I glupo mi bit u crnjaku kad neam zašto bit jer sve je kolko-tolko u redu kod mene, a opet mi glupo biti hepi jer stvarno nemam ni nekog razloga za to... i tak mi je to glupo.

Još sam u fazi isprobavanja raznih tehnika fotkanja tako sam i kolekciju objektiva prilagodio da kolko-tolko obuhvaćaju od svega pomalo.

Prije izvjesnog vremena odlučio sam malo da vidim kakva zabava su forumi, ovi virtualni, gdje svako može kolko-tolko anonimno trkeljat a bez neke obaveze, dok god ne spominje spolovila ili psuje precjednika.

- > ugledala svjetlo dana ' 90 u Zagrebu - > trenutno pohađam prvu godinu Kineziološkog fakulteta (zasad je bilo uspješno ali... to je ipak tek prvih mjesec dana.. - > imam brata Frana (14) i sestricu Leonu (7 I POL-ovaj je nastavak za nju jako bitan:)) - > od prošlog ljeta počela sam slušat house, al sam još uvijek kolko-tolko vjerna r ' n ' b-u - > treniram ples već godinu dana i mogu reć da mi je u zadnje vrijeme stvaaaarno krenulo.... već ćete saznati zašto - > bila i ostala iskrena... nekad čak i previše... možda će nekima to ovdje smetat al...

Vele da od gorih uvijek ima gorih i evo ih - Boksač i Banfićka, a pomozi nam bože svima - momak je taj koji u tom dinamičnom duu kolko-tolko pjeva.

Naime, kod našeg malog mista presikli su magistralu, jedinu kolko-tolko normalnu prometnicu našeg kraja, potpuno odsjekli jug Hrvatske i prometno nas izolirali od ostatka svijeta.

girly, slažem se s tobom. zašto bi se oni morali skrivati u svojim domovima ili tko zna gdje samo zato što su gay? zašto se hetero ne skrivaju po kućama i drže svoju seksualnost za sebe? ma daj molim te, da je ova država kolko-tolko normalna, biti gay bi isto tako bilo normalno i svi bi smjeli javno iznositi svoju ljubav. amoretti, zamisli kako bi tebi bilo da te neki peder prebije zato što si hetero i svoju ljubav iznosiš javno?? ovdje nitko nema svoja prava i u potpunosti podržavam gay pride jer su našli hrabrosti boriti se protiv ovog primitivizma. eto, pa se ti amoreti skrivaj u svojoj kući i karaj se sa svojom ' pičkom '.:)

Trenutno poddomene imaju kolko tolko PRa zahvaljujući popularnosti glavne domene bez ikakvog linkanja.

Ovo je samo početak, uvjeren sam da će ovo kroz nekoliko godina evoluirati u puno restriktivniji način i da nećeš moć ni mrdnut bez novčanika ukoliko želiš pogledati kolko tolko kvalitetan sadržaj.

Ima nos zavidnih mjera, no ja kolko tolko znam s kuhačom, a probavne smetnje rešavamo na balkanski čašicom acidofila, jogurta ili gorkog pelinkovca.

Ova republika je kolko tolko stvorena na temelju " pomirenja ", pomirenje sviju nas koji se osječamo dio ovog naroda i ove države.

Čižme su se kolko tolko stigle osušiti prek noći, a vjutro se opet kretalo na teren.

Je koncentrat, al ' je kolko tolko jestiv.

sve to vodi do toga da iako se konfrontirash s necim, ne mora znaciti da ce simptomi (pod tim ne mislim na neke patoloshke simptome, nego na ljudsko izrazavanje, koje ne mora cak biti toliko problematicno) nestati, konfrontacija nija dovoljna, ima josh i tezha stvar, nakon sto smo mukotrpno " deshifrirali " znakove koje nam podsvjest salje, nakon sto smo kolko-tolko slozhili carobni mozaik, onda predstoji Integracija. a to podrazumijeva - mjenjanje licnosti (koje se samo po sebi deshava, kroz integraciju). iako se time vishe priblizhujemo svojem pravom Sebi (ako si stvaramo vishe prostora, i postajemo slobodniji, sretniji), vecina ljudi je tolko identificirana identificirana s onim na povrshini, bila to odjeca, ego, ili karakter.. da im to zvuci kao znanstvena fantastika.

Cura je o sebi pričala u superlativu.Mene voli ovaj, onaj.... Najčudnije mi je bilo to vezano za manekenstvo jer cura je za manekenku nula a za ples ju moš kolko tolko negdje ugurat.Kad sam ju pitala za ekipu iz razreda komentar je bio: " Ha? Pa ja se ne družim sa svojim debilima iz razreda ".

cure moje lijep pozdrav-vratila se ja sa mora sam vam falija-zadnje dane sam dozivjela takve stresove da mi vaga pokazala samo po kile manje ali u cm sam izgubila kolko tolko evo usporedbe: prije gr-106 - - sada-104cm prije ispod gr-78 - - sada-77.5cm prije str-85 - - sada-78cm prije trbuh-100sada-98.5cm prije bok-102 - - sada-101cm to je rezultat nakon 3 tj - - - vama hvala na podrsci nadam se da cu uspjeti i dalje.

A taj zavoj koji dolazi posle te ravnice je tolko širok da dopušta vozaču d anakon takvog manevra uđe kolko tolko dobro u taj zavoj.

Nk Istra 1961 - Nk Zagreb: Ciro je pokazo da se kolko-tolko moze nositi s Dinamo ali je izgubio 3 - 0, dok Istra ima fantasticnog Gorana Rocea, po meni pobjeda domacina

nakraju može se složiti sustav metoda, sredstava i tehnika, koje daju kolko tolko ponovljive rezultate u kolko tolko kontroliranim uvjetima

evo napokon i to cu napisat.. naime vratila san se ja prije tjedan dana al mi je bila tlaka.... i eto... di da pocnen.. probudili smo se u petak rano, rano... oko 5 uri i nasli se u 5 ipo da stignemo na kombi u 6.... i tako dosli mi i mislimo ka put ce biti dug i ugodan kad ono na nase zaprepastenje kombi za 15 ljudi a nas 18..... i jos k svemu tome kad promislite da je svako od nas ima ogromni ranac i rusake, a i to je tribalo strpat unutra... uf, uf... i tako putovali smo bice kojih 8,9 sati do pule, pa onda jos brodicen pola saa do odredista tocnije otoka verude.... i kad smo napokon dosli lipo smo se smistili, digli svoje satore... sili, odmirili se malo... i onda na olimpijski dio natjecanja... tocnije. dizanje satora, cvorovi, morze, signalizacija, pucanje iz zracne puske.. i mislin da je to, to... posli vecera, sastanak voda ekipa... pa dragi nam KZP (tocnije PUV-program uz vatru)... hehe.. i posli odlazak na neku plazu.. i zabava do ranojutarnjih sati..... zatim subota.... budenje u 5 uri ujutro opet.. i to krvnicko budenje.. stanu kraj tvog satora i zvizde dok ne izades a jedan na razglas pizdi nesto.. koje zivotinje.... zatim odlazak u pulu negdi na vrh i pocetak staze.. inace staza je trajala 10 sati i imala otrprilike 20 km... imali smo startni broj 11 pa smo zadnji krenili.. i tako uspjesno nademo 1. i 2. kontrolnu stanicu (koje je inace najteze nac) i izgubimo se na putu do trece.. 3. nismo nikako uspili nac pa smo isli trazit cetvrtu... uf... i to smo trazili dobrih uru vrimena.. prisli cilu pulu uzduz i poprijeko... i nikako... znaci dok smo to trazili samo da napomenen prisli smo mozda i duplo vise km nego sta je cila staza.. i tako jadni iscrpljeni i iznemogli odustamo i odemo u grad na 7. ks.. samo da se avimo da smo odustali i ka da nas diskvalificiraju..... i vratimo se na otok zajebajemo se cili dan u nadi da vise nista nemoramo radit kad ono vijest da nijedna ekipa nije presla cilu stazu i da niko nije diskvalificiran nego za stazu dobijamo 0 i za sve na kontrolnin stanicala koje smo priskocili (3., 4., 5., 6., i cilj.) tj skica dijela puta, kroki, minsko polje, testovi neki i tako... i onda utorak opet zabava do kaaasno u noc.... srida budenje u 7... paljenje vatre, cipanje drva, povlacenje konopa, i to... i eto bili smo najbolji u dizanju satora.. pa bar nesto....... nakon svega toga zatvaranje kupa uljanik 2006. i opet u pulu u nas mali kombi... e da zaboravih rec, 7. smo.... put doma je bija vrlo dug i naporan,... vozili smo se masu.. i stali par puta po uru ipo.. hehe.. da vozac odspava... kuci smo dosli u 2 ujutro sretni, zivi i kolko tolko zdravi.... the end..

je ljubav je krasna, ali ostavit sve, SVE, meni to ipak izgleda kao mali rizik....: ne zna: sreca da je kolko tolko blizu, i uzimam u obzir sve one savjete tipa - pa uvijek mozete skoknit do splita... (ako nije nevrijeme, naravno: rofl:)

on ima oko 6000 kn ja izmedu 1800 i 2500 jer nemogu naci posao u kolko tolko stabilnoj firmi

Nakon što smo sredili " mjesto događaja ", da se i ja javim Zahvaljujem svim gljivarima koji su se odazvali na zagrebačko druženje, nadam se da smo uspjeli biti kolko-tolko dobri domačini i da ćete nam oprostiti propuste ako ih je eventualno bilo.

i shvatila sam da se zapravo panicno bojim toga da je nekome stvarno stalo do mene - i da mi je lakse dok su te stvari na casual nivou (koliko god zeljela _intenzitet_) - mirno more umjesto olujnog i te analogije.. kao, lakse je podnositi vjetric uz kojeg mozes kolko tolko obavljati svakodnevne stvari od oluje koje zapravo sve ostalo ucini poprilicno nevaznim.. ali.. ali - zelim oluju, jer ista je prica - kao sto ne mogu osjecati blaze, laganije od onog koliko je osjecaj stvarno jak, blago i lagano zapravo nije dovoljno (i podivljali puls i nemir i nervoza i panika i opce groznicavno predinfarktno stanje koje traje i traje - nikada mi nece biti drugacije, ali ako se na trenutak zanemari panika, osjecaj je.. hmm, da..).. i mislim da konacno pocinjem shvacati sto zelim, sto trebam i zasto stvari nisu valjale - i onda sam osjecala zasto ali to nisam mogla objasniti - jednostavno nisu bile _dovoljne_ i mislim da sam u svom pokusavanju sredjivanja same sebe po specifikacijama koje mi nisu bas odgovarale ali sam mislila da nemam izbora izgubila iz vida pravu perspektivu i cak pomislila tu i tamo da bih mogla napraviti taj neki kompromis - i to je bilo ono sto je rusilo svaki temelj koji sam bila postavila, jer se kosilo sa previse onoga sto sam bila, sto jesam i kao da sam istovremeno pokusavala napraviti dva pomaka u totalno suprotne strane

ajde sad si vi ljudi, promislite malo, ko bi nam tolko toga na cijeloj skoli mogel zamjeriti. a kaj je od tud i najsmiješnije je to da mirela il kukolić il bogdan il mustak il bilo ko drugi (od navedenih u tom komentaru) nije napravil nikaj drugo v školi nek se navčil nekaj (kolko-tolko), a pod odmorom prošetal gore dole po hodniku.. pa mislim, ak je to kurvanje onda meni stvarno nije jasno kaj nije. i užasno mi je žao kaj su sad ovi kaj su bili na natjecanju, a tu su spomenuti (ana, sara i lara) odišle v tu češku kaj osvoje nekaj i s dobrom voljom, a došle doma, i kaj ih je dočekalo? jedna, dve ženskce koje su se primile kenjati po njima. pa to je stvarno bezveze. ah neznam opće kaj sam se primila te teme al jebiga.. nema nikaj zanimljivijega v mom životu pa se moram malo i s tim pozabaviti.. ah ah kaj se moze s takvim ljudima? al okej, sad je ovo sve došlo u ruke nekih profesora s škole pa bude valjda nekaj i jasnije. aaaah sam ahkam:)

Nastojim bit u pokretu kolko tolko, i ako treba malo i pricekat neku priliku kad naide.

dobro, samo zato jer je valentinovo još 14 dana avej, suzdržat ću se od bezobraznih komentara... jer ih ne bi htel sve odjemput potrošiti: -)))... nego, jeste primjetili kolko je cigana u gradu v zadnje vreme?... da naglasim: NISAM RASIST... vozikaju one svoje sranjske krntije od bicikala, ak se to tak da nazvati (NISAM)... za njima curiju one razno razne pet ambalaže... PET AMBALAŽNA GROZNICA... kak zlatna groznica f ameriki... pet ambalaža pun kurac vredi f zadnje vreme... spiješ dve lite mleka i podigneš si kunu f samoposlugi... znači, ako bi htel zaraditi sto kuna, moral bi spiti 200 litri mleka (f pet ambalaži naravno, i NISAM RASIST, po treći put)... makar bi u suprotnom to proizvelo 200 litri kvalitetnog proljeva najrijeđe vrste... i potrošil 200 litri infuzije kroz ukupno 200 sati ležanja na hitnoj kaj se kolko-tolko vratim f normalno sranje... pardon, stanje... ali, sve u svemu, isplati se... valjda... kaj vi mislite?...

U vrijeme kad je on otišao sam nekako i ja u svojoj glavi formulirala svoju odluku o odlasku jer je on (uz Duška koji je pak otišao još prije) bio jedini koji je kolko tolko nešto radio u tom dućanu.

Napravili smo krug i sad idemo na nasip barem po kolko tolko ravnom trčat.

Al ajde.. i D9 i Avatar su pokazali " susjede " u kolko tolko dobrom svjetlu, dok su ljudi (osim jednog junaka) bili antagonisti pretežno.