Kršćansko poimanje smatralo je da svijet ima svoj početak, jer ga tako Biblija opisuje.

Iz navedenog proizlazi da kršćansko poimanje Boga odnosno poimanje Boga Oca koga je naviještao Isus iz Nazareta, danas naviješta povijesna Kristova Crkva je u svojevrsnoj krizi.

Kršćansko poimanje svijeta i života uvjetuje poimanje rada.

Oni ovako mogu računati na stavove i poruke koji će im pomoći da se snađu kao vjernici, i da stvaraju ozračje u javnome mnijenju u kojemu će biti ugrađeno i kršćansko poimanje i društva i politike.

Poštovanje prema djevičanstvu radi Kraljevstva i kršćansko poimanje braka nerazdvojivi su i uzajamno se potkrepljuju: Tko ozloglašuje brak, zamračuje i slavu djevičanstva; tko ga hvali, umnaža divljenje koje pripada djevičanstvu (...) Doista, ono što izgleda lijepim samo u usporedbi s nečim što je ružno, ne može biti uistinu lijepo; ono pak što je bolje od nečega što se dobrim smatra, zaista je ljepše u potpunom smislu.

Kralj je istinita, ali i problematična slika za kršćansko poimanje Krista kralja i njegova autoriteta.

Istodobno se hrabro i kritički suočava i sa suvremenim prigovorima toj kršćanskoj baštini i daje obrazloživa tumačenja, osvjetljujući kršćansko poimanje odnosa između Boga i čovjeka.

Ima ako je riječ samo o nedostupnom Bogu religije, no kršćansko poimanje Boga Prijatelja se u mnogočemu razlikuje od onoga u islamu.

To je kršćansko poimanje čovjeka, zaključio je biskup Bogović.

Kršćanski Bog se razlikuje od dualističkih, gnostičkih, manihejističkih i inih shvaćanja po tome što kršćansko poimanje Boga ne uključuje nikakve dvojnosti, manjkavosti pa onda ni zlo u/po sebi.

Kršćani ne mogu ostati ravnodušni kad se radi o smrtnoj kazni jer taj problem zadire u temeljne vrednote koje se izravno odnose na kršćansko poimanje života.

Pretpostavljam da u tom kontekstu uviđate i razloge prijepora oko četvrtog modula zdravstvenog odgoja kojim se na mala vrata otvara prostor nastranoj gender ideologiji rastače kršćansko poimanje obitelji kao temelja društva.

Pozvao ih je također da obnove svoje uvjerenje u neospornu vrijednost braka i obitelji kao društvene ustanove, da obnove svijest da se vjernost u braku ostvaruje« u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti »i da kršćansko poimanje slobode uključuje uvijek i poštovanje slobode drugoga.

Većini nam je najbliže kršćansko poimanje zagrobnog, ne samo zbog osobnih uvjerenja već zbog kršćanske uljudbe gdje nas je većina, dok su znanja, pa i vjerovanja, u teorije i prakse posmortem stvarnosti iz drugih vjera i kultura više na osnovi nekih osobnih zanimanja, sklonosti, traganja i/ili razočarenja u objašnjenja iz vlastite vjere i kulture.

U nastavku izlaganja dr. Raguž je podsjetio na riječi Josepha Ratzingera da kršćansko poimanje bratstva treba shvatiti dualno, a ne dualistički.

Kršćansko poimanje isključuje svako partikulističko ili eksluzivističko bratstvo jedne klase religije, rase, naroda, kulture.

Nekada su u Europi upravo kršćanske vrijednosti nadahnjivale društva; nekada je crkveno pravo bilo izvor nadahnuća za civilno pravo, a kršćansko poimanje brojnih ustanova, pa i obitelji, bilo je općeprihvaćeno.

U sličnim etičkim pitanjima Njemačka slovi kao zemlja koja razmjerno snažno uzima u obzir kršćansko poimanje čovjeka, također i u politici.

U Poslanici Kološanima i uopće u Novom zavjetu nalazimo nauk o Bogu različit od onoga u misli New Agea: kršćansko poimanje Boga jest Trojstvo Osoba koje je stvorilo ljudski rod iz želje da sa stvorenjima podijeli zajedništvo trojstvenog života.

Istina stoji sasvim drugačije: tu je krizu prouzročila jedna egoistička i narcisoidna ideja neograničenoga napretka pomoću prirodoznanstveno-tehničke djelatnosti koja je usput potkradala kršćanstvo, tj. judeo-kršćansko poimanje svijeta, čovjeka, vremena, povijesti, grijeha, spasenja i otkupljenja te je te kategorije za svoje ideološke potrebe ispraznila od svakog biblijskog i teološkog sadržaja, a napunila ih je strogo sekularističkim poimanjem svijeta, čovjeka, vremena, povijesti, grijeha, spasenja i otkupljenja, dakle poimanjem bez Boga, tj. bez konstantnoga priziva na jednu nadnaravnu, transcendentnu instanciju.

Prvi su kršćani uz pomoć grčke filozofije razvili učenje o Trojstvu kako bi izrazili ono specifično kršćansko poimanje Boga.

U vijestima iz inozemstva posebnu pozornost privlači reakcija Crkve u Francuskoj u kojoj biskupi brane kršćansko poimanje ljudskoga dostojanstva te se protive planiranom uvođenju takozvanog istospolnog braka koji bi trebao uključivati i pravo na posvojenje djece.

Djela na programu, prije svega dvije kantate uskrsne tematike, Bachova Mir budi s tobom i Fuxova Plaudite sonat tuba, ali i kontemplativnost instrumentalnih djela, sonate Telemanna i Händela, te Albinonijev concertino cjelina su koja se svojim karakterom uklapa u kršćansko poimanje smrti i vjere u uskrsnuće.

Ono što, čini mi se, pouzdano raste jest univerzalizam, u temelju kojega je kršćansko poimanje o ljudskom dostojanstvu jamac kojega je relacija čovjek Bog.

U predavanju pod nazivom Kršćansko poimanje osobe prof. dr. Stipe Kutleša obrazložio je razvoj pojma osobe od antičkih vremena do kršćanskih filozofa 20. stoljeća koji razmatraju čovjeka kao sliku Božju iz čega proizlazi legitimitet dostojanstva ljudske osobe.

To poimanje Boga kao nevidljivog, vantjelesnog, svemoćnog a ipak ograničenog, to savršeno opisuje kršćansko poimanje Oca.

Kršćansko poimanje Oca u vjerovanju, pojasnio je teolog Raguž, ne odražava stvarnost, već je Bog onkraj muškoga i ženskoga; korištena je analogija kojom se želi istaknuti drugotnost, distanciranost Boga od svijeta.

Prihvaćanje reinkarnacije umanjuje strah pred nepoznatim poslije smrti, jer je reinkarnacija vraćanje u drugi oblik istog života; ona je ponavljanje onoga što je čovjek već upoznao dok kršćansko poimanje uskrsnuća čovjeka stavlja pred novi i potpuno nepoznati život.

On je u uvodnom dijelu predavanja obrazložio kršćansko poimanje slobode, i na takvom poimanju odredio je kršćansko ponašanje, a unutar tih pojmova odredio je kategoriju posebne kršćanske odgovornosti o kojoj je govorio s osobitim naglaskom.

Kršćansku odgovornost prof. Marasović je obrazložio kroz trostruki vid: Odgovornost prema Bogu, prema sebi i prema bližnjemu, te zaključio: »Kršćansko poimanje slobode neodvojivo je ne samo od slike Božje u čovjeku, nego i od svoje kristološke podloge i soteriološko-eklezijalnoga usmjerenja, zbog čega i tako prakticirana sloboda postaje eshatološki simbol.