U prijedlogu rezolucije također se poziva države članice VE kojima su vladali totalitarni komunistički režimi da dopuste pristup pismohranama, pokrenu " kampanju nacionalne svijesti " o zločinima počinjenima uime komunističke ideologije, revidiraju školske udžbenike, uvedu dan sjećanja na žrtve i osnuju muzej koji bi te zločine dokumentirao.

Evo npr. i u ovome komentaru pišeš komunizam kao ideologija na koju se oslanjale neke države, pobio više ljudi nagoli su to učinili nacisti Činjenica je da su zločine činili komunistički režimi čije uporište nije bilo u izvornoj komunističkoj ideologiji.

Među rezultatima tada pokrenutih istraživanja je i Crna knjiga komunizma koja pokazuje da su komunistički režimi u zemljama gdje su bili na vlasti ubili oko 100 milijuna ljudi.

Totalitarni komunistički režimi su još uvijek aktivni u nekim zemljama svijeta i zločini se i dalje događaju.

Nakon što su u Europi pali komunistički režimi, Njemačka je ponovo ujedinjena 3. listopada 1990. godine, nakon pada Berlinskog zida.

Courtois na temelju istraživanja moskovskih arhiva ponovno određuje narav masovnih zločina koje su počinili komunistički režimi, što on naziva " klasnim genocidom ".

Svjestan je on da su komunistički režimi ubijali svećenike i zabranjivali ispovijedanje vjere.

Iako su komunistički režimi uglavnom bili zlosretna pogreška, proizvodeći strah i bijedu, istodobno su otvorili prostor utopijskim očekivanjima koja su, između ostalog, omogućila krah komunizma samog.

Ovdje imamo posla sa starom strukturalističkom pretpostavkom zjapa između prostora i pozitivnog sadržaja koji ga ispunjava: premda su po svom pozitivnom sadržaju komunistički režimi mahom bili mračni neuspjesi koji su proizvodili nasilje i bijedu, oni su nam istodobno otvorili stanoviti prostor, prostor utopijskih očekivanja koja su nam, između ostalog, omogućila izmjeriti neuspjeh samog real-socijalizma.

To je zato što se zalažemo za rad, ali ne mislimo da je jedini rad onaj fizički. " Batak smatra da današnji komunistički režimi propadaju jer nisu dovoljno evoluirali nego su zastali u vremenu.

Veličina i važnost »hodočašća narodâ« nipošto nije samo u tome što je to nakon završetka podjele Europe, koju su posebno zagovarali i produbljivali komunistički režimi, najveće okupljanje ljudi na nekom događaju iz osam naroda tzv. »stare« i »nove« Europe, nego i u povijesnom trenutku ostvarenja toga jedinstvenog međunarodnog susreta u bazi, tj. na samom početku života novoproširene Europske unije koja je započela avanturu u kojoj nisu bitni samo politika i ekonomija nego i duhovna komponenta.

« Ljudi koji se pozivaju na rezoluciju Vijeća Europe i Europskog parlamenta, u kojima se osuđuju komunistički režimi i očekuje rehabilitacija žrtava tih režima, pozivaju se na pogrešnu rezoluciju.

Naime, kako se kaže u toj rezoluciji, totalitarni komunistički režimi »gazili su ljudska prava pojedinačnim i masovnim zločinima, smaknućima, usmrćivanjem u koncentracijskim logorima, izglađivanjem, deportacijama, mučenjima, robovskim radom i drugim oblicima psihičkoga masovnog terora«, pa je konačno došao čas da se ta istina u suvremenoj Europi jasno prizna i glasno kaže.

U nas se ne smije, bez loših posljedica, reći ono o čemu svi vrapci izvan naših granica cvrkući: Komunizam nije dobra ideja koja je otišla u krivom smjeru; komunizam je potpuno kriva i zla ideja (Richard Pipes) i Komunizam predstavlja najkolosalniji slučaj političkog pokolja u povijesti (Martin Malia). Procjenjuje se da broj žrtava (komunizma op. moja) iznosi 100 milijuna mrtvih, što je četiri puta više od broja mrtvih koje isti autori pripisuju nacional-socijalizmu (Alain de Benoist). Svi su komunistički režimi masovni zločin pretvarali u pravi sustav vlasti (Stephane Courtois).

Crkva se solidarizira s narodom tek pod onim režimima koji nisu njoj skloni (komunistički režimi).

Da ovako ne razmišljam samo ja kao izdvojeni pojedinac, dokazuju i Deklaracija Hrvatskog Državnog Sabora br. 1786 donesena 30. lipnja 2006. godine (npr. točka 1.: Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u srednjoj i istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još uvijek na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava, točka 2.: Povrede ljudskih prava uključivala su pojedinačna i skupna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog i psihičkog terora, progone na etničkoj i vjerskoj osnovi, povrede slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i, također, nedostatak političkog pluralizma.), te Rezolucija Europskog Parlamenta o Europskoj savjesti i totalitarizmu donesena 2. travnja 2009. godine (npr. točka 12.: Zbog toga, Parlamentarna skupština snažno osuđuje masovno kršenje ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina.).

Dokument predlaže da bi se i nacistički i komunistički režimi trebali smatrati najgorim katastrofama 20. stoljeće, dok bi zločini počinjeni u ime komunizma trebali biti smatrani zločinima protiv čovječnosti.

I to iz vrlo jednostavna razloga: budući da su komunizam i komunistički režimi u sebi protiv ljudske naravi, moraju se srušiti.

Jedino i jedino što im je ikada smetalo su komunistički režimi sa kojima su u otvorenom ili tajnom ratu oduvijek.

Zašto su se raspali komunistički režimi?

Kako ničim nisi osporio moje navode o zločinačkim režimima u periodu 1945 - 1955 pretpostavljam da se slažeš da su fašistički i komunistički režimi iz tog perioda bili isti tj. zločinački i da u tom periodu između njih u odnosu prema pravima svojih građana nije bilo nikakve razlike - tko nije s nama taj je protiv nas i njega treba ubiti, zatvoriti, zabraniti rad, otežati život na svaki mogući način.

Svjestan sam da su komunistički režimi bili odgovorni za iskorištavanje i zločine i duboko se gnušam tih postupaka.

Žižek smatra da za ovakvu tvrdnju postoje dobri empirijski razlozi jer su komunistički režimi pali upravo kao rezultat nesposobnosti prilagodbe informacijskoj revoluciji i njezinoj " novoj društvenoj logici ".

Uvidjevši pravu situaciju na istoku Afrike, SSSR i brojni komunistički režimi tog vremena brzo su se grupirali kako bi pomogli Etiopiji u obrani.

Prošlosti pripadaju komunistički režimi koji su komunizam provodili na svoj način (ne želim ulaziti u to koliko dobro ili loše), al poanta je u tome da ideja nije nikada ostvarena, neki dovode u pitanje i uopće mogućnost da se ostvari. stvar je u tome da se propagandisti komunističke misli ne bi trebali pojavljivati pod nazivom komunisti, jer taj naziv nosi prevelik teret prošlosti, pa bi ih mediji, a pod utjecajem medija i javnost (barem u ovom trenutku vjere u kapitalističku demokraciju) sasjekli.

Tako pazi kad koristiš neke kriterije jer si preglup i samo sebe još dublje uvališ... komunistički režimi su imali svoju ideologiju (vulgarni marksizam kult ličnosti) koja je imala brojnje religijske značajke i u ime koje su proganjali konkurentske ideologije - uključujući i religijske.

Bezbožni komunistički režimi bili su u stanju u svega nekoliko tjedana pobiti više ljudi nego sve religije zajedno u četiri tisuće godina.

Komunistička ideologija na kojoj su se temeljili komunistički režimi 20. stoljeća nije bila zločinačka.

Komunistički režimi koristili su ovu ideologiju samo kao paravan, a radili su zapravo suprotno.

Komunističke partije su legalne i aktivne u nekim zemljama, iako se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi u prošlosti.