Međutim, dogodit će se opet čudo, kao u vremenima svih progona Crkve, na kompostištu akvarijanskog budućeg svijeta niknut će nova polja Kristove pšenice, o kojoj je pjevao Sv. Ignacije Antiohijski, pišući rimskim kršćanima da im ni slučajno ne bi palo na pamet da spriječe njegovo mučeništvo i tako mu onemoguće skori susret s Kristom mučeničko svjedočanstvo

Tako je nedjelja kao blagdan bila prihvatljiva i kršćanima i drugim religijama Rimskoga Carstva.

Misa je prava žrtva koja omogućuje kršćanima da se klanjaju Bogu i da mu u osobi Isusa prikazuju prvine stvaranja što ga od njega primaju i da mu prikazuju žrtvu pomirenja za svoje grijehe.

Premda se koristila kao ornament, pravo značenje toga simbola bilo je poznato samo kršćanima: jer riba je bila tajni znak kršćana u vrijeme progona.

U 11. stoljeću počele su se javljati hereze; tada još i nije postojalo neko jasno razgraničenje katolici, pravoslavci itd (čak se ni križari nisu smatrali katolicima nego samo kršćanima).

Nije njoj stalo do žrtava koje su stradale uslijed inkvizicije i vjerskih ratova (uostalom, kakve oni veze imaju s njima?), nego joj je stalo religije (kršćanstvo) povješati po stupovima srama, kako bi sebe proglasili jedinim pravim kršćanima, Prakršćanima, kako se još naziva sljedba Univerzalni život.

Darovani smo u ovaj svijet kako bismo u snazi Duha Svetoga, a u zajedništvu s Kristom i svim vjernicima kršćanima, izgrađivali svijet da bude po Bogu.

Sve su ovo jasne i nedvojbene poveznice, kao takve prepoznatljive od svih koji se nazivaju kršćanima.

»Od samih početaka ekumenskih nastojanja Crkve europske su reformacije poticale mir, zajedništvo snošljivost, duh suradnje i zajedništva među kršćanima.«

Takvim kršćanima Bog, zapravo, niti ne treba.

Nalazimo se usred Molitvene osmine za jedinstvo kršćana, ekumenskoj inicijativi koja svoj sadašnji oblik duguje tradiciji dugoj više od stotinu godina i koja svake godine skreće pozornost na temu vidljivog jedinstva među kršćanima, koja uključuje svijest i potiče zauzetost onih koji vjeruju u Krista.

Suvremeni ekumenski pokret razvio se u toliko značajnoj mjeri da je, u posljednjem stoljeću, postao važna sastavnica u životu Crkve, dozivajući u svijest problem jedinstva među kršćanima i podupirući također sve veće zajedništvo među njima.

Kardinal napominje kako je bilo različitih pokušaja tijekom povijesti koji su osporavali kršćansku antropologiju: od onih koji su živjeli kao krivovjerja u krilu Crkve, do onih koji su raznim ideologijama izvana pokušali ponuditi drukčiju sliku o čovjeku, namećući je i samim kršćanima.

Poželio je da se mir vrati u Mali, a sloga u Nigeriju, u kojoj »okrutni atentati i dalje žanju žrtve, osobito među kršćanima«.

Dakle, to je kršćanima poruka da trebaju biti stabla dobroga roda, da moraju mijenjati svijet oko sebe (ponavljam: promjenom sebe).

Kršćanima je zadaća da budu proroci, da navješćuju KRALJEVSTVO NEBESKO, da na svakom mjestu svjedoče Isusovu Radosnu vijest npr. i na famoznom Supertalentu (ako se tamo nađu), i u kafiću, i u školi, i na fakultetu, i na radnom mjestu, i na igralištu na svakom mjestu i u svakom trenutku

Živeći ovu duhovnost u raznim sredinama i kulturama, otvorili su se plodni dijalozi: u katoličkom svijetu, medu pojedincima, skupinama, pokretima i udrugama, doprinoseći ostvarenju jedinstva; medu kršćanima različitih Crkava da bi doprinijeli punom zajedništvu; među vjernicima raznih religija kao i osobama drugih uvjerenja.

Iako salafiti govore istim jezikom kao i drugi reformisti kada je u pitanju potreba za demokracijom, neovisnim sudstvom i socijalnom pravdom, bojim se da je to samo maska za njihove ciljeve potajnog pretvaranja tih donedavnih sekularnih zemalja u islamske države te ograničavanje slobode, posebice kršćanima ističe dr. Abdel Algeni Imad, profesor na bejrutskom sveučilištu i ekspert za salafizam.

Sažeto rečeno, propovijedi ukazuju na put promišljanja kako Kristovu poruku učiniti istinskim znakom kršćanske svakodnevice, na koji način slušanu Božju riječ pretvoriti u djelo i kako od kršćana imenom postati kršćanima životom

Kad govorite o preobrazbi sv. Pavla, odnosno o njegovu prvotnom animozitetu prema kršćanima, nije li možda moguće povući paralelu s današnjim svijetom koji često - čini se sve više - kao da misli o kršćanstvu, ili o Crkvi i njezinim porukama, slično kao što je mislio Pavao prije obraćenja?

Štoviše, ostaje dojam da je uložio svoju gorljivost u pogrješna nastojanja, u proganjanje i nasilje nad kršćanima.

Stoga su talijanski ministar vanjskih poslova i rimski gradonačelnik za koordinatora izabrali torinskoga sociologa Massima Introvignea, ističući njegovo iskustvo rada u Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, u kojoj je radio kao predstavnik za borbu protiv rasizma i diskriminacije prema kršćanima i članovima drugih religija.

Jennifer Lopez, s druge strane, bitku vodi s One Million Moms (sjećate se, to je ona skupina majki koja je htjela spriječiti fiktivno vjenčanje Kylea i Northstara) koje ugnjetavaju producente njenog novog lezbijskog projekta Meet the Fosters zbog toga što Hollywood opet gura te odvratne homoseksualne teme u prime time. Kao kršćanima, Biblija nam nalaže da progovorimo protiv grijeha.

@abaluye: Mogli bi tako govoriti i o " Kršćanima " (Nijemci-Grci, Poljaci-Rusi ili Srbi-Hrvati), koji već tisućama godina stalno međusobno ratuju zbog sitnih, partikularnih interesa ovog ili onog feudalca, biskupa, bankara, vođe, kralja ili vođe revolucije:) prikaži cijeli komentar

Iako je krštenje u Duhu ponuđeno svim kršćanima koji ga žele prihvatiti, postoje uvjeti za primanje KUD: treba se obratiti srcem i prihvatiti Isusa kao svog jedinog Gospodina i Spasitelja, kajati se iskreno za svoje grijehe, napraviti dobru ispovijed, otvoriti se djelovanju Duha Svetoga i živo željeti da se u nama očituje njegovo djelovanje.

Nama je kao kršćanima jasno da je Bog velik, slavan.

Takvih pojava među kršćanima ima, kako je poznato, osobito u naše doba.

U današnje vrijeme sve više ljudi, čak i onih koji se smatraju kršćanima, govori i vjeruje u tzv. »reinkarnaciju«, odnosno povratak duše nakon smrti u ponovni zemaljski život, govore o nekim prošlim životima.

Godine 2001. 72 % (37.3 milijuna) ispitanika se i asnilo kršćanima, a 2011. broj je pao na 59 % (33.2 milijuna).

Osim što predstavnici Katoličke crkva mjestimično ne bi prihvatili pod svoje okrilje nekog Salihbegovića ili Mehmedovića, činilo se to i iz konkretnijih razloga - ljudi su htjeli na neki način zaštiti sebe i djecu od pogroma, te ostati na zemlji i kako-tako osigurati egzistenciju pred novodoseljenima ili već udomaćenim kršćanima.