Drava teče, teče Mura, duboka, mračna, štedra, zelene ravnice, pšenica u klasu, rosa na vlati, konji u kasu, konji vrani, razigrani, konji bijeli, poludjeli, iz nozdrva frktaj svirep, pod kopitom zgnječena uš, zanos grive, mliječnosive, oko divlje iz kog iskra frca, plaši tustog muktoprca, nitko ne zna, znano nije, bog poganski s Olimpa se smije, nitko ne zna, znano nije, studen ciči, Sunce prži granu golu sve do srži, granu golu kao ženu, kao ženu zaljubljenu kojoj utroba se plodna miče dok pod zràkom vedrom smiješak joj se blažen otme dok joj tijelo prozeblo i žudno, dok joj tijelo puno vatre, trudno, za ljubavnikom smjelim čezne dok On pute strmoglave krči a na nebu Luna rasplinuta kroz oblake rujne pluta i dok zvijezde u kosi Njenoj svjetlucaju, prepun zapjenjene snage koja iz krčaga se prelijeva vedar hrabri On na vrancu jaše kroz noć mrklu, kroz noć mrklu, gdje se uštap za tmast oblak skrio, vrijeme stoji, sebe broji i Njeg čeka dokle Ona slatko spava spokojna u snenom znanju što ga ćuti vrškom prsta što ga ćuti podno vjeđa što ga ćuti u utrobi ispod pupka što ga ćute Njeni žmarci leđni spokojna u snenom znanju koje prožima Nju uznesenu spokojna u znanju snenom spokojna u snenom znanju pouzdanja slatkog puna da Nju zlatnu trpki On kao kap izvorske vode dragocjene na svom dlanu čuva da Nju brižnu On sav sretan k ' o tjelesnu dûgu žudi.