na moj hladni obraz. hajde slaži, vračaš se od negdje ovim puteljkom koji nikamo ne vodi, prihvatit ću to kao istinu. - kako si mi, nismo se dugo čuli? nismo, lutko, u te, gotovo tri godine, samo nekoliko puta pojavio se tvoj broj na displeju mobitela, i to onda kada je tebi odgovaralo i samo onda kada si nešto trebala. ne smeta, nikada nisam bježao od toga da pomognem ako mogu, a i obačao sam, na kraju svega. gurnula je svoju ruku pored moje, u džep stare zelene jakne, i hvatala ritam mojih koraka po šarenom puteljku od lišća. daj reci mi, moje su slutnje bez veze i nisi ovdje da bi pričali što je bilo. - znaš, nismo više skupa opet sam sama naravno da znam. uvijek se neki dušebrižnik dosjeti da nas je nekada viđao skupa, pa da " pripomene " novosti, nikad se ne zna. nadam se da si umišljam kako mi ta tvoja rečenica zvuči kao da nešto nudiš. sigurno griješim, ta rekli smo... mi smo dva paralelna svijeta, Malecka, i slučajno smo se sreli u nekoj bezvremenskoj rupi, kao Bermudski trokut, prepuštajući se da nas bacaju valovitim morem ti orkanski vjetrovi požude. i sve je postalo stvarnost kad je taj brod uplovio u mirnu luku. ima li smisla, nakon svih tih godina mirnih putovanja po svojim stvarnostima, trošiti vrijeme ponovo tražeći taj nemirni prolaz između svjetova? ma ja sam samo stari jedrenjak, svježe obojan i s novim jedrima, privezan u mirnoj i plitkoj luci kao kakav muzejski primjerak iz nekih davnih vremena. i taj je kapetan, nekad stari morski vuk, samo vodić po toj olupini prepun sječanja iz nekih davnih vremena kad se jedrilo opasnim morima. koračali smo u tišini do vrata poznate sive kuće. siguran sam, te kapi iz njenog oka izmamila je zima. nasmijala se, klimnula glavom i ja sam pogledom ispratio njena leđa. idemo doma, moj četveronožni prijatelju, zrak miriše na snijeg...

Samo sam klimnula glavom i nisam uspjela više ništa pitati.

Žalosno mi je klimnula glavom: - NE