I eto ti mene, tek krštenog Božjeg djeteta koje još nije ni zgriješilo, a trebao sam već umrijeti.

O, gledao sam igru nekih glumaca, i slušao druge da ih hvale, i to vrlo mnogo, koji, pa da se ne izrazim prostački, nisu imali ni naglaska krštene duše, ni hoda krštenog, ni nekrštenog, ni čovečjeg... nego se to šepurilo i urlalo... da sam pomislio da je kakav nadničar prirode napravio ljude, a nije ih napravio dobro, tako su nakazno podražavali čovečanstvo.