Takav (ali izrazito nespretan i nepromišljen) pokušaj je postojao i u Hrvatskoj početkom 90 tih kad su se na HTVu emitirali kratki " satirični " crtići u kojima su krajiški Srbi prikazivani kao pijanci koji nakon lokanja zabijaju u zemlju natpise " Ovo je Srbija " na ćirilici i počinju pucati u zrak i plesati kolo.

- Krajiški Srbi su najveći gubitnici rata i njima bi odgovaralo da se u Haagu raspravlja o protutužbi koju je uputila Srbija, a u kojoj su spomenuti zločini Pavelićevog režima u NDH - objašnjava i tvrdi kako zna da je većina Srba glasovala za Josipovića, s čijom strankom imaju loša iskustva.

Uz konstataciju da su krajiški Srbi uvijek bili tolerantni prema Hrvatima jer su znali da ih je 80 posto prešlo iz pravoslavlja u katoličanstvo, Ležajić je izjavio da je pomirenje moguće tek kada Hrvati sklope mir sa RSK, vrate svu opljačkanu imovinu, pokaju se za zločine i nadoknade potraživanja svakog krajišnika.

Kontaktirao sam neke svoje bivše veze i doznao da su za jučerašnja bostonska nedjela krivi krajiški Srbi (traktoristi).

Poslije« Oluje »izbjegli krajiški Srbi upadaju u hrvatske kuće, vrijeđaju, prijete, mlate i kradu.

Zaboravlja se Miloševićev učinak u svemu tome, zaboravlja se da su krajiški Srbi izabrali, da ne kažem, seoskog žandara za predsjednika svoje nazovi države, da je odbijen plan Z4 koji im je otvarao perspektivu da bukvalno imaju državu u državi.

Srbi su nas cijelo jedno stoljeće uvjeravali da je Srbija na zapadu, a onda su krajiški Srbi naglo zaprašili na istok.

Znači (kao što i vidimo), bilo kakva značajnija operacija HV radi uspostavljanja konačne suverenosti na cijelom teritoriju je već unaprijed definiran kao udruženi zločinački pothvat, jer nema takve uspješne vojne operacije hv, a da svi krajiški srbi ne bi pobjegli, pa makar hrvati napali i praćkama i bez ispaljenog metka.

Oni tvrde da su krajiški Srbi bili zavedeni.

Na taj način osiguravala se prednost koju su tokom ratne 1991. stekli krajiški Srbi, a izbegavalo se dalje angažovanje JNA.

Odbjegli krajiški Srbi u Chicagu (četnička emigracija) pred federalnim sudom tuže MPRI i traže odštetu od 10,4 milijarde američkih dolara?

Pa to je nevjerojatno, zbunjeni krajiški Srbi zaboravili su pružiti veći otpor ustašama.

Pala je sva telefonija, ali su krajiški Srbi, svaki za sebe, autonomno krenuli istim putem u isto vrijeme

Ta obnovljena priča, kao i priča o Banovini Hrvatskoj, prekinuta je drugim svjetskim ratom, a potom i formiranjem Titove Jugoslavije u kojoj su krajiški Srbi, među ostalim, dobili zadaću čuvara tekovina narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije, odnosno Jugoslavije.

Zaključuje: " Mnogo je toga što krajiški Srbi nisu imali.

Dana 30. rujna 1990. krajiški Srbi, tj.

Krajiški Srbi, Srbi u Bosni i oriđiđi Srbi:) su bili ajmo reći saveznici.

A da li su bosanski i krajiški Srbi sačuvali obraz i dušu srpskoga naroda pravoslavnog, da li su odbranili sve čestito i sveto u srpskom narodu i svekoliko Pravoslavlje, i da li su izborili bitku za pravdu i dušu čitavog svijeta (), e, o tome bi mitropolit Amfilohije verovatno mogao da govori nadugačko i naširoko, i da nas raznim argumenatima iz svog arsenala, koje smo dobro upoznali tokom 90 - ih godina, pokuša i ubediti u nešto takvo.

" Oluja je poraz Hrvatske " Samo tri mjeseca prije, " krajiški Srbi ", građani " nebeske Srbije " bez domovnice, slobodarski su urlali: " Krajišnici gdje ćemo na klanje - na Hrvate il ' na Muslimane "

Sve i ako se složimo da su pravo samoopredjeljenja imali narodi, a ne njihove republike, ostaje činjenica da je referendum o srpskoj samoupravi bio protupravan, manipuliralo se brojkama (odaziv je u nekim jedinicama bio 120 %), krajiški Srbi su činili možda 50 % svih Srba u Hrvatskoj, a nastupali su u ime svih, te pritom nisu poštovali etničku sliku (recimo, u Slavoniji nijedna općina nije imala srpsku većinu, a ipak su one pripojene Krajini).

Nakon osveštanja kolača otvorena je izložba " Krajiški Srbi u Vojvodini u 20. veku " koju je u suradnji s " Prosvjetom " organizirao Muzej Vojvodine.

Također krajiški srbi bi se mogli usporediti sa Poljskim, jugoslavenskim ili sudetskim njemcima i ne vidim zašto se prema njima ne bi smjelo postupiti kao prema izdajnicima i slugama okupatora.

On vidi da su ti krajiški Srbi samo poligon Miloševićeve osvajačke ujdurme i njegove velike žrtve.

Osnovne su teze te, uvjetno rečeno,« škole »sljedeće: stanovništvo Vojne krajine bilo je etnički pretežito srpsko; Srbi naseljeni u Vojnoj krajini obranili su Hrvatsku (na neki način, to je artikulacija mita o srpskom ratništvu) dok su Hrvati samo pasivno gledali ili su se razbježali pred turskim prodiranjem; Srbi su u Vojnoj krajini bili oslobođeni raznih nameta i davanja, što je izazivalo animozitet i zavist kod okolnoga hrvatskoga stanovništva i plemstva, jer je takav položaj bio, u neku ruku, simbol slobode ili slobodarskoga načina života; krajiški Srbi nisu nikad bili dio hrvatskoga društva i marno su čuvali uspomenu na svoju neovisnost i samostalnost koju su uživali od svoje doseobe - poglavito putem« Vlaških statuta »i crkveno-školske autonomije koju su uživali kao pripadnici istočno-pravoslavne vjere; herojskim otporom Srbi su se uspjeli othrvati stoljetnim nasrtajima katoličke Habsburške Monarhije da ih pokatoliči i tako im poništi srpski nacionalni identitet, iako je manji dio Srba podlegao tomu pritisku, prije svega u Žumberku (a možda i Senju).

Ako krajiški Srbi ne primijene 6 točaka sporazuma, prisustvovat ćemo razbuktavanju u regiji, koje bi moglo dovesti do proširenja rata.

Dakle, premda to većina ljudi nije znala ili nije imala nikakvu svijest o tome, Krajina je bila druga naznaka početka raspada Jugoslavije - države u koju su krajiški Srbi toliko uložili i s kojom su se toliko identificirali.

Prije toga, nitko, ponavljam nitko, pa čak ni sami " krajiški " Srbi, nisu tvrdili da su protjerani iz Hrvatske.

Mnogo je toga što krajiški Srbi nisu imali.

Mnogo je toga bez čega su krajiški Srbi mogli ostati i mogli biti, ali bez jednog nisu mogli: bez slobode i bez uvažavanja.

Upravo sam, pišući reportažu za Slobodnu, nekoliko mjeseci prije akcije Bljesak vlastitim automobilom i na vlastitu odgovornost prošao dio autoceste od Nove Gradiške do Novske, koji su tada držali pobunjeni krajiški Srbi.