Darko Radivoj je optužen da je 20. studenoga 1991. godine, za vrijeme oružanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske između JNA, TO i milicije " SAO Krajine " s jedne strane i policijskih i vojnih jedinica Republike Hrvatske s druge strane, nakon oružanog sukoba kod Sarvaša i Orlovnjaka, kao pripadnik milicije u sastavu TO, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, protivno odredbi čl. 3. točka 1 a Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima (III Ženevska konvencija) i čl. 4. st. 1. i 2 a.

Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kao pripadnici neprijateljske vojne formacije tzv. republike srpske krajine, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme privremene okupacije dijela teritorija Republike Hrvatske, dana 18.10.1991. godine u mjestu Stubalj bezrazložno, uz uporabu vatrenog oružja usmrtili 56 - godišnjeg muškarca koji je bio civil.

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava u vrijeme oružanih sukoba naređivao da se napadne civilno stanovništvo i ubija ta da se protuzakonito uništava imovina u velikim razmjerima, što nije opravdano vojnim potrebama,

U glavi trinaestoj (XIII.) Kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom propisano je kazneno djelo Trgovanje ljudima i ropstvo (članak 175.) kojim se određuje odgovornost počinitelja koji kršeći pravila međunarodnog prava uporabom sile ili prijetnjom uporabe sile, prijevarom, otmicom, zlouporabom položaja ili ovlasti vrbuje, kupi, proda, preda, prevozi, prevede, potiče ili posreduje u kupnji, prodaji ili predaji, skriva ili prima osobu radi uspostave ropstva ili njemu sličnog odnosa, prisilnog rada ili služenja, seksualnog iskorištavanja ili nedopustivog presađivanja dijelova ljudskog tijela ili osobu drži u ropstvu ili njemu sličnom odnosu.

Tko kršeći pravila međunarodnoga prava, nakon završetka rata ili oružanoga sukoba naredi ili izvrši neopravdanu odgodu povratka ratnih zarobljenika ili civilnih osoba,

(1) Tko kršeći pravila međunarodnog prava u sklopu širokog ili sustavnog napada usmjerenog protiv civilnog pučanstva, uz znanje o tom napadu:

" Kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba Perišić je naredio da se izvrše napadi, te vršio napade na civilno pučanstvo i naselja, bez izbora cilja pogađajući civilno pučanstvo, a što je u velikim razmjerima dovodilo do uništavanja imovine iako nije bilo opravdano vojnim potrebama ", piše među inim u optužnici na temelju koje je Perišić osuđen zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Na Županijskom sudu u Zadru jutros je počelo ponovljeno suđenje 43 - godišnjem Nikoli Munjesu iz Korlata pokraj Benkovca, kojeg županijsko državno odvjetništvo tereti da je, kršeći pravila međunarodnog prava, mučio, terorizirao i nečovječno postupao prema hrvatskim civilima na okupiranu području.

Kaznena prijava proslijeđena nadležnom Županijskom sudu i kao osumnjičenike definira trojicu hrvatskih državljana s prebivalištem u Republici Srbiji koji su u svojstvu zapovjednika tzv. JNA, VRSK i Martićeve milicije kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme Domovinskog rata u razdoblju od 25. kolovoza 1991. do 24. ožujka 1993. na području skradinskog i vodičkog zaleđa, ako su znali za zločine koje čine pripadnici njima podređenih postrojbi, nisu poduzeli nikakve nužne i razumne mjere da ih spriječe, a što su bili dužni.

U optužnici se navodi da su optuženi na poljoprivrednom dobru Ovčara, kod Vukovara, u Republici Hrvatskoj, kao pripadnici Teritorijalne obrane Vukovara koja je bila u sastavu tadašnje JNA, odnosno dobrovoljačkog odreda Leva supoderica, u vremenu od 20. studenog do 21. studenog 1991. godine, od popodnevnih do ranih jutarnjih sati, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, koji nije imao karakter oružanog sukoba, protivno članku 3 stavka 1 točke A i C i članka 4 stavka 1. 2 i 4 III Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima iz 1945. godine, ratificirane od strane Narodne Skupštine FNRJ 1950. godine i Dopunskog Protokola iz Ženevske konvencije iz 1977. godine o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba, organizirali i naredili, odnosno izvršili, prema pripadnicima oružanih snaga i drugim osobama koje spadaju u oružane snage, odnosno prate oružane snage iako neposredno ne ulaze u njihov sastav - ubojstva i nečovječna postupanja, kojima se vrijeđa osobno dostojanstvo 192 osobe i time, direktnim predumišljajem, lišili života i zakopali na poljoprivrednom dobru Ovčara, kod Vukovara.

V. kojeg je udarao palicom i kundakom puške u predjelu glave i ramena, a kada bi isti padao, šutao bi ga nogom, nanijevši mu povrede tjelesnog integriteta i snažan tjelesni i duševni bol, dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata ili oružanog sukoba namjerno nanosio snažni tjelesni i duševni bol i patnje kao i povrede tjelesnog integriteta i zdravlja te poticao druge na izvršenje istih, čime je počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništava iz člana 142. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te se primjenom istog zakonskog propisa

Treći put ponovljeni postupak okončan je presudom K-7/04 objavljenoj 28. ožujka 2007. godine kojom se optuženi, temeljem čl. 354. točka 1. Zakona o kaznenom postupku u svezi s člankom 29. st. 1. Kaznenoga zakona, oslobađa optužbe da je 21. rujna 1991. godine na Koranskom mostu, kršeći pravila međunarodnoga prava za vrijeme oružanoga sukoba, počinio kazneno djelo protupravnog ubijanja trinaest i ranjavanja dviju osoba koje su se bezuvjetno predale.

" Nakon sprovedenih operativno-taktičkih i istražnih mjera i radnji utvrđeno je da postoje osnovana sumnja da su prijavljene osobe iz sastava vojske Republike Hrvatske, HVO-a i HVO-a, počinili kaznena djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva i Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika u razdoblju od 3.4. - 14.5.1992. godine, za vrijeme oružanih sukoba između snaga Vojske Republike Srpske s jedne strane i Vojske Republike Hrvatske HVO-a i HVO-a s jedne s druge, na području općine Kupres, kršeći pravila međunarodnog prava ", objavljeno je dans na službenim stranicama MUP-a Republike Srpske.

Ležaja je bio poznat po iživljavanju nad civilima hrvatske, ali i srpske nacionalnosti, i to pogotovo otkako mu je brat poginuo - ispričao je Munjes sudskom vijeću Županijskog suda u Zadru pred kojim mu se vodi postupak zbog sumnje da je 22. rujna 1991. godine u Perušiću, kršeći pravila Međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba osobno napadao pojedine civile, mučio ih, nečovječno postupao i primjenjivao mjere terora prema civilnim osobama, odnosno da je prijetio i fizički maltretirao Duju Pešuta.

Osnovano se sumnja da je osumnjičenik kao pripadnik HV-a 29. prosinca 1991. u Dragišićima, mjestu u vodičkoj općini, kršeći pravila međunarodnog prava vatrenim oružjem usmrtio 59 - godišnjeg civila iz Gaćeleza, stoji u priopćenju koje je potpisao načelnik šibensko-kninske Policijske uprave Ivica Kostanić.

" Tko kršeći pravila međunarodnog prava stavi drugog u ropski ili njemu sličan odnos ili ga drži u takvom odnosu, kupi, proda, preda ili posreduje u kupnji, prodaji ili predaji takve osobe ili potiče drugog da proda svoju slobodu ili slobodu osobe koju uzdržava ili se o njoj brine, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(1) Tko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, okupacije ili međunarodnog oružanog sukoba ili oružanog sukoba koji nema međunarodni značaj počini neko od sljedećih teških kršenja protiv osoba ili imovine zaštićenih Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949.:

K-DO-2/02 od 24. travnja 2002. godine, izmijenjenoj na glavnoj raspravi od 23. siječnja 2008. godine, Županijsko državno odvjetništvo u Gospiću teretilo je da je 08. listopada 1991. g. zajedno i u dogovoru sa Milanom Miloševićem, kao pripadnik " Udbinske čete " Teritorijalne obrane tzv. " SAO Krajine " i zajedno s pripadnicima bivše JNA, u vojnoj akciji čišćenja terena od hrvatskog pučanstva, na području sela Smoljanac, koju su provodili naoružani automatskim oružjem, ispred kuće br. 7 u selu Smoljanac zatekao civile Anu Bujadinović i Josipa Matovinu, protivno članku 3. i čl. 13. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. g. te čl. 13. Dopunskog protokola uz Ženevsku konvenciju od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba, Protokol II, u namjeri da ih usmrti iz osobnog naoružanja ispalio više metaka, nanijevši Ani Bujadinović prostrijelne rane prsišta i Josipu Matovini prostrijelne rane prsišta, od kojih su oštećenici odmah preminuli, pa da su na taj način, dakle kršeći pravila međunarodnog prava, ubijali civilno stanovništvo i time počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisan i kažnjiv po čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (OKZ RH).

Postfix ne podržava opciju MatchGECOS, kao što to (kršeći pravila) čini sendmail, pa se može dogoditi da aliasi u obliku [email protected] ne rade.

Okrivljeni Dragan Đokić, zvan Popizdeo, državljanin SiCG optužen je da je dana 9. kolovoza 1991. godine u Ravnom Rašću kao pripadnik paravojnih formacija tzv. vojske SAO Krajine, koristeći okolnosti oružane pobune, nakon što je sa Zoranom Arbutinom došao do kuće Đure Vučićevića, iz puške M-48 pucao po kući, potom nasilno ušao u kuću te iz nje izveo Đuru Vučićevića i odveo ga na predio Bare kod izvora Točak nedaleko Dernovca Banskog, te mu iz iste puške iz neposredne blizine ispalio hitac u glavu, pa je od nastale povrede Đuro Vučićević na licu mjesta umro: dakle, za vrijeme oružanog sukoba, kršeći pravila međunarodnog prava, protupravno počinivši ubojstvo civila, Dragan Đokić je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva kažnjivo po čl. 120. OKZ-a RH.

U dijelu obrazloženja Vrhovni sud smatra da je " pobijanom presudom optuženica proglašena krivom samo da je, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme ratnog sukoba sudjelovala u napadu i ubijanju civilnog stanovništva, pri čemu su njenim sudjelovanjem ubijene samo četiri osobe, pa je osnovano sud prvog stupnja preinačio presudu i u odluci o kaznenoj sankciji ".

Optužnica ga je teretila da je kršeći pravila međunarodnog prava ubio Marinka Karduma, pripadnika jedinice za posebne namjene PU šibenske 17. rujna 1991. godine.

Optuženiku Đuru Đuriću, zajedno s prvooptuženim Predragom Orlovićem i ostalima, stavlja se na teret da su, dana 26. srpnja 1991., u selima Zamlača, Struga i Kozibrod, kao članovi paravojnih formacija tzv.« Milicije Krajine », a svi naoružani dugim pješačkim oružjem i teškim naoružanjem, sve u cilju podrivanja i obaranja novouspostavljenog državnog poretka RH te pripajanje općina Kostajnica i Dvor para-državi« SAO Krajini », u sklopu svog zločinačkog plana, protjerivali hrvatsko stanovništvo iz navedenih sela, vodili ga ispred sebe kao živi zid, palili i minirali kuće, te ubili nekolicinu, a teško ranili veći broj njih, da su kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanih sukoba vršili ubojstva civilnog stanovništva, pljačkali i uništavali imovinu u velikim razmjerima i time počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva, kažnjiv po čl. 120. st. 1. OKZ-a RH.

jer postoji utemeljena sumnja da su dana 21. studenog 1991. godine u Slivnici Donjoj tijekom oružanog sukoba između tzv. JA i paravojnih postrojbi naoružanih Srba, s jedne strane i oružanih snaga Republike Hrvatske, kao naoružani pripadnici vojske tzv. SAO Krajine, kada su prilikom prodiranja neprijateljskih tenkova prema Slivnici bili zarobljeni Neven Kolčeg i Branko Perica, pripadnici 112. brigade HV koji su obavljali zadatke oko prijevoza streljiva na bojišnicu, protivno čl. 3. st. 1. toč. 1 a Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. 8. 1949. počeli rečene vojnike tući nogama i rukama po čitavom tijelu, te im žicom vezali ruke i sjeli ih u lokvu vode pored ceste, a na putu prema Zelenom Hrastu - tukli ih kundacima, odakle su ih prevezli u Zatvor u Knin, gdje su svakodnevno bili maltretirani, dakle, kršeći pravila međunarodnog prava nečovječno postupali prema ratnim zarobljenicima, pa da su time počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratnim zločinom protiv ratnih zarobljenika, označeno u čl. 122 OKZ RH.

Optuženom Vladi Tepavcu stavljalo se na teret da je dana 19. studenoga 1991. u Borovom Naselju, nakon što su tzv. JNA i četničke paravojne postrojbe, slomivši otpor branitelja, ušli u Borovo Naselje, kao pripadnik paravojnih postrojbi, kod zgrade pogona Borovo Commerce, suprotno čl. 3. st. 1. t. 1 a Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, prišao grupi već izdvojenih civila, te uhvativši rukama za prsa Petra Drejića, izvukao ga iz grupe i šakama ga pretukao, te da je na taj način, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba nečovječno postupao prema civilnom stanovništvu, nanosio mu velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta, pa da je time počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, opisanog i kažnjivog po čl. 120. st. 1. OKZ RH.

K-31/93, od 20. svibnja 1993. godine, optuženici Bogdan Delić i Stevan Šteković proglašeni su krivima da su kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanih sukoba uzeli civilu osobu za taoca i protuzakonito ga zatvorili, čime su počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

4. studenoga 2011. PRVI MINISTAR UNUTARNJIH POSLOVA UHIĆEN ZBOG OPTUŽBI ZA RATNE ZLOČINE NA PODRUČJU DUGE RESE Svjedoci: Boljkovac je premlaćivao žrtve i likvidirao ih strojnicom Dugo najavljivano uhićenje prvog hrvatskog ministra policije Josipa Boljkovca (91) u srijedu prijepodne u Vukovoj Gorici došlo je kao rezultat 13 godina dugog kriminalističkog istraživanja prema kojem je Boljkovac, kršeći pravila međunarodnog prava, počinio zločin protiv civilnog stanovništva, odnosno naredio ubijanje civila u svibnju 1945. godine na području Duge Rese.

I-optuženi BORISLAV MIKELIĆ 1./u tijeku 1991. i 1992. godine u Petrinji, nezadovoljan s nastupjelim demokratskim promjenama i uspostavom demokratske vlasti u Republici Hrvatskoj, kao začetnik oživotvorenja velikosrpskog memoranduma SANU u tzv. SAO Krajina na Čavić brdu formirao tzv. štab četničkih formacija, a potom pripremao i koordinirao akcije oružane pobune tih četničkih formacija, izrađivao planove mobilizacije, osiguravao naoružanje i municiju od pripadnika bivše JNA, te protivno odredbama konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, izdao naređenje četničkim formacijama da iste izvrše oružane napade na grad Petrinju i ostala mjesta, da napadaju pripadnika MUP-a i ZNG-a te ostalo civilno nesrpsko stanovništvo i izvrše njegov progon sa područja Petrinje i okolice, naređivao da se vrši otuđenje pokretne imovine, da se uništavaju stambene zgrade, gospodarski objekti i sakralni objekti, koji su pripadali hrvatskom pučanstvu, naređivao nelegalno lišavanje slobode većeg broja pripadnika hrvatske nacionalnosti koji je bio jedno vrijeme odvojen u kasarnu zv. Vasilije Gaćeša gdje su bili fizički i psihički zlostavljani, a u tijeku tih napada ubijen je Bučar Štef, dok su Drakulić Nikola, Banadinović Angelina, Đurač Rajko, Herelić Ramiz, Kendjel Ivan, Vujaklija Rajko, Jovanović Rezika, Vujatović Djuro i Bunjan Ivo zadobili tjelesne povrede, te su porušene zgrade u Petrinji kao što su Općinski sud, Crkva Sv. Katarine, crkva Sv. Lovre i dr., dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba naredio da se civilno stanovništvo ubija i imovina pljačka i uništava u velikim razmjerima,

da je, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, iako je bio dužan, propustio spriječiti nečovječno postupanje prema civilnom stanovništvu, nanošenje ozljeda tjelesnog integriteta i ubijanje,

Ilija Bjelajac, VIII-optuženi Simo Karaica i IX-optuženi Stanko Divjakinja, protivno odredbama Ženevske konvencije o zažtiti građanskih osoba, za vrijeme rata učestvovali u napadima na Policijsku stanicu Glina te ostala mjesta Općine Glina u kojima je živjelo pretežno hrvatsko pučanstvo, a u kojim napadima je došlo do velikog broja ranjavanja i smrtnog stradavanja civilnog pučanstva, oštećenja, paljenja i rušenja stambenih, gospodarskih i sakralnih objekata, a u samom mjestu glina prilikom napada na Policijsku stanicu dana 26. lipnja 1991. godine su smrtno stradali Tomislav Rom i Miladin Ilić, te ranjeno deset osoba, a došlo je i do oštećenja većeg broja sakralnih i gospodarskih zgrada, te pljačka pokretne imovine pučanstva hrvatske nacionalnosti, dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubijali civilno stanovništvo, pljačkali imovinu, te uništavali stambene zgrade, sakralne objekte i gospodarske objekte, čime su počinili krivična djela i to I-optuženi Borislav Mikelić djelom pod 1./krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva označeno u čl. 120. st. 1. OKZRH, a II-opt.