ti bokca... dolazi ženska, staje na katedru i nosi nekakvu ogromnu kuglu u rukama. mi svi gledamo, sumnjamo al nije nam baš jasno. i počne ona: ja već godinama skupljam prožvakane žvake. ova kugla je nekad bila veličine ping pong loptice. stoji mi pokraj uzglavlja i ja kad prožvačem žvaku ju zakeljim. odjednom se začuje bljuv iz zadnje klupe, pa počne neko podrigivanje lijevo do prozora a ja skužim da se i meni miješa i dolazi rigo. tri ti bokca. koja ideja? u osnovnoj su curke skupljale salvete, pa ono... razmišljala sam dobro, možda ih skupljaju za svoju svadbu. ono lipo, kad dođu gosti u salu, napokon napit se i najest, nađe svatko pokraj svog tanjura, antiknu salvetu. al šta bi neko, miša mu njegovog, njezinog, radio sa gromadom prožvakanih, osušenom slinom zaljepljenih žvakačih guma. evo ja stvarno ne mogu smislit šta s tim. pa nije valjda da je to skulptura. o ne, pa ona je u biti konceptualna umjetnica... đizus, eto na, nikad od mene arhitekte kad ne mogu shvatit jedan tako jednostavan koncept.