(1) Ukoliko se utvrdi da je tvrtka iz članka 150. stavka 1. i 2. ovoga Zakona prema ovom Zakonu odgovorna za štetu u okolišu i/ili prijeteću opasnost od štete odnosno za štetu i/ili prijeteću opasnost zaštićenim vrstama, tada je tvrtka sukladno postavljenom zahtjevu za naknadu troškova i sanacije štete obvezna nadoknaditi: troškove procjene štete, troškove utvrđivanja mjera za sanaciju okoliša, troškove povrata okoliša u stanje prije nastanka štete ako je takav povrat moguć, odnosno troškove sanacije posljedica štete u okolišu, troškove kompenzacijskih mjera, troškove provedbe mjera za sprječavanje ili ublažavanje štete u okolišu. (2) Ako se šteta u okolišu ili šteta nastala zaštićenim vrstama ne može sanirati odgovarajućim mjerama, tvrtka koja je prouzročila štetu odgovorna je za naknadu u visini vrijednosti uništenog dobra. (3) Vrijednost naknade treba biti približna ekonomskoj i ekološkoj vrijednosti uništenog dobra. (4) Ako se vrijednost iz stavka 3. ovoga članka ne može utvrditi prikladnim ekonomskim metodama, nadležni sud će utvrditi visinu naknade uzimajući u obzir potrebne troškove sanacije, rizik koji djelatnost znači za okoliš, stupanj odgovornosti i korist stečenu nanošenjem štete u okolišu.