kada bi bio slučaj da su krščani u bosni iste etničke pripadnosti kao muslimani, onda bi ovo što pišeš imalo imalo smisla. ti uporno povlačiš paralele s narodima s kojima ih ne možeš povući jer tamo ne postoji etnokonfesionalna dihotomija. da postoji dio talijana koji slave jupitera i danas, ili hrvata koji slave peruna, ili danaca koji slave odina, onda bi ovo što pišeš imalo smisla. međutim takvih nema. no da ima, onda bi njihova spona s predkrščanskim razdobljem bila veća nego onih koji slave isusa. isto je tako mnogo veća spona krščana u bosni s razdobljem krščanske bosne, nego muslimana. to je neosporno. u bosni se nije desilo to da je srednjovijekovna zajednica bošnjana prešla na islam, kao što su stari hrvati prešli na krščanstvo. naprotiv, prešao je samo dio te zajednice, a jedan veliki dio sačuvao je krščansku vjeru. isti žive i danas u bosni, ali nažalost velika ih večina živi u hrvatskoj. svatko tko zna kakove su bile migracije u vrijeme otomanske imperije, zna koliko je veliki broj bošnjana katolika raseljen diljem današnje hrvatske i šire, mnogo veći dio negoli je ostao u bosni. kada pak govorimo o muslimanima, isti samo MANJIM dijelom vuku porijeklo od islamiziranog stanovništva stare bosanske države. ogroman dio muslimana vuće porijeklo od islamiziranog stanovništva hrvatske, srpske, ugarske, crnogorske države, bilo da govorimo o onima u turskoj hrvatskoj ili sandžaku, ili o masi koja se uselila u BIH nakon što su okolne zemlje istjerale turke. i samo taj islamizirani dio starih bošnjana razvio je ETNIČKI OSJEČAJ BOŠNJAŠTVA. to je neosporna činjenica koju možemo vidjeti svakim danom. nema ETNIČKOG bošnjaštva kod autohtonih bošnjana koji nisu primili islam. ali ga ima kod muslimana srbije, hrvatske i crne gore koji su primili islam. naravno da se kod muslimana sačuvalo nešto od predislamskog razdoblja, ali ni približno kao kod katolika. a ETNIČKO bošnjaštvo formiralo se samo kod muslimana. ja ovdje naglašavam riječ etničko, jer mnogi koji ovdje govore uopće očito ne znaju za porijeklo i značenje te rijeći. meni nije niti jednom napamet palo da dokazujem hrvatski etnički osjećaj u srednjem vijeku, niti bilo koji etnički osjećaj, jer očito pojedini sugovornici ovdje ne znaju da etnički osjećaj gotovo i ne postoji u srednjovijekovnoj europi. večina naroda ima samo regionalni, parohijalni ili vjerski indentitet, dok je enticitet nešto maglovito i posve nejasno. ali postoje stanovniti etnički markeri, OBILJEŽJA po kojima se neka grupa razlikuje od druge i to je najviše što možemo za srednji vijek reći o nečijem etnciitetu. mi ćemo germane nazivat germanima bez obzira što do devetog stoljeća oni nemaju nikakvog naziva za svoju zajednicu, već samo naziv " walha " za one koji nisu germani. onda su u devetom stoljeću tazvili termin " diutisch " za svoj jezik, a tek u 15. za " deutsch " za svoj narod. isto tako engleze ćemo od 5. stoljeća nazivati anglo-sasima, iako takav osjećaj oni još nemaju. ali imaju opet izraz " walha " ili " welsh " za kelte i romane, i opet njih kelti nazivaju " sasanages " a normani " saxones " sve skupa. prostor bosne i hrvatske nazivan je u kasnom srednjem vijeku na zapadu, u duhu humanizma, " ilirskim zemljama ", dakle kao jedna etnička cijelina. isto tako ih i turci poistovječuju. dokazivati etnički osjećaj ovoga ili onoga u srednjem vijeku pritom je posve promašeno, jer ćemo njega naći tek kod rijetkih pisaca, intelektualaca koji se time bave, i opet je sve to vrlo maglovito, jer se sve do formiranja modernih nacija etničke skupine konstantno reproduciraju, transformiraju, konstitutiraju nanovo. ono što je bitno su etnički MARKERI. od 15. - 18. stoljeća more je katolika iz bosne naselilo postor hrvatske. samo nakon pohoda eugena savojskog preko 100 000 ih je došlo u hrvatsku. međutim, tu nisu razvili osjećaj različitosti u donosu na domicilne hrvate. dapaće, taj osjećaj različitosti, samobitnosti u odnosu na narod preko une i save nisu razvili ni katolici u bosni, već posve nasuprot, snažan osjećaj etničkog jedinstva. iz jednostavna razloga što neke etničke razlike između pere iz usore i marka iz požege, stipe iz vareša i ive iz sinja, ili marije iz viteza i ane iz gospića niti nema. niti ih je bilo između hrvoja vukčića hrvatinića i tvrtka kotormanića prije mnogo stoljeća. i opet, to ne znači da muslimani-bošnjaci nemaju ništa sa srednjovijekovnom bosnom, već samo da je njihov identitet mnogo manje obilježen tim razdobljem nego identitet bosanskih hrvata. unatoč činjenici da se danas pomodno i oportunistički pozivaju na to razdoblje, u svom identitetu imaju mnogo manje istoga nego hrvati. skrivali to kao zmija noge, ne mogu promijeniti činjenicu da su za njih srednjovijekovni vladari, dokumenti, spomenici itd. bili donedavno nešto strano, " kaursko ", tuđe.