Jednog dana, okrećući jednu od vreća, suočio se s potpunim besmislom ljudskog postojanja i briznuo je u plač poput malog djeteta iako je, kao dobar protestant, samo nastavio obavljati svoj posao dok su mu suze klizile niz lice.

Suze su same klizile niz lice, nisam ih pozvao..

Dok su mu pred očima promicale uspomene iz rodnog kraja, jedva je zadržavao suze, jer nije hteo da se sramoti pred ostalima, no kad se sjetio svoje mlade žene Tanjuške, kćeri Lene i sina Jurija, suze su same klizile niz obraze.

Podsjećaju me na krupne suze koje su se lagano, usporeno prelijevale iz oka i klizile niz lice onog popodneva u Novoj bolnici.

Divio se zelenilu i kapima kiše koje su klizile niz prozorska stakla, jer kod kuće rijetko ima priliku gledati slične prizore.

Na završetku misnog slavlja, za vrijeme pjevanja pjesme: Bože čuvaj Hrvatsku nisu se mogle sakriti suze, mnogih na sv. misnom slavlju, što su polagano klizile niz obraze.

Prezentaciju ' Kucaj srce maleno ' pogledala sam oko 10 puta i svaki put bi iznova suze klizile niz moje lice.

Za operaciju nemam novaca, ni da prodam sve što imam. Ogromne suze nečujno su klizile niz moje obraze, topile bijeli pahuljasti jastuk pod mojim licem.

Nabacao je drva u kamin a Katarina ga primila za ruku vodeći ga uz drvene stepenice u potkrovlje gdje je bo postavljen krevet tu tu te želim šaputala je otkopčavajući mu košulju a usne su joj klizile niz njegove grudi.

Slomila sam se ko od kockica, suze su samo klizile niz lice, u istom momentu sam se sjećala svih dragih ljudi i lijepih događaja koji me vežu za Hvar, svoh boja, mirisa, okusa...

Navečer ga nisam više vidjela, ujutro ga nije bilo po orah, a kad sam se vratila s posla, ležao je ispružen ispred kućice, očica otvorenih širom, malih rozih uhaca i repića tako živahnih, kao da je još uvijek živ, bijelo pahuljasto krzno se presijavalo na suncu, dok su meni suze klizile niz lice......... šmrcccccccc može li itko razuman pustiti suzu za malim bijelim mišićem???

Njene usne su klizile niz moj vrat do ključne kosti, a zatim sam nas okrenuo, tako da je ona sada bila ispod.

Okrenula sam glavu prema van, suze su mi klizile niz lice.

To je ona beba za koju je doktor, kad se rodio, veselo rekao: evo ga, mali kuronja.... ono malo dijete koje je sa dvije godine znalo 30 engleskih riječi......... sa tri godine prepoznati slova (ne pretjerujem, zaista je)..... koje je instinktivno vikalo: Upomoć kad je učio plivati pa počeo tonuti......... kojem su samo suze klizile niz lice dok mu je doktor obavljao bolan kirurški zahvat na živo, ali vikao nije.......... ljubimac svih teta u vrtiću......... bilo najbolji učenik u razredu.......... sa deset godina kupio mami za Božić naušnice od bijelog zlata sa biserima......... koji se, dok je bio na ljetovanju sa bakom, posvađao s njom jer nije htjela ići s njim do pošte da on čestita mami rođendan.......... koji je mrtvo-hladno čekao rezultate upisa u srednju školu apsolutno uvjeren da se upisao.......... koji je imao popravni, ispravio na prvom roku i rekao: pa zašto bi učio cijelu godinu kad mogu za dva sata?......... koji je postigao fantastičan uspjeh na takmičenju iz engleskog....

Suze su klizile niz njezino naborano lice, a njezin topli dah je bio jedino što je bilo toplo.

Gledala sam u ledeno-plavi ocean.Podsjećao me na nebo za vrijeme najtoplijeg ljeta.Samo što je on bio hladan kao i zima koja je zarobljavala ovaj svijet i moje malo, krhko srce.Vjetar je žestoko puhao zamrzavajući kristalno-slane suze koje su tužno klizile niz moje lice.Hvatala me sjebana melankolija dok sam gledala divlji, plavi ocean i njegove velike vesele valove kako se prelijevaju jedan preko drugog, oplakujući obalu punu gromadnih i oštrih kamenjara.Nimalo nježno, obasjalo me uspavano Sunce svojim blijedim, zlatnim zrakama.Nije bilo nimalo toplo.Kao ni sivo nebo.Sve je bilo zamrznuto.Sumorno.Prazno.Uhvatio je grozan i jak osjećaj usamljenosti i praznine.Hoće li ikada ova ledena zima prestati i dati Suncu da ponovno odmrzne ovaj dugi život i svijet? Hoće li toplina, osjećaj potpunosti i vječne ljubavi doći kada zima prođe? Ako ikada potpuno ispari u našim srcima i slomljenim dušama, hoće li se vratiti na vlast i ponovno zalediti svaki dio naših tijela i dati nam beznadnost? Praznoću? Usamljenost? Kao odgovor na ta pitanja, Bog mi je zlobno i pakosno smijući se poslao niz svoj Eden meke i velike pahulje snijega.Polako su padale niz blijedo nebo u hladni ocean još više ledeći ga.Osjećajući kako mi niz lice još uz tisuću beskonačnih suza teče hladnoće, tuga i izgubljenost zarobljavajući moje lice, tijelo, beznadno srce i uspavanu dušu...

kada sam ga ugledala onako kako leži, sa zatvorenim okicama, bijel, sa ni jednom borom ovo ne shvaćam, lice mu je skroz glatko kako to? prisjetila sam se svog nonića. suze su samo klizile niz lice... bili smo sami u sobici: ja, On i nono...

Suze su mi klizile niz lice, tijelo mi se opuštalo, a spoznaja uzroka mog straha je činila taj strah nebitnim i suvišnim.

Suze su joj klizile niz obraze dok je mucajući odgovarala:

Poručnik je šutio ali su ga odavale užarene oči i kaplje znoja koje su klizile niz čelo.

Volim ga jako puno - izgovorila je dok se borila sa suzama koje su joj klizile niz lice

Nisam covjek koji ce se na prvu rasplakati ali kada sam vidio i zagrlio Anjicu i njezine roditelje jednostavno suze su mi same klizile niz obraze. to se jednostavno ne moze nikako opisati.

CRNA KRONIKA.. naslov ' ZA JEDAN ŽIVOT SMO SE IZBORILI, ZA DRUGI OSTAJE SAMO MOLITVA '.. - tragična nesreća.. ranjeni nedužni ljudi.. nešto me natjeralo da pročitam.. nisam mogla vjerovati svojim očima.. nisam mogla vjerovati da to piše.. bili su to.. bili su to njegovi roditelji.. oni simpatični i uvijek nasmijani roditelji.. s kojima bih uvijek rado pričala kada bih ga zvala... otac mu je preživio.. iako mu stanje nije bilo najbolje.. a majka.. za majku su se borili.. svim snagama.. i svi su bili u molitvama.. bilo je 12 h... vjesti na tv-u.. ' tragično preminula jedna osoba '.. bila je to ona.. žena i majka koja je sve uvijek nesmijala.. osoba koja je imala ogromno srce.. odmah sam se spremila.. s ciljem da dođem u bolnicu... došla sam... i vidjela njega... vidjela ljubav svojeg života... sjedio je na klupici u čekaonici pognute glave... a krunica je ležala na podu... suze su mu klizile niz obraze... prišla sam mu... i bez pitanja i suvišnih riječi samo sam ga zagrlila.. pogledao me očima punih suza.. i samo rekao ' hvala što si došla... '... rekao je: ' Žao mi je što nisam došao.. i što sam te iznevjerio.. ali nisam htjeo da naš susret iz snova pokvari moje raspoloženje.. nisam te htio povrijediti nego usrećiti.. žao mi je za sve.. ali, mislim da ti takav jadan nisam potreban '.. rekla sam mu: ' Jedino ti si mi potreban.. jedino ti me činiš sretnom i u najtužnijim trenutcima.. jedino s tobom želim biti.. i u dobru i u zlu.. samo uz tebe ja ću vječno biti.. kao najvjerniji anđeo čuvar '....

Smijali su se do suza koje su klizile niz njihova lica često praćene krikovima užitka.

Suze su joj nečujno klizile niz lice, natapajući plahtu.

Svaki put dok smo ga čitali suze su nam same klizile niz oči.

Suze su mi klizile niz obraze, hladnoća me sasvim obuzela.

Suze su mi neprekidno i dalje klizile niz obraze.

Mi smo ga sačekali dok je dopješačio do svog parkiranog Mercedesa, a on je škljocao Nikonom i samo vrtio glavom, dok su mu suze polako klizile niz obraze.

Suze su mi nekontrolirano klizile niz lice.