Najposlije, izložba je važna i za sve one koji se bave, ili će se jednom baviti stvaralaštvom Ivana Fanuka, jer će ona biti mali, ali dragocjeni kamenčić koji će pripomoći u slaganju mozaika ne samo kad će se popunjavati cjelokupna slika stvaralaštva ovoga umjetnika, nego isto tako kad će se njegovim stvaralaštvom adekvatno dopuniti poglavlje hrvatskog kolorističkog pejzažnog slikarstva u lirsko-intimističkoj dionici.

Crno bijeli svijet interijera uopće nije crno bijel, on ima neograničenu širinu u dimenzijama koje nisu dio kolorističkog spektra te nas uči promatrati prostor kroz njegove ostale komponente formu, dinamiku, svjetlost, ravnotežu, harmoniju itd...

Svaku sliku, od Tosce do Isolde, stvorila je izravno na glinenoj ploči, što pridonosi svježini kolorističkog i senzualnog doživljaja.

Ovaj samouki slikar, koji već pune 43 godine slika isključivo Makarsku, njenu rivijeru, kamene kuće i kaiće, bez dlake na jeziku reći će kako Vasilij Jordan nema ni crtačkog ni kolorističkog talenta, te kako je pokidao sve ikad mu poklonjene slike, osim jedne, jer ne može na zidu držati rad koji nije bolji od njegovog.

I za kraj - nema Zagreba bez Zagrepčana, a pogotovo Zagrepčanki: evo jednog kolorističkog susreta intenzivno plavog tramvaja, zelene kante za smeće te žutih detalja (kapica ove čekačice tramvaja i krpuljka papira na stupu tramvajske stanice) na sivosivoj podlozi tumrnog dana.

Bila je to prilika za novi susret s radovima ovog istaknutog slikara i člana dubrovačkoga kolorističkog trolista po kojemu je ova galerija i dobila ime.

Pojedine boje, kao na primjer crvena i ružičasta u ciklusu Crta trenutka (Momentlinie), nalaze se u takvom odnosu da se među njima uspostavlja neka vrsta kolorističkog dijaloga.

Ono što tu plijeni pozornost, a što se kao varijacija motiva pojavljuje u svakom kadru ovoga snimljenoga i na platno prenešenoga performansa je naga, tek u konturnim obrisima spoznatljiva, depersonalizirana plesačica, predana opsesivnom, omamljujućem plesu, kojeg divlje pleše iza (ili možda unutar) vatrenog kolorističkog vela od ugrijanih, gustih, crvenih i žutih curki, pa energija njenih pokreta korespondira s eksplozivnom energijom boja.

Novi zaslon ima i 44 posto više kolorističkog spektra, a p rednja kamera može snimati u HD tehnologiji s rezolucijom od 720 piksela.

Na gotovo svim snimljenim fotografijama prepoznaje se njegov vrlo istančan smisao za kolorit, za kompoziciju, pa tako njegovi pejzaži posjeduju funkcionalnu spregu motiva, estetike i kolorističkog intenziteta.

Premda je bila metoda kolorističkog sjenčenja i konveksno konkavno sjenčenja koja se u vrijeme Sjevernih i južnih dinastija iz Indije prenijela na Zapad, među nekim slikarima neko vrijeme prilično omiljena (Zhang Seng je jednom na vrata nekog samostana naslikao cvijet konveksno-konkavnog oblika koji je bio izdaleka i s napola zatvorenim očima gotovo kao pravi), kineski je slikarski stil na kraju ipak odbacio, jer nije bio u skladu s kineskom misaonošću.

Ili od dominacije jedne zlaćane linije, do bogatog kolorističkog linijskog vatrometa.

Ovog je puta prikazao širok dijapazon svojih mogućnosti i kreativan duh svog kolorističkog izraza.

Obilje sadržaja kolorističkog okruženja djeluje nenametljivo, jer je građeno kulturom vizualnog govora koji se temelji na koherentnom stvaranju prepoznatljive ikonografske vrijednosti, oblikovnog sklada i formalne dorečenosti.

Time se izbjegla zastava koja izlazi iz glave, razglasni stup koji izrasta iz ramena, crveni objekt uz desni rub slike koji zbog kolorističkog kontrasta " bode oči " odnosno privlači pogled i veći dio stupa koji dominira prednjim planom.

No, nakon tog dugog kolorističkog zimskog sna čini se da je odjednom krenula akcija i počele su prštati boje posvuda po gradu.

Zavjese, nameštaj, tepisi i slike na zidu su deo kolorističkog sklopa, te se moraju uskladiti sa bojama velikih podno-zidnih površina.

I premda se na prvi pogled čini da se tu nalazimo u nekoj vrsti dječje igraonice, jasno je ipak da unatoč svojevrsnog kolorističkog kaleidoskopa svjetla i boje ta igraonica pripada svijetu tmine i svijetu nadraženih čula.

Njegovo slikarstvo se temelji na sintezi imaginitivnog i realističkog, kolorističkog i linijskog, intuitivnog i racionalnog, lirskog i ekspresivnog.

Različitost umjetnika, krajevi odakle dolaze i unutrašnje inspiracije te način njihova osobna izražavanja skupljeni na jednom mjestu šalju snažnu umjetničku poruku koja se očituje u sigurnosti i monumentalnosti monokromnog pa sve do širokog kolorističkog raspona.

Eksplozija kolorističkog spektra boja te dramatični i hrabri lookovi još će jednom potvrditi tezu da je to kalendar koji postavlja trendove i visoke standarde te će zasigurno biti neiscrpna inspiracija ženama diljem svijeta.

Vukovićeve radove odlikuje boja, čista i intenzivna s maksimalnom otvorenošću vrijednosti i posebnosti ali i ukupnosti nekog kolorističkog sklopa.

Crna i bijela ne-boja rozeta na izložbi, ultimativnog kolorističkog kontrasta, izravno se naslanja na temu svjetla i tame, prispodobivu temi prozora u njegovoj funkciji.

Iako površinski dominira gledalište, mi zbog kolorističkog akcenta ipak vidimo športaša kao točku interesa.

Izučava samostalnost boje, njezine energijske vrijednosti, karakter, čvrstoću, psihičke efekte, optičke značajke, međuodnose, bavi se bojom kao najvažnijim sredstvom izričaja, ne s formalnog, već s kolorističkog stajališta.

Pozorno prateći Goranin dugogodišnji apstraktni opus (2006. - 2012.), koji je primarno krenuo od jednostavnih crteža i skica, zatim detaljnih i razrađenih skica, preko gustog impasta na malim pa kasnije i na velikim, platnima i drvenim pločama, isprva snažno kolorističkog, a kasnije sve više koloristički reduciranog te znatno lazurnijeg nanosa boje, od gotovih i pripremljenih kupljenih (Bauhaus) platana do DIY podloga, može se lako zaključiti da je tehnički, ali i svojom slikarskom poetikom Gorana posve iscrpila dostupan materijal i energiju koje je dugo godina koristila.

I naposljetku, pogleda li se slikarski put Marina Tartaglie u njegovoj potpunosti put od kolorističkog hedonizma prema oblikovnom sažimanju i kolorističkom postu i nemrsu, postaje vidljivo da je slikar proturječio navici i običajima.

Vojo Dimitrijević je naslikao Španiju ' 37., reprezentativno djelo kolorističkog ekspresionizma s utjecajima Picassa i Chagalla. 1939. osnovano je udruženje Collegiuma artisticuma, umjetničko udruženje koje je težilo sintezi umjetnosti u funkciji socijalističke ideologije KPJ.

Hrvatski igrani filmovi koje je snimio za Lordana Zafranovića odlikuju se iznimnom ugođajnošću (svi) postignutom osmišljenom izgradnjom svjetla i jasnim, vrlo funkcionalnim oblikovanjem kolorističkog pristupa.

Sjećamo se kolorističkog i formalnog bogatstva njegovih rovinjskih prova na izložbi 2001. kojima će se vratiti desetljeće kasnije, ali sada s pomakom objektiva na njihov odraz na jedanput nestalnoj, a drugi put gotovo tvarnoj morskoj površini; sjajenja i scenografije dubrovačkih mira kroz dan i noć, kroz godinu, na izložbi 2008. i, nešto kasnije, metafizičkih sjena prolaznika na njegovim kamenom popločenim, uglačanim ulicama, pa fantastičnih oblika kornatskih gromada izloženih 2009.