U knjizi je nezanemarivo teorijsko znanje Višnje Machiedo, opet na kreativnoj razini, odnosno promišljanje roda, vrste, tkiva teksta, zato će ona u izvornik proniknuti čudesnim kolažem, eruditskim kriticizmom svoga teksta koji i više nego dostojno, čak dostojanstveno, sada prate nadrealiste, a nose takav naboj koji je premalo nazvati erotskim u pismu, jer erotskim se danas svašta zove, pa treba dodati i onu lucidnu pronicavost kojom tumači i komentira, potkiva i rasvjetljava, duhovitim pa ozbiljnim, a uvijek toplim, ne samo literarnim nego i ljudskim razumijevanjem prati tridesetak () nadrealističkih sudbina, strukturira ih u kronologiju, akronološki ih identificira, prati dijakroniju, usustavlja sinkroniju, osjeća dijalektiku i metafizičnost tekstova i prima ih iskustvom koje im zapravo daje onaj bogati semantizam, nadrečeničnost, kontekstualnost, ona značenja bez kojih bi ostali prikraćeni za bogatstva koja nude.