najzanimljivije mjesto gdje sam surfala putem wi-fija je bilo u bolu na braču, u mom stanu, na prozoru, ali IZVAN STANA. izvan stana se surfa tako da izađete s pola tijela kroz prozor (pričamo o drugom katu) i molite sve bogove (uključujući one iz mitova stare grčke) da ne padnete kroz prozor. nije to specijalno teško, samo treba izdržati balansirajući nekih pet minuta, koliko je potrebno da se e-mail pošalje preko klimave wi-fi veze, koja iz nekog razloga funkcionira samo na toj visini ako se spustite na ulicu nekoliko metara niže, mogućnost da uhvatite wi-fi jednaka je mogućnosti da nađete 100 000 eura u kovčežiću, lijepo složenih u novčanicama po 100. surfam tako izvan svog stana svako ljeto, pa talijanski turisti misle da ih zavodim izvijajući se kroz prozor s laptopom. ciao, ciao, bella bionda viču oni, a ja zazivam bogove stare grčke pokušavajući dohvatiti hot spot, koji još nitko nikad nije uhvatio.