Ako postane prikladno priznavati financijsku imovinu po amortiziranom trošku, a ne po njezinoj fer vrijednosti (ne više u portfelju raspoloživo za prodaju) tada njezin knjigovodstveni iznos fer vrijednosti na datum reklasifikacije postaje njezin novi trošak stjecanja, odnosno amortizirani trošak.

Također je istaknuto da HRT ne provodi revalorizaciju vrijednosti nekretnina, iz čega proizlazi da se knjigovodstveni iznos značajno razlikuje od onog do kojeg bi se došlo utvrđivanjem fer vrijednosti na datum bilance.

Ako se koristi metoda procjene, poduzetnik mora objaviti pretpostavke koje su primijenjene u procjeni vrijednosti za svaku vrstu financijske imovine. 9.36. Ako pouzdan podatak o fer vrijednosti više nije raspoloživ za vlasnički instrument koji se mjeri po fer vrijednosti, poduzetnik će objaviti tu činjenicu. 9.37. Ako je poduzetnik prenio financijsku imovinu na drugom poduzetniku u transakciji koja ne ispunjava kriterije za prestanak priznavanja, poduzetnik će za svaku vrstu financijske imovine objaviti: podatak o vrsti imovine, prirodu rizika i korisiti koji nisu preneseni i knjigovodstveni iznos imovine i povezanih obveza koje poduzetnik nastavlja priznavati. 9.38. Ako je poduzetnik dao imovinu za osiguranje plaćanja obvezno objavljuje podatke o knjigovodstvenom iznosu financijske imovine koja je dana kao osiguranje plaćanja te podatke o ugovorenim uvjetima vezanim za osiguranje plaćanja.

Prema fizičkom konceptu kapitala, kao poslovne sposobnosti, kapital se smatra sposobnost poduzetnika za proizvodnju temeljenu primjerice na broju jedinica proizvoda na dan. 12.7. Upisani kapital je novčano izražena vrijednost onoga što ulagač unosi u trgovačko društvo, a registrirano je na sudu. 12.8. Kapitalne rezerve su dio kapitala kojeg poduzetnik ostvaruje: realizacijom dionica, odnosno udjela iznad nominalne vrijednosti upisanog kapitala odnosno iznad troška stjecanja trezorskih dionica (udjela), kao i dodatno uplaćen kapital i sve ostalo prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima. 12.9. Rezerve su dio kapitala koje se formiraju iz dobiti poduzetnika. 12.10. Revalorizacijske rezerve su dio kapitala koje nastaju ponovnom procjenom imovine iznad troškova nabave (dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine te financijske imovine raspoložive za prodaju). 12.11. Zadržana dobit ili preneseni gubitak je dio dobiti prethodnih razdoblja koja ostaje poduzetniku nakon raspoređivanja u rezerve, isplate dividende ili udjela u dobiti umanjena za gubitke prethodnih razdoblja. 12.12. Dobit ili gubitak tekućeg obračunskog razdoblja je dio kapitala kao rezultat viška prihoda nad rashodima, odnosno viška rashoda na prihodima ostvarenih u tekućem obračunskom razdoblju nakon obračuna poreza na dobit. 12.13. Knjigovodstveni iznos je iznos po kojemu je neka imovina priznata u bilanci nakon odbitka ispravke vrijednosti i akumuliranih gubitaka od umanjenja. 12.14. Dugotrajna nematerijalna imovina je imovina koja se može identificirati kao nemonetarna i bez fizičkog obilježja. 12.15. Manjinski interes je onaj dio dobiti ili gubitka i neto imovine ovisnog poduzetnika koji se može pripisati kapitalu koji nije vlasništvo matice, izravno, ili neizravno kroz ovisne poduzetnike. 12.16. Vlasnički (glavnički) instrument je svaki ugovor koji dokazuje udjel u kapitalu nekog drugog poduzetnika. 12.17. Transakcijski troškovi su troškovi koji se izravno pripisuju kupnji, izdavanju ili prodaji financijske imovine ili financijske obveze. 12.18. Financijska imovina raspoloživa za prodaju je ona financijska imovina koja nije klasificirana kao a) zajmovi i potraživanja, b) ulaganja koja se drže do dospijeća ili c) financijska imovina čija se promjena fer vrijednosti priznaje u računu dobiti i gubitka. 12.19. Zaštita novčanog toka predstavlja zaštitu izloženosti promjenama novčanog toka koje se odnose na određeni rizik koji je povezan s priznatom imovinom ili obvezom ili vrlo izvjesne predviđene transakcije, i koji može utjecati na dobit ili gubitak. 12.20. Neto ulaganje u inozemno poslovanje je iznos udjela izvještajnog poduzetnika u kapitalu tog poslovanja (Inozemno poslovanje je ovisni poduzetnik, pridruženi poduzetnik, zajednički pothvat ili podružnica izvještajnog poduzetnika čije je poslovanje utemeljeno ili se njime upravlja u zemlji ili valuti koja nije zemlja ili valuta izvještajnog poduzetnika). 12.21. Tekući porez je iznos poreza na oporezivu dobit za razdoblje. 12.22. Odgođene porezne obveze jesu iznosi poreza na dobit plativi u budućim razdobljima koje se odnose na oporezive privremene razlike.

6.58. Knjigovodstveni iznos pojedine dugotrajne materijalne imovine treba prestati priznavati: (a) u trenutku otuđivanja, ili (b) kada se buduće ekonomske koristi ne očekuju od njegove upotrebe ili otuđenja. 6.59. Prihodi ili rashodi proizašli od prestanka priznavanja dugotrajne materijalne imovine treba priznati u računu dobiti i gubitka u skladu s HSFI-om 14 Prihodi i HSFI-om 15 Rashodi. 6.60. Na svaki datum izvještavanja poduzetnik treba ocijeniti postoji li pokazatelj za neka imovinu, gubitak od umanjenja imovine koji je priznat u ranijim godinama više ne postoji ili je možda smanjen.

U ovom slučaju knjigovodstvenu vrijednost imovine treba se povećati do njezinog nadoknadivog iznosa i priznaje se u računu dobiti i gubitka. 6.62. Povećanje knjigovodstvene vrijednosti neke imovine, radi ukidanja gubitka od umanjenja imovine ne treba prelaziti knjigovodstveni iznos koji bi se mogao odrediti (neto, bez amortizacije) da nije bilo gubitka od umanjenja imovine koji je priznat za tu imovinu u ranijim godinama. 6.63. Ukidanje gubitka od umanjenja za neku imovinu, treba se priznati kao prihod odmah u računu dobitka i gubitka, osim ako je imovina priznata u revaloriziranom iznosu.

10.8. Priznavanje je proces uvrštavanja stavke u bilancu, te u račun dobiti i gubitka, koja udovoljava definiciji elemenata financijskih izvještaja za njeno priznavanje. 10.9. Stavka koja udovoljava definiciji elemenata financijskih izvještaja treba se priznati ako: je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi povezane s tom stavkom ulaziti poduzetniku ili izlaziti iz njega i stavka ima trošak ili vrijednost koja se može pouzdano izmjeriti. 10.10. Zalihe se priznaju u bilanci kada je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi pritjecati poduzetniku, i kada zalihe imaju troškove ili vrijednosti koja se pouzdano mogu izmjeriti. 10.11. Prodaja zaliha priznaje se u prihode u računu dobiti i gubitka, jer se očekuje povećanje budućih ekonomskih koristi. 10.12. Kad su zalihe prodane, knjigovodstveni iznos tih zaliha treba priznati kao rashod razdoblja u kojem su priznati odnosni prihodi.

Dobici i gubici proizašli iz unutargrupnih transakcija, koji su priznati u knjigovodstveni iznos imovine, kao što su zalihe i dugotrajna imovina, u cijelosti se eliminiraju.

Revalorizacija se treba obavljati redovito tako da se knjigovodstvena vrijednost značajno ne razlikuje od iznosa koji bi se odredio primjenom fer vrijednosti na datum bilance. 5.20. Ako se nematerijalna imovina revalorizira, ispravak vrijednosti na datum revalorizacije: (a) se prepravlja razmjerno promjeni bruto knjigovodstvenog iznosa vrijednosti tako da je knjigovodstveni iznos imovine nakon revalorizacije jednak njezinom revaloriziranom iznosu, ili (b) se isključuje iz bruto knjigovodstvenog iznosa imovine i neto prepravljenog iznosa u revalorizirani iznos te imovine. 5.21. Ako se nematerijalna imovina u nekoj skupini revalorizirane nematerijalne imovine ne može revalorizirati jer ne postoji aktivno tržište, ta se imovina treba priznati po njezinom trošku nabave umanjenom za akumulirani ispravak vrijednosti i akumulirani gubitak od umanjenja. 5.22. Ako se fer vrijednost neke revalorizirane nematerijalne imovine više ne može odrediti na aktivnom tržištu, knjigovodstvena vrijednost te imovine treba biti njezin revalorizirani iznos na datum posljednje revalorizacije s aktivnog tržišta umanjen za kasniji ispravak vrijednosti i svaki kasniji akumulirani gubitak od umanjenja. 5.23. Ako se knjigovodstvena vrijednost nematerijalne imovine poveća kao rezultat revalorizacije, povećanje se treba izravno pripisati kapitalu u skupinu revalorizacijske rezerve.

Za obveze po zajmovima na izvještajni datum objaviti: (a) pojedinosti o eventualnom neplaćanju glavnice, kamata, postupnog otkupa ili uvjeta otkupa obveza po zajmovima (b) knjigovodstveni iznos na izvještajni datum obveza po zajmovima koji se ne plaćaju i (c) da li je plaćanje izvršeno ili su uvjeti otplate obveza po zajmovima revidirani prije nego što je odobreno izdavanje financijskih izvještaja

Za imovinu stečenu posjedom kolaterala kao instrumenta osiguranja objaviti: (a) prirodu i knjigovodstveni iznos tako stečene imovine i (b) ako imovinu nije moguće trenutačno konvertirati u novac, svoje politike kojima je regulirano raspolaganje takvom imovinom, odnosno prodaja imovine ili njeno korištenje u vlastitom poslovanju

Ulagač će prestati s primjenom metode udjela onog trenutka kada izgubi značajan utjecaj u pridruženom poduzetniku te će ulaganje evidentirati u skladu s fer vrijednosti osiguravajući da pridruženi poduzetnik ne postane ovisni poduzetnik ili zajednički pothvat Knjigovodstveni iznos ulaganja na datum kada ono prestaje biti pridruženi poduzetnik smatrat će se kao početni trošak financijske imovine. 2.85. Pothvatnik prekida primjenu razmjerne konsolidacije od datuma s kojim prestaje sudjelovati u kontroli zajednički kontroliranog poduzetnika.

17.18. Poduzetnik treba objaviti za svaku grupu biološke imovine: procjenu fizičke količine objasniti značajne aktivnosti vezane uz dugotrajnu biološku imovinu. 17.19. Za poljoprivredne proizvode i biološku imovinu koja se mjeri po fer vrijednosti umanjenoj za procijenjene troškove do točke prodaje, poduzetnik treba objaviti: fer vrijednost svake grupe poljoprivrednih proizvoda i biološke imovine metode primijenjene za utvrđivanje fer vrijednosti. 17.20. Za biološku imovinu koja se mjeri po trošku umanjenom za ispravak vrijednosti i gubitke od umanjenja, poduzetnik treba objaviti: razloge zašto se fer vrijednost biološke imovine ne može pouzdano izmjeriti knjigovodstveni iznos biološke imovine promjene knjigovodstvenog iznosa između početka i kraja razdoblja za dugotrajnu biološku imovinu: korištenu metodu amortizacije korisni vijek upotrebe, odnosno stope amortizacije.

6.3. Dugotrajna materijalna imovina je imovina: (a) koju poduzetnik posjeduje za korištenje u proizvodnji proizvoda ili isporuci roba ili usluga, za iznajmljivanje drugima ili u administrativne svrhe, i (b) koja se očekuje koristiti duže od jednog razdoblja (c) ona imovina koja je namijenjena za korištenje na neprekidnoj osnovi u svrhu aktivnosti društva. 6.4. Dugotrajna materijalna imovina obuhvaća sljedeće vrste imovine: zemljište, građevinske objekte, postrojenja i opremu, alate, pogonski inventar, namještaj i transportna sredstva, dugotrajnu biološku imovinu, predujmove za dugotrajnu materijalnu imovinu i ostala dugotrajna materijalna imovina. 6.5. Knjigovodstvena vrijednost je iznos po kojem je neka imovina priznata u bilanci nakon odbitka ispravka vrijednosti i akumuliranih gubitaka od umanjenja. 6.6. Trošak nabave je iznos novca ili novčanih ekvivalenata ili, fer vrijednost druge naknade za nabavu imovine u vrijeme njena stjecanja ili izgradnje, ili gdje je to moguće, iznos koji se može pripisati toj imovini kod početnog priznavanja. 6.7. Amortizirajući iznos je trošak imovine koji je jednak trošku nabave umanjenom za ostatak vrijednosti. 6.8. Amortizacija je sustavni raspored amortizirajućeg iznosa imovine tijekom njezinog vijeka upotrebe. 6.9. Fer vrijednost je iznos za koji se neka imovina može razmijeniti ili obveza podmiriti između informiranih nepovezanih stranaka koje su voljne obaviti transakciju. 6.10. Gubitak od umanjenja je iznos kojim knjigovodstveni iznos neke imovine premašuje nadoknadivi iznos. 6.11. Nadoknadivi iznos je viši iznos pri usporedbi neto prodajne cijene imovine i njezine vrijednosti u upotrebi. 6.12. Ostatak vrijednosti imovine je procijenjeni iznos koji bi poduzetnik dobio sada otuđenjem imovine po odbitku procijenjenih troškova otuđenja, kao da se imovina već koristi i uvjete u stanju očekivanom na kraju vijeka uporabe. 6.13. Vijek upotrebe je: (a) razdoblje u kojem se očekuje da će imovina biti na raspolaganju za upotrebu poduzetniku ili (b) broj proizvoda ili sličnih jedinica koje poduzetnik očekuje ostvariti od te imovine. 6.14. Vrijednost u upotrebi je sadašnja vrijednost budućih novčanih tokova koji se očekuju od uporabe ove imovine. 6.15. Najam je sporazum na temelju kojeg najmodavac prenosi na najmoprimca, kao zamjenu za plaćanje ili niz plaćanja, pravo uporabe neke imovine u dogovorenom razdoblju.

Revalorizacija se treba provoditi dovoljno redovito tako da se knjigovodstveni iznos značajno ne razlikuje od onog do kojeg bi se došlo utvrđivanjem fer vrijednosti na datum bilance (metoda revalorizacije). 6.32. Fer vrijednost zemljišta i zgrada obično je njihova tržišna vrijednost utvrđena procjenom koju uobičajeno obavljaju profesionalno kvalificirani procjenitelji.

Kad se fer vrijednost revalorizirane imovine znatno razlikuje od njezine knjigovodstvene vrijednosti, tada je potrebna daljnja revalorizacija. 6.34. Kad se revalorizira pojedina nekretnina, postrojenje i oprema, ispravak vrijednosti na datum revalorizacije tretira se na jedan od sljedećih načina: (a) prepravlja se razmjerno promjeni bruto knjigovodstvenog iznosa imovine tako da je knjigovodstveni iznos imovine nakon revalorizacije jednak njezinom revaloriziranom iznosu.

Takovi predmeti se mogu grupirati zajedno u svrhu utvrđivanja visine amortizacije. 6.42. Iznos amortizacije za svako razdoblje treba priznati kao rashod, osim u slučaju ako je taj iznos amortizacije uključen u knjigovodstveni iznos druge imovine. 6.43. Amortizirajući iznos pojedine imovine treba rasporediti sustavno tijekom njegovog vijeka upotrebe. 6.44. Ostatak vrijednosti i vijek upotrebe imovine treba preispitati barem jednom na kraju svake poslovne godine te ako se očekivanja razlikuju od prethodnih procjena, promjene se priznaju kao promjene u računovodstvenim procjenama, a u skladu s HSFI-om 3 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške. 6.45. Amortizacija imovine započinje kad je imovina spremna za upotrebu, tj. kad se nalazi na lokaciji i u uvjetima potrebnim za korištenje koje je namijenila uprava.

Umanjena za kreditne gubitke (primjerice, konto ispravka vrijednosti na kojem se evidentiraju pojedinačna umanjenja ili neki sličan konto koji se koristi za evidentiranje kolektivnog umanjenja imovine) umjesto da izravno umanjuje knjigovodstveni iznos sredstva, dužan je objaviti usuglašavanje promjena na tom kontu tijekom razdoblja za svaku klasu financijske imovine.

Objaviti knjigovodstveni iznos financijske imovine založene kao osiguranje za plaćanje stvarnih ili nepredviđenih obveza (kolateral), uključujući iznose koji su reklasificirani u skladu s točkom

Međutim, značajne pogreške se ponekad ne otkrivaju prije kasnijeg razdoblja, i tada se te pogreške prethodnog razdoblja ispravljaju u usporednim informacijama prezentiranim u financijskim izvještajima za ta kasnija razdoblja. 3.31. Ako je izvedivo utvrditi, značajnu pogrešku prethodnog razdoblja poduzetnik treba ispraviti retroaktivnim prepravljanjem u prvom setu financijskih izvještaja nakon otkrića pogreške: a. prepravljanjem usporednih iznosa za prezentirano prethodno razdoblje, odnosno prethodna razdoblja, u kojem je pogreška nastala, ili b. ako je pogreška nastala prije najranije prezentiranog razdoblja, prepravljanjem početnog stanja imovine, obveza i kapitala za najranije prezentirano razdoblje. 3.32. Kada je neizvedivo odrediti učinke pogreške određenog razdoblja ili kumulativne učinke na sva prethodna razdoblja, poduzetnik će prepraviti knjigovodstveni iznos početnog stanja imovine, obveza i kapitala za najranije razdoblje za koje je izvedivo retroaktivno prepravljanje (što može biti tekuće razdoblje).

Za imovinu koja se prestaje priznavati objaviti: (a) prirodu imovine (b) prirodu rizika i nagrada povezanih s vlasništvom kojima društvo ostaje izloženo (c) kad nastavlja priznavati svu imovinu, knjigovodstvene iznose imovine i povezanih obveza te (d) kad nastavlja priznavati imovinu u mjeri u kojoj nastavlja sudjelovati u njoj, ukupan knjigovodstveni iznos izvorne imovine, iznos imovine koju nastavlja priznavati te knjigovodstveni iznos povezanih obveza

12.24. S obzirom da kapital predstavlja ostatak imovine poduzetnika nakon odbitka svih obveza, kapital se priznaje u neposrednoj povezanosti s priznavanjem imovine i obveza. 12.25. Nastavno predočujemo način priznavanja pojedine vrste kapitala. 12.26. Kada se knjigovodstveni iznos dugotrajne materijalne imovine poveća kao rezultat revalorizacije to povećanje treba izravno priznati u kapital pod nazivom revalorizacijske rezerve.

Međutim, revalorizacijsko povećanje treba priznati kao prihod do iznosa do kojeg ono poništava revalorizacijsko smanjenje vrijednosti iste imovine, koje je prethodno priznato kao rashod. 12.27. Kada se knjigovodstveni iznos dugotrajne materijalne imovine smanji zbog revalorizacije, to smanjenje treba priznati kao rashod.

Međutim, revalorizacijsko smanjenje treba izravno teretiti revalorizacijsku rezervu do iznosa do kojeg smanjenje ne premašuje iznos koji postoji kao revalorizacijska rezerva za istu imovinu. 12.28. Kada se knjigovodstveni iznos dugotrajne nematerijalne imovine povećava kao rezultat revalorizacije, povećanje se treba izravno priznati u kapital kao revalorizacijska rezerva.

Međutim, povećanje revalorizacije se treba priznati kao prihod u visini kojom se stornira smanjenje revalorizacije iste imovine, koja je prethodno priznata u računu dobiti ili gubitka kao rashod. 12.29. Ako se knjigovodstveni iznos nematerijalne imovine smanji kao rezultat revalorizacije, ovo smanjenje se treba priznati kao rashod.

Navedeno prepravljanje provodi se u slučaju kada je izvedivo odrediti učinak pogreške. 12.35. Kada je neizvedivo odrediti učinak značajne pogreške određenog razdoblja za usporedne informacije poduzetnik će prepraviti knjigovodstveni iznos početnog stanja imovine, obveza i kapitala za najranije razdoblje za koje je izvedivo retroaktivno prepravljanje (što može biti tekuće razdoblje). 12.36. Dobit ili gubitak od financijske imovine raspoložive za prodaju priznaje se izravno u kapital do prestanka priznavanja financijske imovine kada se kumulativno dobici ili gubici koji su prethodno priznati u kapitalu priznaju u računu dobiti i gubitka.

10.40. U bilješkama treba objaviti: a. računovodstvene politike usvojene za mjerenje zaliha uključivši korištene metode obračuna troškova; b. ukupan knjigovodstveni iznos zaliha i knjigovodstveni iznos u klasifikacijama koje su prikladne za poduzetnika; c. knjigovodstveni iznos zaliha iskazanih po fer vrijednosti umanjen za troškove prodaje; d. iznos zaliha priznat kao rashod tijekom razdoblja; e. iznos bilo kojeg otpisa zaliha koji je priznat kao rashod razdoblja; f. iznos bilo kojeg poništenja otpisa vrijednosti zaliha koji je priznat kao smanjenje iznosa zaliha koji je priznat kao rashod u razdoblju; g. okolnosti ili događaje koji su doveli do poništenja otpisa zaliha; h. knjigovodstveni iznos zaliha založenih kao instrument osiguranja plaćanja obveza; i. knjigovodstveni iznos zaliha za koje se očekuje povrat ulaganja nakon duže od jedne godine od datuma bilance; j. ispravak (otpis) vrijednosti zaliha do neto utržive vrijednosti; k.

Gubitak od umanjenja - iznos kojim knjigovodstveni iznos sredstva prelazi njegov nadoknadivi iznos

2.74. Ulaganje u pridruženog poduzetnika evidentirat će se primjenom metode udjela, osim (a) kada je ulaganje razvrstano kao imovina koja se drži za prodaju ili (b) kada se primjenjuje izuzeće iz točke 2.46. koje dozvoljava matici koja ima udjel u pridruženom društvu da ne sastavlja konsolidirane financijske izvještaje. 2.75. Prema metodi udjela ulaganje u pridruženog poduzetnika je početno evidentirano po trošku ulaganja, a njegov knjigovodstveni iznos raste ili se smanjuje kako bi se priznao ulagačev udjel u profitima ili gubicima poduzetnika u koji je izvršeno ulaganje nakon datuma ulaganja.

Primljene raspodjele od poduzetnika u koji je izvršeno ulaganje smanjuju knjigovodstveni iznos ulaganja.