U Gradu Čakovcu obrtnici su činili osnovu gospodarskog života 18. i 19. stoljeća kada su bili organizirani u čizmarski, postolarski, krojački, lončarski i veliki ceh, u kojem su udruženi mesari, kovači, bravari, tkalci i kožari.

Možda netko od vas, čitalaca ovog bloga, zna ponešto o toj kožari i tračnicama?

Neki se detalji proizvode ručno, poput kožnih remena u funkciji ručki koje izrađuju kožari ili šavova na jastucima koje izrađuju naše iskusne krojačice.

Kožari se i danas bave preradom i obradom kože za potrebe postolarskog i remenarskog obrta tj. obrta za izradu kožne galanterije, dok češljarski obrt osim izrade češljeva sve više podrazumijeva izradu ukrasnog nakita od roževine, kao što su ogrlice, narukvice, naušnice i ostalih ukrasnih predmeti.

Dok se u jednom dijelu bazara kožari zabavljaju sušenjem kože, u drugom dijelu sve odzvanja od udaraca kovača metalnog posuđa.

Osvrnemo li se u prošlost, listajući povelje o osnivanju cehova (Veliki krapinski ceh koji kralj Ferdinand V. potvrđuje 1837. g. u Beču) razvidno je da su na području Krapine i okolnih mjesta djelovali mnogobrojni obrtnici kao što su: postolari, čizmari, kovači, kožari, bačvari, stolari, košarači, mesari, tkalci, češljari, bravari, sedlari, mlinari, pekari i mnogi drugi.

Po precima s Njeguša, selo Vrba, prvi su Zmajevići u Kotoru bili mesari i kožari, potom trgovci, krojači, zakupci carine, vlasnici kuća i vinograda.

Svoje proizvode izložili su i licitari, kožari, lončari i drugi pomalo zaboravljeni obrtnici.

Živjeli smo od tisuću kuna Snježanine mirovine, koje je dobila nakon što je proglašena viškom u kožari u Dujmovači, i još 400 kuna socijalne pomoći.

Kao zaštitnika zazivaju ga zanatlije, koji se bave izradom predmeta od kože, kožari općenito, ali i seljaci te pastiri. (Preuzeto: www.katolici.org)

Od 1,18 milijuna zaposlenih u pravnim osobama, njih 705.986 prima manje plaće od prosječne koja iznosi 5362 kune, a najmanje zarade kožari 2787 kuna.

A kako je Zakon određivao konkretne stvari to se već po društveno vidljivom ponašanju moglo vidjeti tko je grešnik, npr. kožari, torbari, pastiri, djeca, carinici, bludnice...

Na toj najstarijoj modnoj manifestaciji u Hrvatskoj, i ovoga puta pod generalnim pokroviteljstvom Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, još jednom predstavljene su uzdanice najrazličitijih obrtničkih djelatnosti koje sudjeluju u stvaranju domaće modne ponude krojači, krznari, klobučari, obućari, kožari i frizeri.

Zbog tih foteljaških profesora i kabinetlija, ja sam mor ' o napustit studij veterine i zaposlit se u kožari.

Zahvaljujući potoku Tettyetu izgrađeni su brojni mlinovi uz koje su bosanski kožari, pristigli s juga, stvorili temelje danas nadaleko poznate kožarske industrije.Turci su gradili džamije i javne kupelji.

Postoje obrtnici (kožari, svilari, kovači) i umjetnici (kipari, slikari, glazbenici).

Židovi su bili u većini u posljednjem, četvrtom jasenovačkom logoru Kožari osnovanom u siječnju 1942., jer su u njemu raspoređeni zatvorenici koji su imali struku vezanu za proizvodnju i preradu kože...

Domaće stanovništvo Jasenovca i okolnih sela, Hrvati, dolazeći u bolnicu, uspostavljali su veze s liječnicima-zatočenicima te je ustaška bolnica postala središnje mjesto preko kojeg su održavane veze sa zatočenicima u logoru na Ciglani i u Kožari.

Svetog su Jakova kao svog naročitog zaštitnika poštivali tijekom stoljeća hodočasnici i putnici, zatim srednjovjekovni vitezovi, pa onda apotekari, kožari, ratari i voćari.

Vitezovi Zelingradski oživjet će povijest za vas, sve što vi trebate jest nazvati i oni će vam organizirati: prikaz srednjovjekovnog načina života... srednjovjekovnu kuhinju, način odijevanja, stare obrte i zanimanja... opsadu grada, viteške borbe, vojni tabor... napad vojnim napravama, noćno gađanje vatrenim kuglama... srednjovjekovni dvor i način života plemstva... natjecanja za posjetitelje, poput streličarstva, škole mačevanja i dr. prezentaciju starih obrta: lončari, kovač, medičari, kožari i dr. zabavan i zanimljiv program za djecu

Prevedeno u metre četvorne: prosječni zaposleni cijele je prošle godine zaradio za pet kvadrata, najlošije plaćeni kožari za 2,6 kvadrata, a najbolje plaćeni zrakoplovci - 9,2 metra četvorna.

Imam osjećaj da su ondašnji Essekeri svi radili u Svilani, Kožari, Lanari ili Šibicari i Povišlu

Danas u tekstilnoj i odjevnoj industriji RH radi oko 34.000 osoba, to je 14 posto svih zaposlenih u prerađivačkoj industriji i najbrojnija su radna kategorija u toj grupaciji, dok kožari zapošljavaju oko 8700 radnika ili 3,6 posto.

Sv. Jakova kao svoga zaštitnika zazivaju hodočasnici, putnici, turisti, ljekarnici, kožari, ratari, voćari i ribari.

Tomu najbolje govore u prilog samostalne izložbe naših uglednih umjetnika, po č evši od klasika: Šuteja, Peri ć a, Vulasa, Jordana, Marije Ujevi ć, Sikirice, Rabuzina, Vanište, Sabli ć a, Kožari ć a, Kuduza, Šercara, Treboti ć a zatim vrlo zapažene izložbe umjetnika srednje generacije: Kuzme Kova č i ć a, Švaljeka, Stahova, Ron č evi ć a, Hrastea, Kuliša, Eterovi ć a, Jelavi ć a, Zori č i ć a, Korkuta do izložbi mla đ ih umjetnika: Anabel Zanze, Ivane Žiljak, Vesne Bašljan-Martinjak

Vatra je izbila u ranim satima u bivšoj kožari koja je pretvorena u stambeni prostor u gradu Backnangu blizu Stuttgarta.

Interesa za pokretanje proizvodnje nema ni u kožari Zadar u kojoj je stečaj pokrenut u srpnju.

Ako su Židovi u jasenovačkoj Kožari imali kulturne sekcije, šahovsku sekciju, nogometne momčadi s posebnim dresovima, ne znači da su tako maltretirani politički zatočenici Lepoglave i ostalih jugoslavenskih kazamata.

Svetoga su Jakova u srednjem vijeku kao svoga zaštitnika uzeli vitezovi, a pod njegovu se zaštitu utječu kožari, apotekari, ratari, voćari te hodočasnici i putnici, pa ga slikari često prikazuju upravo kao hodočasnika sa štapom u ruci. (HKR)

Te se godine krapinski čižmari, postolari, kovači, bačvari, stolari, košaraši, mesari, kolari, draguljari, tesari, klesari, lončari, kožari, zidari, tkalci, češljari, graditelji, sedlari, bravari, mlinari i pekari udružuju u jedan ceh te mole kralja Ferdinanda V. da im potvrdi cehovske propise, što je on i učinio u Beču 5. svibnja 1837. godine.