Komunističku Jugoslaviju, čije je demokratsko dovršenje Đinđić načinio ciljem i svrhom svog političkog angažmana, on je tada označio kao stanje koje leluja između istine i laži. [ 15 ] Pa ipak, njegov projekat dovršenja nije ugledao svetlost dana u istini jugoslovenske demokratije, već u laži srpskog nacionalizma, u sredstvima bez svrhe, u Srbiji bez Đinđića. [ 16 ] Najzad, i političko držanje Zapada u odnosu na dramu jugoslovenskog raspada umnogome je bilo određeno istom logikom dovršenja logikom postkomunističke tranzicije, odnosno predestiniranog razvojnog procesa na čijem kraju se nalazi logos liberalno-demokratskog kapitalizma zbog čega njen početak i pretpostavlja mitomaniju komunističkog totalitarizma, odnosno preddemokratskog nacionalizma.

Jest iz slijedećih razloga. (1) Marksistički komunizam sebe smatra jedinom spasonosnom ideologijom koja će čovječanstvo uvesti iz " pretpovijesti " u povijest. (2) On svojata znanstvene temelje i zasnovanost na " zakonitostima kretanja prirode i društva ", pa svoje protivnike smatra istodobno i protivnicima povijesnoga napretka. (3) On zbog toga želi potpuno prožeti ne samo vanjski, društveni, nego i unutarnji, psihološko-ment alni život čovjeka, da bi ga pretvorio u " novog, razotuđenog čovjeka ". (4) Za tu svrhu on stvara partijsku državu u kojoj je državni ustroj sveden na status puke prijenosne vrpce putem koje se izvršavaju nalozi partije. (5) U svojoj povijesnoj pojavnosti marksističko-ko munistički režimi kulminiraju kultom jednog čovjeka, vožda, velikog kormilara, najvećeg sina naroda i narodnosti, gene ralisimusa, doživotnog šefa države, partije i vojske i sl. (6) U marksističkom komunizmu cijela jedna kategorija događaja, osoba, ideja ili podataka ne smije biti izložena kritici, pa stoga možemo govoriti o komunizmu kao svjetovnoj sakralnosti, svjetovnoj religiji, gdje dominiraju vjera, mit i dogma.Onaj tko ne prihvaća dogmatski sud te ideologije, odvlači se pred dogmatsko partijsko sudište. (7) Komunistička društva imaju razgranat policijski aparat.Uzmimo kao nama najbliži primjer komunističku Jugoslaviju.

Film je stigao u komunističku Jugoslaviju sa zakašnjenjem koje se mjeri dekadama.

Hrvatima se negirao jezik (i danas ponegdje), a i utrpani smo najprije u Kraljevinu Jugoslaviju 8 koja je zapravo bila proširena Velika Srbija), u kojoj su se događale velike patnje Hrvata, a nakon toga i u komunističku Jugoslaviju, iz koje smo se izvukli tek 90 - tih, ali nam je mentalitet i danas jako osakaćen lošim utjecajem s juga i istoka...

Sutra u Kumrovec dolaze oni koji još sanjaju komunističku Jugoslaviju i zločinca Tita, sutra u Kumrovec dolaze sa simbolima onih koji od 1991 do 1995 razarali i ubijali po Hrvatskoj.

To sve je činjeno na zločinački način oduzimajući hrvatskom narodu njegova temeljna prava na samostalan državnopravni život u svojoj državi na području svoje domovine uskraćujući mu i pravo na sami biološki opstanak, a što je bilo posebno izraženo pod turskom okupacijom, te tijekom i nakon drugog svjetskog rata kada su komunističke zločinačke horde na pravdi Boga pobile preko pola milijuna Hrvata na monstruozno zločinački način da bi tako srušili hrvatsku državu i zatrli u hrvatskom narodu i samu svijest o njenom životu i ponovnoj uspostavi, te uspostavili komunističku Jugoslaviju, odcjepljujući hrvatske prostore iz jedne cjeline i rascjepljujući hrvatski narod na više dijelova da bi ga lakše uništili.

Međunarodna zajednica jedinstvena da će svim sredstvima braniti komunističku Jugoslaviju, dok dr. Franjo Tuđman igra poker svojeg života.

Isto to što ti govoriš može se i mora primijeniti na komunističku Jugoslaviju

U demokratskoj Hrvatskoj, koja je nastala rušenjem antifašističke, komunističke tvorevine Jugoslavije, postkomunistički antifašizam brani komunističku Jugoslaviju.

Hrvatski teritorij je bio okupiran 1945. Kada je to i na koji način zločinac Tito pitao hrvatski narod želi li komunističku Jugoslaviju i nametnutu revoluciju.

Marko Babić: »U svojim " Sjećanjima " Draganović je, između ostaloga napisao: " zaklinjem se Bogom živim, da u svojoj 24 - godišnjoj emigraciji nisam nikada ni pomislio na povratak u komunističku Jugoslaviju, a još manje bilo kakav korak učinio u tom pravcu. " Sačuvana " Sjećanja " pouzdano svjedoče da se Draganović nije vratio svojom voljom iz emigracije nego da je je bio kidnapiran.«

Njemu je Tuđman kriv što mu je srušio komunističku Jugoslaviju.

S druge strane, stari partizani će danas reći da nije bilo ZAVNOH-a, ne bi bilo ni Hrvatske, ne spominjući AVNOJ kojem je ZAVNOH bio tek jedan krak, i činjenicu da se narod digao na ustanak ne samo da obrani Hrvatsku od Nijemaca i ustaša ili Dalmaciju i Istru od fašista, nego da stvori i novu, komunističku Jugoslaviju, po uzoru na boljševički Staljinov SSSR.

U samom Bleiburgu živote je izgubilo silno mnoštvo ljudi, dok je ostatak ljudstva morao formirati kolonu dugu 60 km sa svrhom povratka u komunističku Jugoslaviju i njene logore.

Titoisti su se uvukli u sve institucije hrvatske države te brane njegov lik i djelo šireći komunističku Jugoslaviju kao bolje Titorješenje za Hrvate.

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata postojala su tri vojnopolitička pokreta na području Hrvatske: jugoslavenski četničko-rojalistički pokret za očuvanje kontinuiteta kraljevine Jugoslavije sa granicama od Vardara do Alpa, jugoslavenski integralistički pokret na čijem su se čelu nalazili komunisti sa strategijom socijalističke revolucije i za sovjetsku komunističku Jugoslaviju od Makedonije do Julijskih Alpa i Koruške, i separatistički ustaški pokret za samostalnu hrvatsku državu.

Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke (UBIUDR) priopćila je danas da je ogorčena izjavom hrvatskog predsjednika na središnjoj svečanosti proslave Dana antifašističke borbe kad je među ostalim rekao da se u Hrvatskoj nije dopuštalo obnavljanje partizanskih spomenika i nije se poštivala saborska Deklaracija o antifašizmu te se založio za obnavljanje spomenika antifašističkoj borbi ' Činjenica je da smo 1991, pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, krenuli u obranu hrvatske države protiv srpsko-jugoslavenskog agresora odnosno JNA i da smo tom prigodom uz iznimno velike žrtve pobijedili agresora, ali i komunističku Jugoslaviju, na čijem je čelu bio Josip Broz.

Drugi je branio i stvarao komunističku Jugoslaviju i tom prigodom činio zločine.

Bio je jugoslavenski komunist onda kad je trebalo uspostaviti komunističku Jugoslaviju, veliko zlo za sve narode koji su bili u njenom sastavu.

Josipović se u Izraelu hvali da je sin Titinog partizana (Zaboravio je reći kojoj postrojbi je pripadao i koje zaduženje je imao na Golom otoku) Pitanje: Zašto se Titini partizani nisu borili za samostalnu i demokratsku Hrvatsku, umjesto da na zgarištu Kraljevine (u kojoj su Hrvati bili obespravljeni) prave komunističku Jugoslaviju?

Zar nismo naučili lekciju od utapanja srbo-monarhističku, a zatim u srbo-komunističku Jugoslaviju?

To isto vrijedi i za komunističku Jugoslaviju.

Jer do 1991. godine u zapadnim centrima moći nikom nije padalo na pamet da se osnuje slobodna Hrvatska iz jednostavnog razloga što je cijeli Zapad, čak više nego Istok, stvarao i držao na životu Titovu komunističku Jugoslaviju.

Na pitanje francuskoga katoličkog novinara Waltera Eberharda: »Zašto vi svećenici želite radije dospjeti pod komunističku Jugoslaviju, nego pod katoličku Italiju?« »Odgovorio sam mu«, veli Milanović, »da se državne granice određuju za stoljeća dok se režimi mijenjaju, a pod Italijom je u opasnosti život našeg naroda.«

Nažalost, i nakon mnogo vremena koje je od tada prošlo, velikosrpski ciljevi i oni talijanske iredente nisu se bitno promijenili u odnosu na hrvatski državni teritorij, a mnogi sudionici u partizansko-komunističkom pokretu, pokretu koji se je borio tijekom Drugoga svjetskog rata za komunističku Jugoslaviju i marksističko-ateističku ideologiju, iako su danas ostali kao preživjeli brodolomci propale komunističke iluzije, ostaju i dalje alergični na sve što je hrvatsko i katoličko, kao što nam njihovi najnoviji istupi na komemoraciji u Jasenovcu, i na drugim mjestima u Hrvatskoj, svjedoče.

I kao što će Tito ostati zabilježen u povjesti kao tvorac komunističke Jugoslavije i svim partizanima i komunistima broj jedan bez obzira na greške u vođenju države i zvjerske zločine nad nevinim stanovništvom na kojima je stvorio komunističku Jugoslaviju, tako će i Tuđman ostati upisan kao prvi predsjednik suvremene i demokratske države Hrvatske i svima onima koji su željeli i živjeli za nezavisnu i slobodnu Hrvatsku, F. Tuđman ostati će broj jedan i neprikosnovena osoba u suvremenoj Hrvatskoj povjesti, bez obzira na grijehe kojih ima na pretek.

Odgovor mora biti stvaranje široke koalicije državotvornih stranaka i pojedinaca okupljenih u Savez za Hrvatsku, u koji trebaju ući i svi članovi i simpatizeri HDZ-a koji ne žele da ih povijest zapamti kao sudionike zločinačkog potvhata protiv vlastite države jer su do kraja podržavali današnji Jacin, a do jučer Sanijev HDZ-e, koji se od stranke opasnih namjera za komunističku Jugoslaviju, od Tuđmanove smrti prometnuo u stranku opasnih, najopasnijih namjera za Hrvatsku.

Zadnjih 20 godina, u odnosu na ateističku i komunističku Jugoslaviju, drastično je porastao broj kriminala svih vrsta i podvrsta a korupcija je požderala društvo.

Prihvaćanje Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine, ulazak Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u kraljevsku Jugoslaviju 1918. godine, stupanje Hrvatske u Kominterninu komunističku Jugoslaviju 1945. godine te konačno odluka Hrvata o pristupu RH Uniji izvedene su na brzinu i uz obmanu.

To je s jedne strane istina, naime vrlo slični ljudi se uvijek motaju oko vlasti, ali gola istina je da je prosječni seljak rođen u kraljevini Jugoslaviji, preživio Pavelića, preživio Tita, preživio komunističku Jugoslaviju i umro negdje kad i Tuđman, a nikad nije bio blizu nikakve vlasti, dakle režimi su tu potrošna roba, unatoč tome što se svaki ponaša kao da je svrha i kulminacija povjesnih trendova i da će trajati vječno.