Galbraithov izvještaj od 22. srpnja 1995. godine također otkriva svu dramatičnost zbivanja u Bihaćkom džepu, gdje je Peti korpus armije BiH bio doslovno pred slomom, bez logistike i municije.

Vrlo brzo je preko zapovjednika Samostalnog bataljuna te časnika za vezu Štaba oružanih snaga RBiH sa Unproforom došao do dužnosti zapovjednika Operativne grupe Zapad pri Trećem korpusu Armije BiH s koje je otišao na dužnost u Sedmi korpus Armije BiH.

UNPROFOR-ov pukovnik Bob Stewart je izričito optužio Treći korpus Armije BiH, predvođen Enverom Hadžihasanovićem, da je napao Hrvate u srednjoj Bosni.

U kasnu jesen 1994. ratna događanja u Bosni i Hercegovini, posebno sudbina Bihaća u kojem je okruženi 5. korpus Armije Bosne i Hercegovine bio u vrlo teškom položaju i pod stalnim pritiskom vojnih snaga hrvatskih i bosansko-hercegovačkih Srba, pogodovala su Hrvatskoj da se angažira oko pružanja pomoći okruženom gradu, koji je uz to imao garanciju Ujedinjenih naroda da je« zaštićeno »područje.

Preventivna obrana Isto tako Srbi su znali da je područje Bihaćko-cazinske krajine, koje se nalazilo u njihovu potpunom okruženju, a koje je uz velike žrtve mjesecima uspješno branio 5. korpus Armije BiH, glavna prepreka koja onemogućuje potpuno vojno, političko i ekonomsko povezivanje RSK i RS.

Na to je još 7. kolovoza Stožer UNCRO upozorio Glavni stožer Hrvatske vojske te zatražio od GS Hrvatske vojske da zamoli 5. korpus Armije Bosne i Hercegovine da« prekinu ove flagrantne povrede međunarodnog prava počinjene na hrvatskom teritoriju protiv nevinih civila »jer« akcije bosanskih trupa razaraju povjerenje što ga Vaša Vlada nastoji poticati među pučanstvom hrvatskih Srba ».

U tim okolnostima je naglašen i strateški značaj područja zapadne Bosne u kojem je 5. korpus Armije Bosne i Hercegovine koordiniranim djelovanjem Vojske Republike Srpske i Srpske Vojske Krajine bio doveden u vrlo tešku situaciju.

Neposredni cilj sporazuma je bio omogućavanje hrvatskim snagama da legitimno sudjeluju u deblokadi opsjednutog i napadnutog Bihaća, u kojem je 5. korpus Armije BiH teško odolijevao napadima Vojske Republike Srpske i tzv. Srpske vojske Krajine, gdje su zalihe streljiva, goriva i hrane bile već posve iscrpljene.

Kad smo se probili do Mrkonjić Grada, s lijeve i desne strane išli su prema Banjoj Luci Peti i Sedmi korpus Armije BiH.

Ja detalje ovoga trenutka ne bih iznosio, ali kao nosilac planiranja želim upozoriti da je 5. korpus Armije BiH ovog trenutka ubačeni korpus Hrvatske vojske u dubinu protivnika.

Ukoliko bi 5. korpus Armije BiH bio uništen, a iz izlaganja gospodina admirala Davora, vidljivo je da su pripreme za ofanzivu na zapadnu Bosnu otpočele, mi bi se našli u daleko težoj situaciji i naši vitalni pravci posebno preko Karlovca, Maslenice i ostalih, bili bi dovedeni u pitanje i na tom prostoru umjesto ofanzivnih djelovanja mi bi morali preći u čvrstu obranu.

Cilj hrvatskih vojnika u akciji bio je poraziti neprijatelja na širem području Mrkonjić Grada, Podrašničkog polja i HE Jajce-3 (Bočac), doseći položaje s kojih se može gađati Banja Luka i poduzeti napadajno djelovanje za njezino oslobađanje, staviti pod nadzor putove prema Banjoj Luci te oslabiti pritisak neprijatelja na 5. i 7. korpus Armije BiH, koja je počela gubiti područje oko gradova Bosanski Novi i Ključ.

Hrvatskoj je vojsci pomagao 5. korpus Armije BiH.

Hrvati su imali dvojaki cilj osloboditi okupirane krajeve Hrvatske i spasiti od pada u srpske ruke Bihać i tamošnji 5. korpus Armije BiH, koji je trpio velike gubitke.

Na početku ratnih zbivanja, većina je napustila to područje zajedno s Hrvatima: jedan je dio krenuo u unutrašnjost Hrvatske, drugi stupio u Peti korpus Armije BIH, a treći se uputio na Zapad.

Operativac sam bio na razini brigade i korpusa (ll korpus armije BIH Tuzla).

U Galbraithovom izvještaju koji nikada ranije nije objavljen, na vodi se da je poslije večere sa Tuđmanom i Demirelom, Šušak rekao Galbraithu da je donesena odluka da se ide na direktnu vojnu intervenciju kroz Krajinu kako bi se spasio Bihać: Šušak je rekao da Peti korpus Armije BiH procjenjuje da se može suprotstavljati napadima još samo tri dana.

- Peti korpus Armije BiH oslobodio Ripač i zauzeo glavni logistički četnički centar, te naselja Pritoku, Golubić, Tihotinu, Račić, Lohovska brda i Gorjevac.

- U Rujevcu je dio izbjegličke kolone presjekao Peti korpus Armije BIH.

- On za eksodus optužuje: Holandjane (sve što su ili nisu činili), Orićeve kriminalce, V korpus armije BIH, koji je bio u blizini i zbog političkih manipulacija nije hteo, pomoći im, iako je bio u blizini, tj.

Drugi korpus Armije RBiH nikada nijednu akciju nije pokrenuo sa ciljem da se deblokira srednje Podrinje, a imali smo veliku šansu.

UNPROFOR: PETI KORPUS ARMIJE BIH PRESAO HRVATSKU GRANICU

Uspjevsi doci s leda pobunjenim hrvatskim Srbima te, nakon teskih borbi, spojiti se s Hrvatskom vojskom u Trzackim Rastelama istocno od Rakovice na rijeci Korani, 5. korpus Armije BiH pomogao je razbijanju tzv. " krajine " na dva dijela.

Premda je Peti korpus Armije BiH imao kompletnu logističku pomoc iz Hrvatske, 10 posto svih isporuka trebao je dobivati tamošnji HVO.

Tamošnji Muslimani su im rekli da je u selu smještena postrojba El Mudžahid i da njome još uvijek zapovijeda 3. korpus Armije BiH kojem je na čelu Sakib Mahmuljin.

Istočno od Jajca u Pougarju djelovao je 7. korpus Armije BiH.

Postrojbe su bile pojačane 2. bojnom 7. gardijske brigade, a na njihov smjer napada poslana su i znatna topničko-raketna pojačanja iz Šipova i Jajca. 14.09. neprijatelj je počeo napuštati liniju obrane izvrgnut pritisku HV, te je uzmicao preko Oštrelja prema Bosanskom Petrovcu. istovremeno, 5. korpus Armije BiH iz Bihaća je napredovao prema Bosanskom Petrovcu, što je ubrzalo uzmicanje neprijatelja kako ne bi ostao u okruženju.

Abdića potisnuli su 5. korpus Armije BiH i ušli u Veliku Kladušu.

(do 21. VIII.) Nakon akcije Tigar i pobjede nad postrojbama Narodne odbrane (pristaše Fikreta Abdića), 5. korpus Armije BiH ušao je u Veliku Kladušu.

Tom akcijom HV i HVO oslobodile su područje od 800 četvornih kilometara, smanjen je pritisak na 5. i 7. korpus Armije BiH, a područje Banja Luke kao i sve ceste prema Banja Luci bile su pod kontrolom hrvatskih snaga.