dobro jutro Herkule... moram ga tako pozdraviti.opet sam mu zaboravila ime... ma, nije ni to važno... važno je da s njim imam ispunjene noći. ispunjenje je maximalno... u tome bezgranično uživam. a kako i ne bi? lijena sam naći drugog... ovaj je kako bi se reklo.. idealan.zna radnju, u jutro skuha kavu i nestane. obožavam svoj mir (bar u jutro) jer poslije podne tek ozbiljno progledam i krećem u lov... sad ne moram loviti jer sam i sama lovina.trenutno mi to odgovara. kako i ne bi..... čim me ugleda, nabaci osmijeh, nikad ne zaboravi poljubac... nježno me miluje već prvim dodirom pri slučajnom susretu. pogledom svojim izaziva u meni bujicu strasti.jedva dočekam njegovo pitanje " želiš li me? " ja ne znam za sebe, koljena klecaju, glas mi izdajnički podrhtava... i nježno u uho mu šapnem... " želim " uzima me za ruku, ljubi me iza uha, po vratu...... ludilo.... ne mogu hodati... njegovi prstići šaraju mojim tijelom.... njegov dah, šaputanja... ja sam u ekstazi i prije nego on to i nasluti... neumoran je u nježnostima... na ulici naslonim ruke na fasadu, s leđa me ljubi po potiljku, njegove šake ne ispuštaju moje ruke... želim... želim ga... muči me poljupcima žudnje i želje.... lagano jednu ruku spušta do mog koljena... miluje unutrašnju stranu mog bedra... lagano podiže ruku... kako nježno klizi i ostavlja vatru za sobom... ja gorim, gorim, nestajem..