Kerumu, prestanite pričati o krščanstvu, kad imate vanbračne djece s ljubavnicom.

U ranijem krščanstvu... kod kršćanskih kabbalista... pentagram je predstavljao Isusa kao Duha svetoga u ljudskom tijelu...

U prosvjetljenju kod zena bitak se spoznaje neosobno, dok u krščanstvu ima vid susreta s Ti-osobom.

Kao ' ' vjernika ' ' iznenadilo me znanje njene djece o Bibliji i krščanstvu te pričama i Isusu i njegovoj milosti.

Pater naster je molitva u krščanstvu dana od samog Isusa Krista..

Mislim da su ti ljudi pogodili u žicu, barem što se mene tiče i približili njihov Islam mojemu krščanstvu.

Što je trebalo krščanstvu da usvoji dotična trojedna božanstva ne znam ali znam da je u vrijeme nastajanja krščanstva u Rimu bio jak kult Izide.

Stipe Mesić u svojoj biografiji tvrdi da je kršten u katoličkoj crkvi, što i nije toliko važno jer i jedno i drugo krštenje podjednako vrijede i spadaju u najvažniji su sakrament u krščanstvu.

A povijest je to i zabilježila, u krščanstvu se ta prijevara dogodila za vrijeme cara Konstantina, i od tada pravi Isus plače nad onim isusekom kakvim ga crkva reklamira.

Različiti ljudi se osjećaju dobro u krščanstvu.

No, u krščanstvu je, pretežno, bila prisutna slika o Bogu kao o ocu.

Kako protumačiti drugačije kad u krščanstvu piše pomozi drugom u nevolji.

Vidjeti je znati a znanje i vid nemogu bez svjetla, u jednom od prošlih članaka utvrdio sam da je u krščanstvu već stvoren određeni antagonizam prema " svjetlonoši ".

Ta se vrsta molitve u krščanstvu naziva " molitva sabranosti " i " molitva mira ".

Bez makar minimuma predznanja, cijela stvar može izgledati prilično konfuzna ili u najmanjem zbunjujuča, je li, onda, sufizam alkemija, odnosno alkemija sufizamč Potencijalni istražitelji ovog fenomena morat če, vjerovatno, izvršiti svojevrsno predistraživanje u cilju potvrde, samoosvjedočenja da su oba pojma u stvari, vještački nazivi za daleko dublju tradiciju koja je za cilj imala sazrijevanje čovječanstva, tradiciju koja koristi brojne načine, ako nije prejednostavno, odnosno unekoliko obezvrječujuče, sredstva i metode, ovisno o kvalitetu vremena, potrebi sredine, i mentalitetu ljudi koji su za nju i koja je za njih, neposredno vezana, a koja (tradicija) postoji u svim, ma koliko različitim kulturološkim i religijskim okvirima, islamu, judaizmu, krščanstvu, taoizmu, budizmu...

Slažem se s njim za Egipčane (v drugim textima o Krščanstvu jako liepo veli da se " more nad njimi zapralo ", da to zapraf znači da su zgubili smjer, nisu imeli več ni energiju ni duha dalje iti.

Čemu lamentirati o krščanstvu i Isusu kad su oboje fenomeni u nestajanju u sjeni piramide?

Zbog toga su sveti dani u krščanstvu jednaki svetim danima iz Babilona prije nekoliko tisuća godina, samo što ih nazivamo drugim imenima, koriste se drugim junacima i smješteni su u druge kontekste.

Neke od osebujnijih su " upotrijebiti crnačke vođe poput Louisa Farrakhana ili Jesseja Jacksona za promociju Islama kao religije afroamerikanaca ", " isticati vrline Islama i tvrditi (?) kako je Islam povijesno religija poput kršćanstva ili judaizma s istom monoteističkom vjerom ", " ubrzati demografski rast muslimana u SAD-u i to: masovnom imigracijom (100,000 ljudi godišnje od 1961.), nekorištenjem kontracepcijskih sredstava, ženidbom i islamizacijom američkih žena (nakon 5 godina razvodom i novom ženidbom), konvertiranjem otuđenih crnih zatvorenika ", " podizati interes za Islam na sveučilištima kroz izborne kolegije i stipendije ", " promovirati mržnju prema židovima, demokraciji i evangeličkom krščanstvu " itd. itd. itd.

Doslovna, historicistička interpretacija nanijela je mnoge štete krščanstvu.

Weil pridodati etiketu krščanstva iako se njezin platonizam usmjerava prema krščanstvu i utvrčuje u njemu.

Razlika izmeču ideala krščanskih naroda i drugih naroda leži samo u ovome: u krščanstvu je zakon ljubavi izražen jasnije i izričitije nego u bilo kojem drugom vjerskom nauku; krščanski svijet svečano je prihvatio zakon, iako je istodobno dopustio primjenu nasilja, i na tom nasilju sagradio sav svoj život.

" Evo, sve činim novim " - Otkrivenje 21:5. U ezoterijskom krščanstvu razdoblje od dvanaest dana i noći od 25. prosinca do 06. siječnja smatra se osobitim i svetim.

Kraj 12. i početak 13. st. predstavlja jedno od najtrusnijih razdoblja u zapadnom krščanstvu.

No ipak, postoji li krščanska filozofijač Je li Kierkegaard filozof ili krščaninč Svojom originalnošču i samosvojnošču, svojom slobodnom i konsistentnom unutarnjim logikom misli, on se ne libi hereze i stajanja nasuprot Crkvi i krščanstvu, prema tome on je filozof, a ne krščanin, s druge strane, suprotno tome, on svoju misao temelji na vjeri kao paradoksu, što je sasvim bezumni i nefilozofski temelj vjera počinje tamo gdje misao prestaje.

Zato u krščanstvu imamo prelisiku ljudske obitelji, Oca, Majku i Sina.

MLM sam spomenuo jer je Isus rekao svojim apostolima da šire vjeru i pričaju o krščanstvu kao što su učinili i svakim danom su postajali sve veći i sve više ih je bilo istomišljenika Pa MLM je prekopirao način na koji se krščanstvo proširilo i uzeo isproban recept kako da svoje carstvo proširi na što veći teritorij i što više ljudi da uživa njihove proizvode i što veći broj ljudi živi od istog proizvoda i posla koji ima.

Nakon nekoliko pročitanih knjiga naučila sam o krščanstvu više nego na vjeronauku.... možda sve ovo nekom izgleda suhoparno i bespredmetno, ali meni je uvelike promjenilo pogled na neke stvari.

- Četvrta stvar. \ " IGNORIRANJE istine o krščanstvu \ " i način na koji se proširio po balkanu.

U krščanstvu postoji samo vjerovanje u nauk crkve koje je neargumentirano.