dok strasno kliziš po meni moje tijelo snažno zadrhti na usnama mi se osmijeh želje pojavi... sve su moje misli u tebi svaki atom mene tebe želi ljubavi, osjećeš li tu navalu strasti osjećaš li moje neopisive užitke koje tvoje ruke nose nemoj stati, nemoj prestati neka dugo traje.... toliko te snažno želim grlim te srcem svim ispod kože ljubim želim da treperiš da razum ti od ljepote pomutim tada da mi iz oka klizne suza suza radosnica koja kaže ljubavi... ja sam samo tvoja...

umijem voziti bicikl žmirečki s bolnim vratom kojeg pridržava nepostojani žarač, krošnjasto razapet između očnih arkada. pjesnički je to moment kad mrtav umoran kliziš po izbrazdanom asflatu a mali histerični psi laju iz petnih žila. u tvojoj glavi i eksplodiraju, čemu se nasmiješ. žmirečki. opet nešto o glavi: sasvim je sigurna da je imala neku misao, samo je sad više ne prepoznaje.

kliziš ko meka sjena kao med

da ne budem zločesta pa da te ne pitam... šta si to naumio napraviti, a i ne ide ti baš... pa sanjaš da kliziš unatrag???

Jednostavno kliziš prema dolje, moja Valkyra nježno prede slušajući svaki moj mig i mi vrtimo iznad ski hotela.

Svila moje haljine, ne otvaraj oči i imat ćeš moju kožu, imat ćeš moje usne, kad te prvi put dotaknem, bit će to usnama, nećeš znati gdje, odjednom ćeš na sebi osjetiti toplinu mojih usana, ne možeš znati gdje ne otvoriš li oči, nemoj ih otvoriti, osjetit ćeš moja usta tamo gdje ne znaš, iznenada, možda na očima, prislonit ću usta na tvoje vjeđe i trepavice, osjetit ćeš kako ti toplina prodire u glavu, i moje usne na očima, u očima, ili možda na udu, prislonit ću svoja usta tamo dolje, rastvorit ću ih spuštajući se malo-pomalo, pustit ću da mi tvoj ud rastvori usta ulazeći među usne i gurajući mi jezik, moja će slina kliziti tvojom kožom sve do tvoje ruke, moj poljubac i tvoja ruka, jedan u drugoj, na tvom udu, a na kraju ću te poljubiti u srce, jer te želim, ugrist ću kožu pod kojom ti srce lupa, jer te želim, i sa srcem među mojim usnama bit ćeš moj, uistinu moj, s mojim ustima na srcu bit ćeš moj, zauvijek, ako mi ne vjeruješ, otvori oči, voljeni moj gospodine, i pogledaj me, to sam ja, tko će ikada moći izbrisati ovaj trenutak, i ovo moje tijelo s kojeg je spala svila, tvoje ruke što ga dodiruju, i tvoje oči što ga promatraju, tvoji prsti na mom spolovilu, tvoj jezik na mojim usnama, kliziš poda me, grabiš mi bokove, podižeš me, puštaš me da klizim po tvom udu, polako, tko bi to mogao izbrisati, ti što se u meni lagano gibaš, s rukama na mom licu, s prstima u mojim ustima, s ugodom u očima, tvoj glas, gibaš se polako gotovo mi nanoseći bol, kakvo zadovoljstvo, moj glas, moje tijelo na tvojemu, tvoja leđa što me propinju, tvoje ruke što me ne puštaju, udarci u meni, slatka je to silovitost, vidim ti oči gdje traže u mojima, žele znati koliko mi boli mogu nanijeti, dokle god želiš, voljeni moj gospodine, nema kraja, neće prestati, vidiš li?

Oni su kao tračnice po kojima kliziš naprijed protiv svoje volje, koliko god se pri tom tresao od straha.

mislima dodiruješ dušu moju kliziš tišinom mene dodiruješ smiraj vjetra u mom glasu treperi duša u svakom dodiru grane o granu zaboli... zagrebe.. lomi trenutak je to... kada jesen u zimu prelazi kada stabla bez lišća ostaju kad gole duše za dodirom vape trenutak je to... kad ptice na jug kreću cijelo jato a u proljeće još ih je i više razmjenjuju nježnosti u zraku ptice smo dvije.. ja tvoja ti moja zaljubljeni.. puni strasti osjećamo duše jer samo zaljubljeni to mogu predajem se nježnosti moja predajem bez straha pružam ti dušu.. darujem srce spajamo tijela njišemo se kao klasje zrelo vjetar se igra... savija pretače strast u slast zaigrano... razigrano zaljubljeno... sretno trenutak je to... za vječnost

Tu sam.. Neka vas ovo zelenilo kod mene ne zavara.. Mislila sam se jučer su mi bili plavi snovi danas bi mogli biti ružičasti.. Krenem u razmišljanje, stavljam riči ljubav, strast, volim te, želim te, milujem te, ljubim te, kliziš mojim tilom.. ali vraga nema ništa ni jedna normalna rečenica da mi padne na pamet.. Pitam se šta se to događa, a onda mi se upali lampica.. Kako da pišem o plavoj, ružičastoj ili crvenoj boji kad mi je prid očima sve zeleno i to od moje zelene doline.. Oči moje zelene još zelenije postadoše.. Naime jutros smo ja i moj Ante zorom uranili i pravac u vinograd.. A, u vinogradu lipota, uživancija (moš mislit).. Cvrčci oko nas pivaju valjda i oni od muke.. zvizdan upeka.. srića moja da san bar ružičasti šeširić na glavu stavila hahaha.. Radimo tako Ante i ja.. Pitate li se šta radimo (ma nismo ono šta neki kažu da je baš lipo uraditi tako u prirodi i zelenilu).. triba kosti čuvat.. nije se više mlado.. a osim toga možda i bi da me nije stra šta ja znam jel kamenčica pošla za nama a ona je ovih dana stalno u promatranju.. Zamislite da osvanem kod nje u blogu u nekakvoj kompromitirajućoj pozi pa da mi se vi lipo smijete.. Zato smo odustali od takvih misli nastavili gledati u zelenilo.. strickali nožicama, završili posal i lagano kući.. A kad berba bude pa kad se bude novo vino isprobavalo neću razmišljati o umoru.... Zato nek vam je u zdravlje ajmo zapivati... bukaru nam sada dajte...

osjećam te svakom porom tvoji prsti nježno diraju kao da cvijetom nježnim kliziš mojim tijelom polako šetaš od nosa preko vlažnih usana kliziš vratom izazivaš drhtaj kao lahor grudima prolaziš nestašno zastaneš poljupcima kliziš mojom ženstvenošću pitam se.. zašto te svaki put sve jače i jače osjećam a onda shvatim da i kada nisi tu ti si u meni kada miluješ mene još više probudiš sebe u meni toliko si prisutan u svakoj mojoj pori u svakom mom dahu želji... drhtaju drhtim ljubavi moja na izvoru moje zrelosti na izvoru oko mog pupka ti postojiš sada i zauvijek cvjetna dolina miriše samo za tebe latice se šire da pčela svoj nektar uzme

Meko i na prstima, kao da kliziš.

Dok čagajući kliziš prema svojoj grupi primi te za ruku stara frendica, ugodno prozborite dvije riječi, a onda ona najednom bubne: " Mmm, najjebozovniji si ovdje... pojela bih te da nisam sa dečkom... idem k njemu ".

Nije to grubost igre, nije ništa bolno niti nedozvoljeno, ali opet kao da slast se toči na mojim bedrima kliziš rukama, poljupcima prisvajajući svaki milimetar moje kože kao plijen.

Život je borba i svojim sanjkama više kliziš po gnoju no po loju.

Povlačim vodu iz vodokotlića i ti kliziš niz keramički vrat WC školjke.

Polako kliziš mi među rukama (kao jegulja) Sve dalje si mislima od moje postelje I svaki drhtaj pogleda zatvaraš Prolazeći pored mene..

Zamisli se sada, okružen si prirodom, u njoj vidiš samo spokoj i tugu, no ti se nalaziš na litici sreće i tada se sve mijenja, kliziš prema dnu, padaš u bezdan tuge.

Sve je to teže zbog toga što je start pokriven snjegom i na toj padini jednostavno kliziš svakim korakom prema gore...

ljubim te.. toplinom žene volim te.. snagom ljubavi želim te uzimaš me.. strašću muškarca predajem ti se TI I JA u još jednom probuđenom snu kliziš mojim znojnim tilom donosiš i odnosiš žeđ sa usana a ja polako osvajam svaki dio tvog tila ćutim svaki tvoj grč i trzaj slatku bolnu želju koja ostaje pod mojim dodirima ne skrivaš potrebu za sjedinjenjem predaješ se.. moj si moja i tvoja nagost.. besramna predaja.. tila u vrtlogu ljubavi neiscrpna želja za još i još slast užitka ispunjava našu sobu poluotvorena vrata nečujno se zatvaraju da ljubavnici uranjaju jedno u drugo dok umor ne svlada njihova tila a miris strasti postane pretežak vrime je za poć leć ljubavi moja jutros je kraj moj uzglavlja plava ruža rastvorila svoje latice u njima je zapisana naša noć ljubila sam te i predavala se tebi ljubio si me i bio moj hvala ti za divnu noć ljubavi moja

Jer ako sjedalo stoji previše nagnuto unaprijed to rezultira povećanim naporom koljena i ruku, a i čini vožnju neudobnijom jer s takvog sjedala tijekom vožnja kliziš naprijed.

u kakve sad ti krajnosti kliziš. po tvome shvaćanju i Božja je volja kad bacaš papirić u koš i promašiš.

I dok pogledom pratim kako kliziš u nepoznato razdire me bol.

btw. totalno sam fascinirana ljudima koji se kuže u matematiku, dala bi pol života da i ja mogu tak ' ko ti, sipat ' samo iz rukava.. zamišljam te kak ' lijevom rukicom mixaš to nešto na štednjaku a u desnoj tabletić i ono, finim nalakiranim prstićem kliziš po excelu...

Hajde da plivamo do mjeseca, da se vinemo uz plimu, pružaš mi ruku, ali ja ne mogu da te vodim; lako je voljeti te dok tako kliziš, toneš u vlažne šume na našoj stazi mjesečevog zraka. 12. KADA PRESTANE MUZIKA Kada prestane muzika, pogasite svjetla.

Ispituješ nabreknutost prstima, kliziš duž nje noktima, nježno, ovlaš, ponovo tragovi.

Sletiš po dužini vala i kliziš po njemu, kao da surfaš opisuje Markač Vatreno krštenje

Ipak osjećam kako nezaustavljivo, poput rijeke, kliziš niz moje tijelo.

S tom uvjerenošću kliziš u očekivanja, s njima guraš partnera u obavezu i sve se to pretvara u razmjenu usluga i dobara.

A i onaj moment kad ju pred jutro ostaviš na krevetu pod dekama da spava, išuljaš se van iz kuće u auto i kliziš ulicama u drugoj.. vredi pamtiti.

Povlačiš cijeli pokrivač, klekneš kraj postelje.Rukom kliziš cijelom dužinom mog tijela.Ispravljaš moju lagano savinutu nogu.Želiš zaustaviti svaki moj drhtaj ali ne uspijevaš.A, kako i bi kada te tako snažno i neizdržljivo želim.