Većinu gastrointestinalnih (mučnina, povraćanje, proljev), metaboličkih (poremećaji koncentracije glukoze i elektrolita u krvi) i mehaničkih komplikacija, ako je posrijedi hranjenje sondom, moguće je rano prepoznati i spriječiti.

Stroga kontrola koncentracije glukoze u krvi može smanjiti podložnost razvitka komplikacija, pogotovo retinopatiji, ali i oštećenja bubrega i živaca.

Oboljelima od šećerne bolesti tipa 2 cilj bi trebale biti koncentracije glikoliziranog hemoglobina 6 %, koncentracije glukoze u plazmi mjerene natašte ispod 6,0 mmol/l (110 mg/dl) i krvni tlak oko130/80 mm Hg.

Za konačnu ocjenu reakcije ponovno se procjenjuje stanje životinje jednom tjedno, pri čemu treba izraditi 12 - 24 - satnu krivulju koncentracije glukoze u razdoblju od 4 - 6 tjedana (Reding, 1995), odnosno sve dok se ne postigne protokol inzulinske terapije koji održava razumnu kontrolu glikemije (Nelson i Couto, 1998).

Oni smanjuju koncentracije glukoze sprečavanjem njezine apsorpcije u tankom crijevu.

Preporučeni unos ugljikohidrata ovisan je o ukupnom energetskom unosu, pri čemu kao i kod prehrane odraslih treba izbjegavati velike oscilacije koncentracije glukoze u krvi.

Do naglog porasta koncentracije glukoze u krvi dolazi nakon konzumiranja jednostavnih šećera (slatkiši, zaslađeni sokovi i dr.) pa je preporučljivo unos takve hrane ograničiti.

Povećano žeđanje i često mokrenje kod dijabetesa tipa I dolazi do povišenja koncentracije glukoze u krvi.

Povećana koncentracija natrija u serumu prati sljedeća patološka stanja: hiperfunkcija nadbubrežne žlijezde (Cushingov sindrom), pretjerani gubitak tekućine pri čemu se prije svega gubi voda pa dolazi do hemokoncentracije, nekontrolirana terapija hipertonom otopinom NaCl, nakon terapije inzulinom u dijabetičkoj komi zbog naglog smanjenja koncentracije glukoze u krvi te u nekim ozljedama mozga.

Svaki pad glukoze u krvi, kao i naglo uvećanje njenih vrijednosti, predstavlja svojevrsni stres za organizam, tako da je jedan od preduvjeta zdravlja zapravo održavanje konstantne koncentracije glukoze u krvi unutar normalnih (3,5 - 6,1 mmol/L) vrijednosti i to tijekom cijelog dana.

Tako nastaje porast koncentracije glukoze u krvi, i zbog toga gušterača počinje lučiti veće količine inzulina kako bi pojačala ulazak glukoze u stanice, što u početku djelomično rješava problem suviška glukoze u krvi i taj period nazivamo oštećenom tolerancijom za glukozu.

Slučajni nalaz koncentracije glukoze u venskoj plazmi, (mjeri glukozu u krvi bez obzira na obrok).

Ovaj test osim koncentracije glukoze u plazmi uzima u obzir i simptome šećerne bolesti poput poliuirije, polidipsije I neplaniranog gubitka tjelesne mase.

Dijabetes se dijagnosticira kada koncentracije glukoze u krvi natašte mjerene dva različita dana iznose 7,0 mmol/l (126 mg/dl) ili više.

Kod bolesnika koji se liječe inzulinom, lijekovima koji potiču oslobađanje inzulina ili povećavaju osjetljivost na inzulin, važno je pažljivo pratiti koncentracije glukoze u krvi kako bi se izbjegla hipoglikemija.

Koncentracije glukoze u krvi općenito su stabilnije kod dijabetesa tipa 2 nego kod tipa 1, pa stručnjaci obično preporučuju mjerenja samo jedan do dva puta dnevno.

Nakon poroda koncentracije glukoze u krvi obično se vraćaju u normalne vrijednosti, međutim kod jedne trećine do jedne polovice ovih žena u roku od 10 godina nastaje dijabetes tipa 2.

Također, u navedenom se slučaju javljaju relativno niske unutarstanične koncentracije inozitola, što daje naslutiti da povišene koncentracije glukoze u plazmi sprječavaju unos inozitola u stanice.

HAPO studija dala je preporuke za dijagnozu gestacijskog i manifestnog dijabetesa u trudnoći po principu graničnih vrijednosti glukoze u venskoj plazmi: a) natašte, b) nakon 75 g glukoze (OGTT) i to mjerenja koncentracije glukoze nakon sat vremena i nakon 2 sata od opterećenja.

Ograničavanje fluktuacije koncentracije glukoze u krvi i održavanje približno normalne glikemije ublažit će žestinu kliničkih simptoma i spriječiti komplikacije kod loše kontroliranog dijabetesa.

Glikemijski indeks je mjera za brzinu povišenja koncentracije glukoze u krvi nakon konzumiranja određene hrane.

Unos hrane niskog glikemijskog indeksa osigurava polagano podizanje koncentracije glukoze u krvi i pomaže održavanju njezine optimalne koncentracije.

Nasuprot tome, hrana bogata jednostavnim šećerima uzrokuje brzi porast koncentracije glukoze u krvi, što predstavlja svojevrstan stres za organizam, jer je potrebna produkcija velike količine inzulina, nakon čega slijedi nagli pad koncentracije glukoze.

Jedan je od zadataka pravilne prehrane izbjeći oscilacije koncentracije glukoze u krvi i time izazvan stres za organizam.

Intenzivno davanje inzulina ili lijekova koji oslobađaju inzulin, kao što su sulfonilureje, povećava podložnost hipoglikemiji do koje dolazi kada koncentracije glukoze padnu ispod normalnih vrijednosti.

6. Mjerenje glukoze u krvi Određivanje koncentracije glukoze u krvi najprecizniji je oblik kontrole.

Za razliku od određivanja glukoze u krvi koja pokazuje njenu trenutnu koncentraciju u krvi, HbA1c ukazuje na fluktuacije glukoze u proteklom periodu i određivanjem se dobiva uvid u uspješnost terapije kao i u kontrolu koncentracije glukoze koju pacijenti sami svakodnevno provode.

Blagotvorni učinci joge primijećeni su u osoba s dijabetesom, uključujući značajno smanjenje i koncentracije glukoze u krvi nakon posta i nakon unošenja obroka, hrane u tijelo, smanjeni kolesterol i koncentraciju masnih kiselina, te smanjenu razinu kortizola u serumu.

Najjednostavniji je mjerenje koncentracije glukoze u krvi 12 h nakon gladovanja, obično ujutro natašte.

KROM (200 mcg dnevno) krom se nalazi u brojim izvorima hrane i dodacima prehrani, uključujući jetru, pivski kvasac, sir, mlijeko, ribu, voće, povrće i cjelovite žitarice te smatra se da je krom potreban za održavanje normalne koncentracije glukoze u krvi.