Poslije teškog poraza europske križarske vojske u sukobu s Osmanlijama kod Nikopolja 1396. godine, počinju sve češći prodori turskih postrojbi u Bosnu, gdje se sve više ističu velikaši, koji su vladali poput kraljeva.

Kod Nikopolja je septembra 1396. knez Stefan Lazarević već izgubljenu bitku preokrenuo u tursku korist, a Vuka Brankovića, koji se borio na strani poražene evropske vojske, Bajazit je dao da ubiju u tamnici.

Stotine hiljada tijela u sudaru za sobom su ostavljale rijeke krvi, koje su se kod Nikopolja ulile u plavi Dunav, raskomadana ljudska tijela po poljima i smrt, dokle god je, kroz dim spaljenih kuca i krike unesrecenih, dosezao ljudskipogled.

Krajnje je jasno da su Srbi narod patoloskih psihopata koji lazu sami sebe da su pobijedili na Kosovu, a redom poklani bili, da je kraljevic Marko bio najveci borac protiv Turaka, a kraljevic Marko bio turski vezir, da su " pravoslavci " branili " krscansku Evropu ", a ti isti " pravoslavci " za Turke ratovali 500 godina.U tu svrhu kao najbolji primjer treba uzeti " Bitku kod Nikopolja " 1396 koja se odigrala sedam godina poslije Kosovske bitke... Sa jedne strane krscanska evropska vojska, a sa druge Turci i Srbi.

Raspadom srpskoga carstva nakon smrti Stefana Dušana 1355. godine, porazom kršćanskih snaga u bitci na Kosovu polju 1389 te 1396. godine porazom kršćanske vojske pod vodstvom Žigmunda kod Nikopolja na Dunavu 1396. bila zapečaćena sudbina drugoga Bugarskog Carstva i strateško zaleđe grada Drinopolja.

Početak označava emitiranje izvanrednih televizijskih vijest u kojima se izvještava o porazu u Bitci kod Nikopolja nakon koje je nestao kralj Žigmund.

Ubrzani društveni i materijalni uspon Celjski doživljavaju u vrijeme Hermana II. (1360. 1435.) koji je nakon bitke kod Nikopolja 1396. spasio život hrvatsko ugarskom kralju Žigmundu Luksemburškom (1368. 1437.), a 1401. ga je i oslobodio iz zatočeništva.

Lacković, kao i dalmatinske galije, doživio poraz kod Nikopolja (1396.).

Pored tog boja historija pamti i Bitku kod Nikopolja, samo sedam godina kasnije, tačnije 25. septembra 1396. godine, u kojoj raško-srpska vojska sudjeluje s Osmanskom vojskom protiv vojske više evropskih zemalja.

Srpska historiografija ovu bitku kod Nikopolja sistematski ignorira i zanemaruje, a pustila je u opticaj naraciju o Boju na Kosovu na kojem je izgrađena cjelokupna velikosrpska ideologija i mitologija.

Održan je nakon strašnog poraza kršćanske vojske kod Nikopolja 1396. Vjerovalo se da je u toj bitci poginuo i ugarsko-hrvatski kralj Sigismund Luksemburški.

Međutim, još 1396. godine hrvatsko-ugarska vojska, predvođena Barbarinim ocem, Hermanom i hrvatskim banom Stjepanom II Lackovićem, sukobljava se s Turcima kod Nikopolja.

Mađari su ga potom optužili za izdaju u bitci kod Nikopolja i nakon verbalnog sukoba dolazi do onog fizičkog u kojem protivnici potežu noževe i Ladislav pogiba.

To će srpski vazali pokazati već 1396. g. u bitci kod Nikopolja, gdje se sukobila sa Turcima kršćanska vojska (križari), nastojeći tako zaustaviti prodor Turaka prema zapadnoj Europi.

Kroničar je zabilježio: " Sam kralj Sigismund jedva se dokopao lađe kojom otplovi u Carigrad. " Turska pobjeda kod Nikopolja zapečatila je sudbinu Balkana.

Bitka kod Nikopolja, o kojoj Srbi nisu ucili ništa, dešava se dakle sedam godina nakon Kosovskog boja.

Ilustracija: Damir PODHRAŠKI Pobijedivši elitnu kršćansku vojsku kod Nikopolja, Turci su definitivno učvrstili svoj položaj u Europi

Slijedeà ¦ a velika kušnja i prigoda za uzdizanje velikosrpskog duha dogodila se svega šesnaest godina poslije - 25. rujna 1396. godine u bitci kod Nikopolja.

Hrvati Sigismunda nisu željeli prihvatiti kao kralja, osobito ne nakon katastrofalnog poraza koji je doživio kod Nikopolja gdje su ga Turci 1396. potukli do nogu.

Četiri godine kasnije posjeti i grad Kalnik, kad je naime god. 1389. u mjesecu veljači držao državni sabor u Križevcu, gdje nadvladan od pretjerane strasti dade pogubiti i kroz prozor baciti mnogo zaslužnoga vojevodu Stjepana Lackovića, sina slavnoga Ludovikova vojevode u napuljskom i mletačkom ratu, a odvažnoga svoga druga u nesretnoj bitki kod Nikopolja, u kojoj je predvodio ugarsku vojsku.

Cuveni južnoslovenski historicar i intelektualac Ivan Lovrenovic u eseju Lament nad Beogradom piše o bitci kod Nikopolja, na bugarskoj obali Dunava, godine 1396. Ta bitka, iako za evropsku povijest kudikamo bitnija od one Kosovske, kod Srba je sistematski prešutkivana.Lovrenovic piše kako je boj na Kosovu, kojim su Srbi (i svi drugi u bivsoj Jugoslaviji) bombardovani iz svih izvora saznanja, od školskih udžbenika, preko televizije do usmenog predanja, " realno, tek jedna od etapnih bitaka u silnom nadiranju osmanslijske vojske i ekspanziji osmanlijske države u jugoistocnoj Evropi, koja je u opštoj istoriji tog vremena zabilježena tek kao oveca fusnota ".

A tko je odlučio bitku kod Nikopolja?

Vjerojatnija je teorija da je postavljen za vrijeme boravka cara Žigmunda Luksemburškoga u Dubrovniku, nakon poraza u bitki kod Nikopolja 1396. godine.

Irci su Kelti a svojevremeno su bili u većem djelu Europe i gotovo svaki narod ima i njihovih gena, čak stanovnici BiH imaju navodno dovoljno genetske sličnosti na nordijicima, a kad smo kod raznih despota kako su se srbi ponijeli kod Nikopolja?

Biskup Siska bio je podložan metropolitu u nekadašnjoj carskoj prijestolnici, raskošnoj Mitrovici (Sirmium), koji je imao metropolijsku vlast od Ljubljane (Emona) i Ptuja (Poetovia) na zapadu sve do Gigena (Oescus) kod Nikopolja u Bugarskoj na istoku.

Ona nije imala važnost kakvu je imala bitka kod Nikopolja, poslije koje srpske snage s Osmanskom vojskom ratuju rame uz rame.

Drugi je momenat ako ti smatras da ono sto je napisao Bruno nije dovoljno dobro pa mu treba rad malo uljepsati prigodnim tekstovima to je onda druga stvar no tu opet dolazimo do guslarske povijesti u kojoj kraljevic Marko satire Musu Kesedjiju a srbi odabiru kraljevstvo nebesko kao brana krscanska pred najezdom Turaka makar je kod Nikopolja upravo Stefan Lazarevic pomogao Bajazidu i prodor njegovih 5000 konjanika odlucio je bitku u korist Turskog carstva. ako Skviki zelis da takvu povijest pisemo onda se obrati Djordju Licini on je strucnjak za takve povijesne interpretacije.

Pozivajuci se na americku historicarku Barbaru Tuchman i njenu knjigu Daleko ogledalo, Lovrenovic ovako opisuje posljedice trijumfa srpskog oružja kod Nikopolja: " Cijela tri vijeka od tada, sve do Jana Sobieskoga i bitke pod Becom 1683, nece Zapad uspjeti sakupiti snage ni sloge da se odupre Osmanlijama ".

« Posljedice poraza kod Nikopolja bijahu grozne za kršÃ ¦ anstvo.

Počelo je emitiranjem izvanrednih televizijskih vijesti o strašnom porazu kršćanske vojske kod Nikopolja.