Koliko je kršćanskih mučenika bilo samo u 20. st.: žrtava nacizma, fašizma i komunizma.

Upravo u gradu Sirmiju i okolici posvjedočilo je Kristovu vjeru više kršćanskih mučenika.

Dotičući se slavnih ličnosti poput Homera, Sokrata, Aleksandra, Julija Cezara, Augusta i prvih kršćanskih mučenika, istražujući slobode, pravdu i raskoši, knjiga Klasični svijet vješto i studiozno opisuje turbulentnu povijest Grčke i Rima.

I kao što se svi naši gradovi na Jadranu diče svojim zaštitnicima, koji su velikim dijelom iz razdoblja kršćanskih mučenika iz prvih stoljeća Crkve, tako su i odgovorni za vodstvo ovoga grada ponovno odabrali kao svoga zaštitnika i Dan grada, ovog simpatičnog sveca, vrlog rimskog časnika, Božjeg viteza svetog Krševana, istaknuo je mons. Želimir Puljić.

Rim kao središte kršćanstva za Ivana Merza bio je ne samo sveti i vječni grad nego grad u kojem stoluje Kristov Namjesnik na zemlji, grad koji je posvećen krvlju prvih kršćanskih mučenika i životima tolikih svetaca.

Što podnose toliki mučenici za svoje uvjerenje, za svoje stavove, počevši od domoljuba pa do kršćanskih mučenika

U povijesti kršćanstva grad Damask slavan je po tome što se pred njegovim vratima obratio najveći misionar svih vremena sv. Pavao, slavan je i po velikom crkvenom naučitelju sv. Ivanu Damašćanskom, a u XIX. stoljeću po velikom broju kršćanskih mučenika koji svoju vjeru zasvjedočiše krvlju.

Ona je izgrađena sredinom 4. st., nakon dopuštanja kršćanstva, nad grobovima petorice kršćanskih mučenika iz vremena dok je kršćanstvo još bilo zabranjeno (u vrijeme Dioklecijana).

" Ova slika uvelike pomaže shvatiti smisao svih kršćanskih mučenika koji su kao zrno pšenice po vlastitom rođenju Božjom providnošću pali na zemlju kamo su bili posijani, u toj zemlji umrli u vjernosti Bogu i njegovim stvorenjima i upravo zato donijeli obilat rod na način kršćanske vjere.

Stoga od kršćanskih mučenika, koji nisu samo s Bogom umirali, nego s njime prije svega živjeli, imamo puno naučiti.

Podsjetio je kako su u davna rimska vremena mnogi mislili da su bogovi pa iz tog razdoblja postoji mnogo kršćanskih mučenika, a tako je bilo kroz svu kršćansku povijest sve do današnjih dana.

Za tu je svetkovinu, 13. svibnja, dao u Pantheon prevesti kosti 28 kršćanskih mučenika.

Izvorno je obilježavao posvećenje rimskog Panteona u crkvu Sv. Marije od mučenika (Sancta Maria ad martyres), koju je 609. godine posvetio papa Bonifacije IV. i u nju dao prenijeti i pohraniti kosti brojnih kršćanskih mučenika.

Hrvatski su hodočasnici još od antičkih vremena i doba hrvatskih vladara pohađali sveta mjesta kršćanskih mučenika, osobito grobove sv. Petra i sv. Pavla.

Ako vam kažem da je prvih kršćanskih mučenika bilo tri miliona, a ne nekoliko kako kažete, a vi se na to ne osvrnete, nego nastavite i dalje po svom, što je to nego šumarska politika iz zasjede?

Može ih zadržati, ali moje duše neće dobiti.« Kakav odgovor, vrijedan najodličnijih kršćanskih mučenika

Ranokršćanski svetac, jedan od prvih kršćanskih mučenika.

Iz crkvenog proslavljanja bugarskih novomučenika, uz molitveno sjećanje na njihova stradanja i njihovo ogromno trpljenje i smjernost, naše duše će uvijek biti zagrijevane neizrecivim dubokim osjećajem: da pripadamo mučeničkom narodu, koji je ušao u Svetu Pravoslavnu Crkvu ne samo ćiriličnim pismom, već i rijekama osvećene krvi mnoštva kršćanskih mučenika, u čijem centru - kao blistajući sabor - sijaju dragi nam novomučenici iz Batka.

Tko danas u Hrvatskoj, a da ne pričamo izvan Hrvatske, zna da su Vinkovci najstariji grad u Europi i jedan od najstarijih u svijetu, na čijem se današnjem urbanom području život odvija neprekinuto već osam tisuća godina; da su tu rođeni su dvojica rimskih careva Valentijan i Valens, a naselje je u rimsko doba imalo status kolonije (Colonia Aurelia Cibalae), da su Cibalae bile i sjedište biskupije i dale dvojicu kršćanskih mučenika biskupa sv. Euzebija i sv. Poliona, da je tu pronađen najstariji europski kalendar Orion; da je tzv. vučedolska golubica (zapravo se radi o jarebici) nađena u Vinkovcima i dokazuje postojanje vučedolske kulture na tome području?

I naša je hrvatska Neretva natopljena krvlju kršćanskih mučenika.

Razlika je ipak između Rade i kršćanskih mučenika koji su umirali misleći na Isusa koji je s križa oprostio svojim krvnicima, a Končar je rekao: Pucajte kukavice, milosti ne tražim NITI BIH VAM JE DAO Ipak, ponavljam, konačni sud i presudu treba prepustiti Bogu, jer ljudski kriteriji (s određenog aspekta promatrano) uvijek puštaju vodu.

Uoči careve smrti, Milanskim ediktom 313. godine, kršćani su dobili slobodu ispovjedanja vjere pa su u Saloni, upravnom središtu provincije Dalmacije, sagradili bazilike nad grobovima kršćanskih mučenika koje su postale sjedištem hodočašća i kulta svetaca.

Dijeleći mnoštvo zajedničkoga sa svojim precima doseljenima u stoljeću sedmom na obale Jadranskoga mora, danas uhvaćenih u mrežu sa svim izazovima globaliziranoga i sekulariziranoga svijeta, hrvatski hodočasnici posvjedočili su nad grobovima prvih kršćanskih mučenika svoj pristanak uz vječnu oazu Krista Spasitelja i njegovih učenika.

Jedan je od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne Crkve.

U otprilike to vrijeme, prema predaji prvi je splitski nadbiskup Ivan Ravenjanin (8. stoljeće) pretvorio carev mauzolej u crkvu čisteći ga od poganskih znakova i tu je prenio relikvije kršćanskih mučenika sv. Dujma i sv. Anastazija.

Okupljenom mnoštvu, više od tisuću vjernika, poručio je da i naše vrijeme, ovdje i danas, treba hrabre svjedoke vjere, koji poput širokobrijeških i svih kršćanskih mučenika, neće pogaziti svoju vjeru, svoje uvjerenje, nego će odvažno braniti kršćanske životne vrednote, koje su danas osobito ugrožene, posebno obitelj, jezgra i naravno rasadište novih života i jedino mjesto ispravnog odgoja na temeljima vjere i domoljublja.

Godine 641. papa Ivan IV, najvjerojatnije iz Dalmacije, poslao je opata Martina u Dalmaciju i Istru da otkupi kosti kršćanskih mučenika, te im je u znak štovanja podignuo kapelicu Sv. Venancija u Rimu.

Riječ je o mnoštvu kršćanskih mučenika koji već posjeduju nebesko blaženstvo.

Župljani dugootočke župe Luka i ove su kao i proteklih godina komemorirali uspomenu svoga dičnog sumještanina don Eugena Šutrina (1914. - 1945.) koji je " zauzeo časno mjesto u beskrajnoj povorci kršćanskih mučenika kroz dugu povijest Crkve Božje i naroda hrvatskog ", kako ga je okarakterizirao mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup predvodeći misu zadušnicu o 65. - oj obljetnici njegove tragične pogibije.

A mnogo je već u Rimu svetih kršćanskih mučenika iz Meksika.