Jovanovića, Odbor želi upozoriti da način na koji su državni organi inicirali ovaj postupak, predstavlja presedan u novijoj hrvatskoj povijesti i da se u načinu iniciranja sudskog progona vidi i pokušaj obnove kaznenog djela verbalnog delikta iz vremena komunističke diktature.

Otrcani odgovor ponavlja oprobani model mišljenja: zaostavši u političkoj kulturi komunističke diktature i tako postavši prijemčivi za nacionalističke ideje, oni danas moraju da nadoknade zapadni proces demokratizacije, čije su prosvećene mase navodno imune na to, i da što je pre moguće dovrše zakasneli proces vlastite modernizacije.

Sustavna je i naglašena promidžba antifašizma uz istovremeno potpuni previd komunističke diktature.

Njihov predstavnik u Skupštini i kasniji ministar kulture Jasen Mesić rekao je u svezi s tim da su Titove zasluge veće od njegovih pogrješaka, Kakva zabluda čovjeka koji ne samo da ne zna povijest, nego i pokazuje besćutnost prema žrtvama komunističke diktature.

Danas nas, istina, ne progone i ne ubijaju, kao što su to činili u vrijeme cara Dioklecijana i u razdoblju komunističke diktature, ali i danas vrijede Kristove riječi: »Evo, šaljem vas kao janjce među vukove.«

U kineskom političkom vodstvu jedino nema dileme da vlast mora ostati koncentrirana u rukama komunističke partije, te da labavljenja komunističke diktature u političkoj sferi ne može biti.

Praški kardinal, u vrijeme ruske okupacije Čehoslovačke i komunističke diktature, svećenik s doktoratom povijesti, morao je prati izloge i živjeti od svoga fizičkog rada.

Taj rad je prekinut 1945. godine od strane komunističke diktature u Jugoslaviji.

Vinka Grabovca zalaganjem ondašnjeg župnika fra Vinka Prlića koji u ono teško vrijeme zadnjih izdisaja komunističke diktature teško uspjevao ishoditi sve dozvole za gradnju ove crkve, a zbog udaljenosti od župne crkve gradnja ovog sakralnog objekta bila je prijeko potrebna.

Vrijeme je da se konačno ujednine, i kroz političku stranku, svi domoljubi, koji žele: - rasčistiti s prošlošću, da bi neopterećeni krenuli u stvaranje budućnosti (izbaciti komunizam i ukloniti danas prisutne vanjske simbole komunističke diktature - prvenstveno ime JBTito), - osigurati zemlju kroz definirane granice i kontrolu osnovnih resursa (ZEMLJA i VODA), - stvoriti istinske stručnjake za kreaciju dugoročne i kratkoročne ekonomske STRATEGIJE (a Hrvatska ima, HVALA BOGU; dovoljno priznatih stručnjaka u domovini i posebno iseljeništvu).

No isto tako nije prihvaćao niti besramna povijesno-politička instrumentaliziranja koja su kao povijesnu istinu nastojala nametnuti " političku promidžbe one strane koja se prije pola stoljeća u prvom redu, svjesno ili nesvjesno, borila za ponovnu uspostavu Jugoslavije i uvođenje komunističke diktature. "

Počevši od Drugog svjetskog rata i komunističke diktature do Domovinskog rata i poraća, tragajući po prošlosti koja itekako korespondira sa sadašnjošću, autor donosi žive scene bojišnice, stradanja nemoćnih u ratnom vihoru, neljudskih postupaka slugu fašizma i komunizma, ali i hrabrosti pojedinaca koji se suprotstavljaju zlu i nepravdi.

Zar je to zaista mnogo tražiti od hrvatskoga naroda, nakon pet desetljeća komunističke diktature, koja je istrijebila tri pokoljenja Hrvata, te dvije trećine njenih najboljih kćeri i sinova?

Kardinalova osobita skrb za vjerničke zajednice u velikim urbanim sredinama, posebice u novome dijelu Zagreba koji je tijekom komunističke diktature brojio više od 100.000 stanovnika sa samo jednom predviđenom crkvom, očitovala se u planu o privatnim stanovima, najčešće kupljenima na ime župnika, preuređenima istina u male i skučene ali ipak funkcionalne liturgijske prostore.

Znam da je hrvatski narod u moralnom škripcu i da nema kreativnosti i poslovnosti zbog gotovo 100 godina jugoslavenske podjarmljivosti i komunističke diktature koji su stvorili apatiju.

Društvo se raslojilo na sluge režima (među njima brojne intelektualce i stvaroce), preplašene poslušnike i šutljive protivnike komunističke diktature.

Iako istraživanja pokazuju kako Crkvi u Hrvatskoj, kao instituciji među ostalim institucijama, dobar dio ispitanika i dalje najviše vjeruje, mnogi međutim smatraju da je Crkva izgubila ugled koji je imala za vrijeme komunističke diktature.

Da ne spominjem 45 godina antihrvatske, komunističke diktature s Golim Otokom, Starom Gradiškom i drugim logorima.

Storija iz karaule s jugoslavensko-albanske granice iz polovice osamdesetih godina dvadesetog stoljeća govori o nesretnicima zarobljenima u neljudskom stroju armije jedne komunističke diktature, o regrutima očajnima bez ljubavi.

Na tom oslobođenju im svaka čast, ali vremenom i uspostavom komunističke diktature, ubojstvima i tiranijom, a zaključno sa ratovanjem rame uz rame sa četnicima, te agresijom na R.

Mađarska nije posve konzekventno promislila vlastitu blisku povijest, nije konzekventno promatrala ni povijest komunističke diktature, a ni vlastitu ulogu u II. svjetskom ratu.

Isto su pokušale arapske komunističke diktature, pa nije dobro završilo.

A sve se to dogodilo u mračno doba komunističke diktature kada nitko od nas nije smio dignuti glas.

Također nisu osobito isticani genocidni srpski četnički zločini protiv nesrpskog stanovništva, a masovne poslijeratne zločine komunističke diktature koji su doveli do toga da su neki krajevi s hrvatskim stanovništvom bili svedeni na trećinu preživjele muške populacije, da su neki potpuno ispražnjeni od hrvatskog pučanstva i naseljeni Srbima i da je hrvatska gospodarska i intelektualna elita biološki i društveno-efektivno desetkovana nije se smjelo spominjati.

Naime, stav kakav je zauzela sutkinja u obrazloženju zapravo je povratak na " pravne norme i " pravnu kulturu iz doba jugoslavensko-komunističke diktature, kad je isticanje hrvatskih znakova (ali i srpskih) " bez socijalističkih obilježja bilo kažnjivo i strogo sankcionirano, poručuju iz HHO-a te pozivaju na očitovanje vrhovne pravne institucije u RH, prije svega Vrhovni sud, Visoki prekršajni suda, ali i Ministarstvo pravosuđa te Državno odvjetništvo.

Rodna ideologija je danas i zasad samo blaži oblik komunističke diktature o sveopćoj jednakosti, po kojoj je čovjek samo sirova masa koju politički sustav po svojoj volji oblikuje.

U konačnici, rad je svojevrsna optužba komunističke diktature koja je odgovorna za kaznenopravnu neutemeljenost osude, ne samo zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca nego i za osude, progone i smrti tisuće Hrvata nakon završetka Drugoga svjetskog rata.

Iako živimo u infomatičko doba, iako bi znanost trebala prosuđivati i presuditi u svakom spornom pitanju pa tako i u povjesnim bespućima i nedoumicama suvremena Hrvatska zavisno od tematike, problema ili slučaja živi u rasponu od kamenog doba pa sve do totalitarne komunističke diktature.

Neka se objavi i registar partizana, domobrana i političkih zatvorenika, čanova komunističke diktature koji i danas sjede na vlasti u Hrvatskoj, stotina tisuća Srbijanaca koji su učestvovali u agresiji na Hrvatsku samo u 90 tima, stotine tisuća Srbijanaca koji su okupriali Hrvatsku 1918 a onda i 1945, imena svih koji su streljali stotine tisuća Hrvata nakon 1945, imena svih četnika koji su naseljeni u Hrvatsku i BiH nakon 1918 godine, svih Srba koji su se 1990 pridružili agresiji srbije na Hrvatsku...

U godinama poslije drugog svjetskog rata u doba komunističke diktature, procesije su teško dobijale dozvole od narodnih vlasti ali ih je narod duboko u nutrini svog vjerničkog bitka, njegovao i pokoljenjima prenosio usprkos i poradi njihovih dekreta i zabrana u ime viših interesa.