Ta njena riječ, ta zadanost ispreplitala se kroz moje košmare i nesanice nakon njena odlaska s ovoga svijeta).

Ono što povezuje gore spomenutu trilogiju i Kaboom također je Arakijevo nastojanje da ponovno kroz svijet kojim se kreću njegovi subjekti odražava njihove košmare, strahove, izoliranost i frustracije kao na projekcijskom platnu.

Kao posledicu boravka u ovom zatvoru, svedok teško podnosi minimalne fizičke napore, ima strah od okoline, noćne košmare, bolove u kičmi, teškoće u disanju.

Zato je moguće da vi na osobnoj sasvim fino počistite svoje košmare oslobodite traume rođenja, oprostite sebi, roditeljima, svima oko sebe, redovito radite yogu, rei ki i što-sve-već-ne, a onda svako toliko tresnete u neku mračnu jamu općeg neraspoloženja.

Želiš napokon uistinu odrasti Želiš zagrabiti zrak oko sebe širokim rukama Dok sve daleko ne postane susjedstvo Želiš ustati i ne padati više Čak si i molio za to, sjetit ćeš se kad zagusti Želiš spustiti oblake na asfalt Želiš smiješiti se i ne biti smiješan Želiš pisati kao Arthur Rimbaud Da možeš posjesti Ljepotu na koljena, kušati joj gorčinu, pa je izvrijeđati Da, da, da, želiš Preskakati dogme i kraćim putem doći do srži grijeha Želiš šetnjom sustići košmare i strahove Popeti se na taj vrh s kojeg ćeš gledati svijet Želiš tražiti i pronaći likove s druge strane zrcala Pribiti ih na vlastiti stup srama Želiš biti sablazan, hodajući infarkt Želiš znati sve, vidjeti sve, reći sve Doprijeti do nje, da jeca od boli, od radosti Želiš da te voli, da te treba, da te želi, da uzvraća I želiš je ljubiti u skladu sa žudnjom, makar u ilegali Biti brat, prijatelj, ljubavnik, muž, tihi ubojica Želiš joj ga gurati u guzicu I promatrati te usne kako ti ga gutaju Želiš plakati i vrištati, kao dijete, kao ljubav Želiš zasvijetliti u suiicidalnim košmarima Kao božićno drvce Želiš istupiti gol pred odrede uniformi Želiš istinu, svoju i tuđu, da se okrijepiš Vratiti se u krugu na početak, potražiti se još jednom I nakratko usnuti u voljenim očima

Samo ako znaš da stradanje spasava, izbegao si strašne košmare ništavila.

Mališani bi od Mame mogli imati tešku noć, košmare.

o lošim stvarima. i osjećam kako se ne osjećam. i dišem negdje iz dubine. i zaspem prekasno. sanjam košmare. budim se nisko. ustajem sporo. po jutru se dan poznaje. i onda razmišljam kad trebam spavati.

Razmišljajući o svome ja (Ja ne postoji, Ja samo postaje i prestaje), postavljajući uvijek novo pitanje o tome tko je on, odakle i kamo ide, U sebi otkriva majku i sebe u njoj, I to uživljavanje ide tako daleko da tako reći stavlja pero u majčinu iscrpljenu ruku i kroz groznice, košmare i trenutke začudne lucidnosti u ja obliku vodi dnevnik umiranja.

Imao sam košmare, probleme. Ä im smo došli, temperatura mi je porasla na 39 i nešto.

Vjeruj, našla sam se i ja u takovim situacijama i upravo izlaz kao i ti, pronašla ponajprije u stihu, dakle pjesničkom izrazu, a onda dalje fotoaparatom, bojama i kistom putujem tražeći nove ideje, pobjeđujući unutarnje košmare.

a ova je priča završila prije nego je počela. i da li je vrijedila sva ta iskrenost? da li sam se trebao diviti bojanci a da je i ne pogledam. izbrbljati ' ' Možda je pao trak istine u me, a možda su sanje ' ' uvjerljivo kao da cijelu pjesmu znadem. da li sam tih nekoliko besanih noći mogao zamjeniti za tri sata Omara Sharifa. bi li primjetila? mogao sam je uvjeriti da držim u ruci tu kristalnu kuglu i gledam u njoj budućnosti što pršti od sreće. mogao sam, velim i da li se isplatila sva ta iskrenost? htjedoh naivno plavetnilo oceana obojati s nekoliko kapljica svoje krvi, a ona je samo privukla jato morskih pasa. poželjeh snove sanjati i na javi, a sanjah košmare.

Traži svoje košmare pod mjesečinom, i naginje se nad mrtvim pjesnicima...

Čovjek koji je dijelio mudre književne savjete ali ih sam nije slijedio, često je proglašavan književno bezvrijednim psihopatom koji naprosto bilježi svoje košmare.

I bolje da ne zna, nek je sretno djete, samo zna da tata guta neke roza tablete kad ga boli glava, al ne postoji taj prozac ni xanax za ove košmare uvučene u mozak što mi ne daju uklonit barikade i klade.

Kakve li su tek oni iskusili košmare zbog sveznajućeg taje.

Zahvalna na Njemu koji je došao kad sam se najmanje nadala i ostao tu umirujući moje košmare i stežući me u zagrljaj dok ružno sanjam.

I dok smo mi, kojima je savjest čista, mirno spavali, neki naši bližnji proživljavali su prave košmare.

sredi sebe i ne petljaj više u svoje košmare niti svoju, a pogotovo ne njegovu djecu. kad/ako dođe vrijeme situacija će se promijeniti, no to niti najmanje ne znači da će se mijenjati u pravcu o kakvom ti fantaziraš.

Pa znate li vi da ovde ima male dece (ohohohoho, to objašnjava one valunge plača u sitnim satima - teorija da upravo ta komšinica ima košmare noću još od razvoda pre 10 - ak godina pada u vodu), znate li vi da ima starih i bolesnih ljudi (znači sve starosne strukture su zastupljene u zgradi, možemo dalje)?

Previše je događanja, previše ljudi, susreta, pa je košmare misli jednostavno nemoguće srediti.

Noću su imali strašne košmare, a nekoliko njih imalo je plavkaste belege na vratu.

Goran Bare koji nikada nije skrivao svoje ovisničke košmare

Kinoprojektor, spojeni stolovi koji se protežu cijelom pozornicom prekritom zrnima kukuruza, scena u sceni na kojoj Anka i Herkules izvode svoje cirkusne vještine... u iznimno efektnim scenografskim rješenjima Miljenka Sekulića, uz odlične kostime Lea Kulaša i svjetlo Aleksandra Mondecara, naglašavaju scenske košmare, one vanjske i one unutarnje, osobne i povijesne.

Ne sjeća se da je među tim vojnicima tada bio netko od optuženih, rekavši tek da mu je šestooptuženi Goran Gaća nedugo kasnije na odmoru u Biogradu rekao da ima košmare i da ne može spavati, ne navodeći razlog.

Pred kraj ljetovanja u Nizozemskoj halucinogeni su mu stvarali košmare.

Suočite se sa svim svojim strahovima, oterajte košmare, da biste sve to lakše prevazišli.

Znaš, barem forma društva ne bi bila oslonjena, na danas uobičajene, emocionalne košmare.

Moje noći pretvaraju se u košmare.

Spoznaj košmare i oni će iščeznuti, i probudit ćeš se u stvarnosti.