O povijesti najstarijeg organiziranog prometala u gradu govorio je rukovoditelj Pogona uspinjače, Eugen Bohaček te podsjetio da je uspinjača počela raditi 1890. i godinu dana je starija od konjskog tramvaja.

Uspinjača za Gornji grad godinu je dana starije prijevozno sredstvo od konjskog tramvaja.

Bio je dioničar i nadzornik prometa konjskog tramvaja u Velikoj Gorici.

Do 1884. godine, odnosno do uvođenja konjskog tramvaja, javni gradski prijevoz obavljali su javni prijevoznici kolima i kočijama, a kasnije i fijakerima.

Nedostatci ovakvog javnog prijevoza bili su njegova sporost i neučinkovitost pa je1868. godine grad Osijek rado prihvatio projekt uvođenja konjskog tramvaja.

Četiri godine kasnije javio se poduzetnik Gautier s idejom o gradnji konjskog tramvaja od Zagreba do Samobora.

Zagrebačka uspinjača, željeznica na uže od žice, parni uzvoz, Drahtseilnahn, stara dama ili zapinjača najstarije je javno prijevozno sredstvo u Zagrebu, godinu dana starije od konjskog tramvaja.

- 01.11.1884.: Zalaganjem poduzetnog samoborskog gradonačelnika Ljudevita Šmidhena sagrađen je Podsusedski most preko Save (tada sa drvenom konstrukcijom) - oko 1895.: pomišlja se na uvođenje konjskog tramvaja na relaciji Samobor-Podsused, dozvolu za predradnje dobiva poduzetnik Raoul Pierre Alexandre Gautier (inače osnivač zagrebačkog tramvaja) - nakon 1895.: Gautier prenosi prava na samoborskog veleposjednika Gerharda Leppela koji osniva dioničko društvo i dobiva " dozvolnu ispravu " za " uzkotračnu parovoznu vicinalnu " željeznicu. - 16.01.1901.: Željeznica je puštena u redovni pogon.

U doba kad je Gradska općina gradila prvu električnu centralu u Zagrebu, dionice konjskog tramvaja bile su u rukama belgijskog kapitala.

Stoga je Osječko dioničko društvo za konjsku željeznicu prijavilo Gradskom poglavarstvu već 1898. godine prijedlog o preuređenju konjskog tramvaja u električni.

U posebnim prilikama, a po potpisanom ugovoru, jedna kola konjskog tramvaja morala su prometovati po cijelom gradu u vrijeme održavanja kazališnih predstava ili značajnijih plesnih priredaba, i to dokle god je bilo putnika, ali najduže do pola noći.

Višednevno gostovanje zagrebačkog Hrvatskog zemaljskog kazališta financirala je hrvatska Zemaljska vlada i Gradsko poglavarstvo Slobodnoga i kraljevskog grada Osijeka. 1884. (19. svibnja) Započela je gradnja konjskog tramvaja.

Brzina konjskog tramvaja nije bila baš velika: 7,5 km/h, a jednokolosiječna pruga s mimoilaznicom na važnijim stajalištima dodatno je usporavala pogon.

Gradnja konjskog tramvaja nije smjela prekinuti redoviti gradski cestovni promet pa se radilo u etapama.

Trasa tog prvog konjskog tramvaja bila je sljedeća: započinjala je kod današnjeg Kvaternikovog trga (gdje je u to doba bila mitnica kraj tvornice konjaka današnjeg Badela), išla je Vlaškom ulicom, Draškovićevom, Jurišićevom, prelazila Trg bana Jelačića, pa nastavljala Ilicom do Mandalice (današnja Mandaličina ulica).

Tijekom sljedeće godine radnici Tramvajske radionice ZET-a izradili su, prema nacrtima i pod vodstvom dipl. inž. Franje Đurete, repliku otvorenih kola konjskog tramvaja iz 1891. godine.

Repliku otvorenih kola konjskog tramvaja ZET je, nakon preinake kolnih slogova na izvornu širinu od 760 mm, darovao Tehničkom muzeju grada Zagreba.

Uspinjača za Gornji grad najstarije je prijevozno sredstvo organiziranoga javnog prijevoza putnika u Zagrebu, godinu dana starije od konjskog tramvaja.

Vozni se park sastojao od 28 motornih kola tvornice Ganz Co iz Budimpešte i 14 prikolica konjskog tramvaja, koje su preuređene za novu širinu kolosijeka.

Istodobno je Hrvatska kinoteka, kao Odjel Hrvatskog državnog arhiva, promovirala prvi dio DVD-a naslovljenog Zagreb na filmu 1915. 1945., koji sadrži ukupno petnaest kratkih filmova nastalih u tih tridesetak godina, a svima je tema nekadašnji život u gradu, od tržnice Dolac do kavane Korzo, od starog kupališta na Savi do konjskog tramvaja kojim se nekada do tamo dolazilo, a svima se činilo da je put dug i težak.

Grad se prometno bolje povezuje uvođenjem novoga prijevoznoga sredstva konjskog tramvaja, 1884. godine.

A kada je produžena pruga konjskog tramvaja do ulaza u perivoj 1892. godine građanstvo masovnije počinje posjećivati Maksimir i koristiti ga za sport i rekreaciju.

U sredini su bile tračnice konjskog tramvaja, koje su je dijelile ne samo urbanistički, nego i društveno.

Za sigurnost putnika i nadgledanje konjskog tramvaja bili su zaposleni stražari koji su bili jednoobrazno obućeni, a morali su biti izuzetno ljubazni sa putnicima.

No, građani Osijeka su bili vrlo emotivno vezani uz konjski tramvaj, i iako je bio trošan i star, a promjena i modernizacija nužni, prestanak rada konjskog tramvaja ih je rastužio.

Ideja je postala aktualna 1887., kad je francuski inženjer Raoul Pierre Alexandre Gautier predložio gradskom poglavarstvu uvođenje konjskog tramvaja od Zagreba do Samobora.

Muzej Slavonije dozvolio nam je korištenje zbirke starih razglednica grada Osijeka koja se nalazi u njihovom fundusu, pa smo na taj način došli do vrijednih slikovnih materijala koji su nam bili od velike pomoći pri usvajanju i shvaćanju povijesti osječkog tramvaja, posebice osječkog konjskog tramvaja.

No, snažan gospodarski razvoj Osijeka početkom 80 - ih godina 19. stoljeća i naglo širenje Gornjega, Novog i Donjega grada tražili su brži i masovniji gradski prijevoz putnika pa je 27. lipnja 1883. sklopljen Ugovor između grada Osijeka i Osječkoga d. d. za konjsku željeznicu o uvođenju konjskog tramvaja, tada suvremenoga prometnog sredstva koje je od sredine 19. stoljeća diljem Europe osvajalo grad za gradom.

U vrijeme rata od 1914. do 1918. u tehničkom se pogledu stanje osječkoga konjskog tramvaja toliko pogoršalo da su već tračnice iskakale iz ležišta, a tramvajska su se kola Âťljuljala kao barka na moruÂŤ.

Iako po ugovoru grad Osijek nije mogao podijeliti nikomu drugome dozvolu za gradnju, tj. za proširenje linija konjskog tramvaja, ipak su drugi molitelji ⠀ ako bi u vrijeme ugovorenih godina zatražili da grade pobočne dijelove tramvajske pruge ⠀ mogli dobiti dopuštenje ako za to nije bilo zainteresirano Osječko d. d. za konjsku željeznicu.