Komunističku Jugoslaviju, čije je demokratsko dovršenje Đinđić načinio ciljem i svrhom svog političkog angažmana, on je tada označio kao stanje koje leluja između istine i laži. [ 15 ] Pa ipak, njegov projekat dovršenja nije ugledao svetlost dana u istini jugoslovenske demokratije, već u laži srpskog nacionalizma, u sredstvima bez svrhe, u Srbiji bez Đinđića. [ 16 ] Najzad, i političko držanje Zapada u odnosu na dramu jugoslovenskog raspada umnogome je bilo određeno istom logikom dovršenja logikom postkomunističke tranzicije, odnosno predestiniranog razvojnog procesa na čijem kraju se nalazi logos liberalno-demokratskog kapitalizma zbog čega njen početak i pretpostavlja mitomaniju komunističkog totalitarizma, odnosno preddemokratskog nacionalizma.

Pa ipak, čak i ako u potpunosti prihvatimo ovo simboličko značenje i spomenute dvije cipele prepoznamo kao autentični simbol komunističkog totalitarizma, njegova prezira prema ljudima i njegove apsurdnosti, ostajemo na neki način zatečeni upravo provokativnom banalnošću ove simbolike: govore li nam te cipele istinu o komunizmu, kazuju li nam kakav je on odista bio u realnosti, ili, naprotiv, predstavljaju neku vrstu simplifikacije komunističke prošlosti, Što, dakle, ako one umjesto o nemogućnosti komunističkog sistema svjedoče, naprotiv, o našoj postkomunističkoj nemogućnosti da izađemo na kraj s tom prošlošću?

U njoj nema ni odluke o istraživanju zločina, pa čak ni o popisu žrtava komunističkog totalitarizma - koji nije nikad učinjen, a posebice ne kažnjavanja nezastarivih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.

Hrvatska bi u EU morala izvršiti katarzu svoje komunističke prošlosti nedvosmislenom osudom komunističkog totalitarizma koji se danas semantičkim trikom pokušava rehabilitirati pod krinkom antifašizma, kao kada bismo krađu nazvali društvena preraspodjela imovine, i osudom komunističkog diktatora Tita koji je odgovoran za milijun i sto tisuća pogubljenih nakon završetka Drugoga svjetskog rata.

U kojoj državi, u dvadeset prvom stoljeću, nakon nekoliko europskih rezolucija osude komunističkih zločina, nakon polustoljetnog iskustva komunističkog totalitarizma, nakon rata u kojem se devedesetih godina crvena partizansko-komunistička petokraka agresorski obrušavala na crkvene tornjeve, bolnice i dječja igrališta, predsjednik može komunističku kapu partizanku nazivati lijepom?

Sve relevantne europske i domaće dokumente o osudi komunističkog totalitarizma i komunističkih zločina u cijelosti možete naći na ovom blogu, u prilogu posta Staljin i Tito, dva oka jedne glave od 12. svibnja ove godine.

Kao i svih dosadašnjih godina, hrvatska i svjetska javnost promatrala je svečanu proslavu bivšega jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, sinonima, oličenja, »alfe i omege« komunističkog totalitarizma s očekivanom dekoracijom - mnoštvom simbola i pjesama zločinačke ideologije.

Riječ je o diskontinuitetu u samoj tvorbi društvenog iskustva na kojem se temelji današnji politički projekt ujedinjene Evrope, točnije, o nemogućnosti društvenog iskustva da zid komunističkog totalitarizma prevede u zid smrti ujedinjene Evrope, napokon, o njegovoj nemogućnosti da u historijskom diskontinuitetu, u konačnoj pobjedi demokracije nad totalitarizmom prepozna i artikulira kontinuitet neslobode.

A također i slavljenje " antifašističke " baštine 1941. - 45. godine, koje potpuno prešućuje deveterostruko duže razdoblje krvavog komunističkog totalitarizma 1945. - 1990., a kojeg su ostarjeli, ali borbeni " drugovi " bili najmilitantniji protagonisti.

Kako je u svom obraćanju nazočnima istaknuo kardinal Bozanić, početkom 90 - ih godina nakon pada komunističkog totalitarizma tadašnji porečko-pulski biskup Antun Bogetić pobjednički je utvrdio ovo sjemenište, jedino takvo u cijeloj Hrvatskoj. Danas se iz Redemptoris mater diljem svijeta širi božje poslanje i neokatekizam poručio je kardinal Bozanić.

Premda na tom području već sada postoje određeni znanstveni radovi koji dovode u pitanje neke postavke povijesti koju je komunistička politika nametnula i propagirala, ostaje činjenica da u hrvatskoj javnosti još uvijek veoma prevladava neobjektivna, ideologizirana povijest iz razdoblja komunističkog totalitarizma.

Premda se aktivirao, list se nije politizirao, niti se svrstao uz bilo koju političku stranku, već je služio općemu dobru zagovarajući i potičući demokratske procese i oslobođenje od komunističkog totalitarizma.

Tranzicija je omogućila opstajanje mnogih sastavnica komunističkog totalitarizma u novim okolnostima, što može biti ishodište različitih nestabilnosti u europskoj budućnosti.

Tako se, na istom mjestu trideset godina poslije, šezdesetosmaški bunt protiv komunističkog totalitarizma prometnuo u devedesetosmaški atak na tuđmanističku autokraciju.

Kada sovjetski takmičari uzimaju doping, to je rezultat " manipulacije sportistima " od strane " komunističkog totalitarizma "; kada zapadni sportisti uzimaju doping, to je posledica njihovog " nepoštenja " (budući da su ubedljiva većina crnci, upotreba dopinga samo treba da zaokruži rasističku sliku o " pokvarenim crnčugama ").

Da budem jasan: HDZ s prezirom odbacuje nacional-socijalizam i fašizam, osuđuje zločine i izazvane tragedije nepojmljivih razmjera koje su prouzročile te čudovišne ideologije 20. stoljeća, ali se isto tako želimo realno suočiti sa zločinačkim naslijeđem komunističkog totalitarizma.

Helsinški odbor upravo svojim tvrdnjama kojima napada Izjavu dokazuje da Izjava ima pravo kad izriče da je netrpeljivost prema katolicima i njihovim vjerskim uvjerenjima baštinjena iz vremena komunističkog totalitarizma i nikad nije u potpunosti nestala, pogotovu u posljednje vrijeme u vezi s dolaskom Svetoga Oca.

Naime, ne mogu se od najviših državnih dužnosnika u današnjoj Hrvatskoj masovni poslijeratni zločini opravdavati kao pojedinačni ekscesi, te očekivanom i neizbježnom osvetom, ili nekažnjeno nošenje i isticanje komunističkih simbola, ili izjave o osjećaju ponosa na preminule nekadašnje visoke komunističke dužnosnike (često krvnike), ili grčevito protivljenje uklanjanju nazivlja trgova i ulica po jugoslavenskom komunističkom diktatoru, bez čije se suglasnosti ništa nije moglo ni smjelo događati i sl. bez ikakvih reakcija u javnosti i vodećim glasilima, uskladiti s nužnom osudom i distanciranjem od komunističkog totalitarizma Vijeća Europe.

Tematski program " Was ist Europa? " posvećen je skorašnjem ulasku Hrvatske u EU i prikazuje filmove o Europi 20. stojleća, temama poput nacizma, migracija, hladnog rata, komunističkog totalitarizma.

Jedino čime se temeljito bave je veličanje komunističkog totalitarizma i zataškavanje zločina komunističkog režima, što se ogleda kroz povijesni revizionizam ukidanjem saborskog pokroviteljstva nad Bleiburgom, zaustavljanjem kaznenih progona počinitelja zločina poslije završetka II Svjetskog rata, vraćanjem jugoslavensko-komunističkog diskursa u javni život poticanjem rehabilitacije komunističkog totalitarnog režima.

Suprotno tomu, hrvatski su se branitelji devedesetih godina borili pro tiv komunističkog totalitarizma, protiv režima koji je godinama masovno kršio nacionalne i vjerske slobode kao i ljud ska prava građana.

Nosi u sebi teške dane i kušnje vremena komunističkog totalitarizma kad je sestrama zabranjen rad s djecom u zabavištu i pouke mladima ali i radost gradnje nove zgrade podignute dobrotom i ljubavlju mnogih dobročinitelja.

Zašto ne poštuju europske rezolucije o osudi komunističkog totalitarizma?

Popis pučanstva 2011. je na žalost prva, ali zacijelo i posljednja prilika da se prvi put popišu i ustanove prešućene, zatajene i prezrene, silno brojne žrtve komunističkog totalitarizma.

Ona je oslobodila istočnoeuropske zemlje nacističke okupacije i terora, no istodobno im je donijela sve strahote komunističkog totalitarizma (u početku onog s potpisom vodećeg antifašista Josifa Visarionoviča Džugašvilija Staljina).

Nakon Drugog svjetskog rata Hrvatska je gotovo pola stoljeća, bez ikakve zaštite ili pomoći demokratskog svijeta, trpjela sve oblike najteže represije komunističkog totalitarizma druge Jugoslavije.

S druge pak strane, zločini fašizma i nacizma, kao i njihovih saveznika kod nas, bili su obznanjivani i surovo kažnjavani još u vrijeme onoga rata i vladavine trećeg, komunističkog totalitarizma, najčešće bez suda ni suđenja.

Stepinac je najveću građansku hrabrost očitovao u vrijeme komunističkog totalitarizma.

Na pitanje hoće li komisija upozoravati i na zločine drugih totalitarističkih sustava, a ne samo komunističkoga, msgr. Košić odgovorio je kako su zločini fašizma višestruko osuđeni, ali da to nije slučaj za zločinima počinjenim za višedesetljeća dugoga komunističkog totalitarizma. (HRT)

Takvu stanju duboki su razlozi - naslijeđe mentaliteta komunističkog totalitarizma te većinski inozemni vlasnički udjel u hrvatskim medijima, čime je stvoren monopol na informaciju.