DJ-i koji će vas zabavljati cijelu noć su: Miss Lok, Voljen Korić, Mr. Woox, Ivan Mastermix, Ne Nox i Zif.

Zagrebački Dinamo jedini je hrvatski pobjednik europskog kupa. Ä etiri godine nakon izgubljenog finala protiv Valencije (1:2 i 0:2, sastav: Å korić, Belin, Braun, Bišćan, Marković, Perušić, Kobešćak, Zambata, Knez, Matuš, Lamza), momci trenera Branka Zebeca (do finala) i Ivice Horvata (u finalu) odsvirali su " rapsodiju a plavom " i 6. rujna 1967. osvojili Kup velesajamskih gradova, od 1971. poznat kao Kup UEFA.

Pohvat protiv Eintrachta, 14. lipnja 1967., ostvarili su: Å korić, Blašković, Brnčić, Mesić, Belin, Ramljak, Novak, Gucmirtl, Zambata, Lamza i Rora.

Jedan dio hotela " Babanovac " je obnovljen kazao nam je Nihad Korić, direktor Turističke zajednice Srednjobosanske županije.

Sam Korić je po prilici od riječi do riječi prihvaćao smisao Andrašijeva govora u delegaciji, pa je bio s te strane sasvim miran, premda je nekoliko puta spomenuo izreku: Što Bog dade i sreća junačka

Pa onda sjutra, kad je Vladimir osvanuo, onda prekosjutra, kad je otišao u Brod, ah - starac Korić gotovo nije izlazio iz svoga slavlja.

Kad je jeknula prva puška, što je svijetu objavila da se baš svi Bošnjaci ne slažu sa zaključkom diplomata evropskih u Berlinu, Korić se je ponekle trznuo.

Tako se " rođaci " našli u Bosni, da jedan drugome zataru pleme i ime, a moj Korić ostade posljednji svoje krvi, da i on brzo poslije toga zauvijek sklopi trudne oči.

Taj rad proširio je i razvio prof. dr. sc. Mirko Korić, koji od 1922. do 1929. godine vodi Stanicu za oplemenjivanje bilja u Poljoprivrednoj školi u Križevcima.

Na snimanju još sudjeluju Čedo Mošnja - bubanj, Alen Peruško - harmonika i klavijature, Boris Mohorić - truba i vokal, Luka Žužić - trombon i klavijature, Toni Železnik - bariton sax, Marin Korić tuba, i Mihaela Sirotnjak - vokal.

Oprema je u to vrijeme nabavljana isključivo donacijama Luke Rijeka, 3. maja, Javne vatrogasne postrojbe... Sjajni rezultatiČelni ljudi DVD-a Škalnica, predsjednik Dušan Korić, zapovjednik Dean Simčić i tajnik Anton Simčić, usuglasili su se da je zlatno doba vatrogastva u Škalnici završilo 1990. godine, vatrogastva koje je bilo sinonim za cijelo mjesto i zahvaljujući kojemu je u Škalnici bio prisutan jedan poseban entuzijazam. - Gdje god smo se pojavili u to vrijeme postizali smo sjajne rezultate, prva ili druga mjesta.

Prije i nakon nastupa navedenih bendova, glazbu će birati Voljen Korić i Dražen Zima, dvojac nazvan DJ doubleDecker.

Na Korzu su uvod u ludu novogodišnju noć napravili glazbeni urednici Svid Radija Dražen Zima i Voljen Korić, za ovu priliku okupljeni pod nazivom DJ doubleDecker.

Korić stajao već pred vratima i pozdravljao me svojim vječno dostojanstvenim načinom rođaka bosanskih begova.

Otac Korić imao je na glavi fes, dok je sin bio pokrit austrijskom oficirskom kapicom.

Uza sve nezaboravljeno dostojanstvo Korić je ipak široko raskrilio ruke, čim sam skočio s kočije, te me srdačno zagrlio i izljubio.

Znao sam, da je Korić udovac, i da osim dva sina imade i kćeri.

Korić bio je naslikan, za čudo, u smeđem kaputu francuskoga kroja pedesetih godina i bio je bez brade.

Korić mi je dotle pričao o svojim jadima i neprilikama u gospodarstvu.

Korić mi je međutim pripovijedao, kakve je sreće bio u Rogacu.

Malo te se nisam glasno nasmijao kako je dobri moj Korić bolno izrekao posljednje riječi: kako mu se licem uistinu prelio neki tužan - očajnički izraz, u kom se sasvim izgubio njegov dostojanstveni mir.

U prvi čas opazio sam da je Korić naprama kćerima strog i strogo odmjeren, ali iz svake crte u licu, iz svakoga pogleda uvjerih se također da ih strastveno ljubi, gotovo obožava, pa da baš stoga mora da hini nepristupnost i strogost.

Korić skupa sa sinom skoče od klupe i pohrle u susret.

Sam Korić očito se silio da izgleda kao da ne bi ništa opazio, a obadvije mlađe sestre nisu ni prikrivale svojega nezadovoljstva, dok su se Ružica i Slamnić sve više i više gubili u posebnu razgovoru, te je trebalo dva tri puta da otac kaže kćeri, neka pođe u kuću, da učini sve što treba za užinu i večeru.

Dakle, molim te, Ružice, udesi sve - kaže Korić.

Korić je svu trojicu primio s velikom radosti, gotovo i pomno i s veselom bukom, koliko je to u njega moguće pokraj njegova vječitog dostojanstva u svakoj kretnji.

Korić, kao ranjen lav, skoči i gotovo patetičnom pozom stane suprot baruna.

Svima je bilo čudno, kako može Korić da slavi begove i age, o kojima i narodna pjesma i Gundulić i Mažuranić pjevaju da su mučitelji kršćanske raje.

No Korić nije se dao smesti.

Ta - glavno me u jednu ruku osvajao sam prijatelj Korić svojim cijelim držanjem, svojim svečanim glasom, pak - onom velikom ljubavlju, što se je nalazila i u njegovim pogledima, upravljenim čas na listinu, čas na mene, i u podrhtajima njegove riječi - ah, šta - i u samom načinu kako je pergamenu držao u ruci.