lijepo je to što si ti zorane pledirao za slobode novinara u zemljama banana demokracije; valjda smo barem stupanj izvan medijskog kamenog doba. činjenica je da je latin postavio prilično visoko letvicu kvalitete televizijske emisije ponajprije izborom tema, gostiju i načina vodjenja emisije, što je postavilo neke standarde u emisijama susjednih zemalja, koje su čak otvoreno i kopirale njegov pristup (srbija, ona plavojka, zaboravih joj ime..). vremenom je izgubio oštrinu i počeo provoditi više vremena tužakajući se sa zločestom vješticom iz prisavlja od traženja pravih tema. u tu prazninu prirodno je upao stanković, i prigrabio dio medijske slave; pitanje je koliko ima volje i motivacije vratiti se na staru slavu. u krajnju ruku tko mu smeta preći u susjedni tabor, poput gomile htvovih novinara? čitajući tvoj komentar reklo bi se da je latin završio lupajući kamenje na golaću.

Zbog tamne strane sile sigurno je da internet nije mračni kvart, jer su i sva ostala sredstva masovne komunikacije potencijalno u tamnoj zoni; u krajnju ruku daleko se više kaznenih djela dogovara mobilnom telefonijom nego internetom, internet uvijek ostavlja tragove, bytove, servere, lokacije IP brojeva koji se na ovaj ili onaj način mogu pronaći i izvući sa nekog servera, dok je mobilna komunikacija sa te strane puno praktičnija, jer je teško vjerovati da se može registrirati i reproducirati svaki izgovoreni razgovor među milijunima mobilnih telefona.

što se tiče hepove investicijske politike nije samo dubrovnik podaren biserima, hep nije sposoban biti racionalni gospodar. kao što sam naveo ranije ideja za omblu je pala prije golf terena na srđu i potrebe za zalijevanjem trave, još u vrijeme izrade he na trebišnjici. ono što se radi u hepu i ini je davno zaslužilo da se odgovorne kazni kao u kini za vrijeme kulturne revolucije; streljački stroj. u krajnju ruku što fali golf terenima; ako želite zarađivati cijelu godinu osim tromjesečnog kratkoročnog guljenja i kruzeraja, morate nešto žrtvovati, prošla su vremena zidina, linđa, dubrovačkog ljeta, sada se oko srđa motaju financijski morski psi koji će teško ostaviti na miru slasne zalogaje. ne može se j. i ostati nevin, barem prema važećim zakonima prirode....

Mali činovnici možda su jedino vidljivi, ali oni nisu bitni jer su lako zamjenjivi i u krajnju ruku rade male štete, a sigurno su produžena ruka onih političara koji su ih na ta mjesta postavili.

ako se ne sjećaš Ivičine mudre izjave pred jedan spust (ili koji već...) kada je hrabro izjavio " da je spreman poput njemačkog vojnika pred odlazak na istočni front " - to je tvoj problem:) Nazvati izjavu hrabrom je u krajnju ruku nepošteno.

Poanta je da korupcija unutar akademskog sustava, i svi drugi oblici neprimjerenog, neetičkog, i u krajnju ruku neakademskog ponašanja potkopavaju ne samo Sveučilište, tu našu perjanicu znanja u društvu znanja, nego potkopavaju čitavo društvo u cjelini.

Uskrs je doista najvažniji kršćanski blagdan i, u krajnju ruku, svake se nedjelje slavi Uskrs.

Gledam oko sebe, gledam te udruge, to neprofitno, i tako to, i znam, odabrala sam taj posao, volim raditi s ljudima, a u udrugama je to sve nekako opušteno i zabavno, puno drugačije nego u bilo kojoj firmi... ali onda u drugom trenu pomislim... zar se mi igramo života... i imali li smisla to sve raditi, i volontirati, dobivaju li ljudi nešto od toga, u krajnju ruku, čisto sebično, dobivam li ja?

Sa borbenošću i zalaganjem puno je lakše i to su igrači pokazali u ovoj utakmici iako su Sinjani ušli malo opuštenije jer si to u krajnju ruku mogu i dopustiti s obzirom na poziciju na ljestvici.

O. K. ako i je tako zar treba opravdavati svaku ljudsku djelatnost, pa i onu za koju je evidentno da nam ne može donijeti ništa dobro ili su u krajnju ruku rezultati neizvjesni.

To u krajnju ruku može značiti da dijete o spolnom odgoju može podučavati osoba koja osobno prakticira rizično spolno ponašanje.

naravno, dobro si odgovorila. ajmo sad dalje. pretpostavimo da svi ljudi shvate da je jedenje životinja neetički i svi se prebace na biljnu prehranu. ispočetka mali ekonomski krah i bankrot nekih milijardu ljudi, al radi visokih etičkih standarda se isplati, tko fućka kolateralne žrtve. u krajnju ruku, budu svi ti mesouzgajatelji, prerađivači i ini se prebacili na proizvodnju voća i povrća. i umesto tvornica mesa, izniknu tvornice povrća. i nitko ne dira zekonje, kokoške, telad i ostatak domaćih životinja koje se reproduciraju i reproduciraju i reproduciraju, recimo jedno 100 godina. pazi, kod nas nema tigrova, lavova, pantera koji bi mogli savladat stado krava u nekoj šumi. ima neš vukova, al morali bi se vukovi ozbiljno bacit na stvaranje mnogo malih vučića da ih bude više neg krava i ovaca. i tak, recimo nakon 50 godina kaj bi se dogodilo s ekosistemom? nebi ga bilo. trave nebi bilo jer bi je ponjupale krave, ovce. opet čovjek bi i dalje krčio šume jer mu sad treba više polja za uzgajanje povrća. neke životinje bi izumrle jer se jednostavno nebi imale čim prehranit. biljždera bi bilo više neg mesoždera i zemlja bi umrla.

Meni je naprosto već dosadilo da studenti znaju koje probleme imaju a oko toga ništa ne žele poduzeti... i znaju kada nešto nije uredu a boje se... u krajnju ruku bojim se i ja... jer ne želim još vremena potrošiti na bedasti ispit, ali me najviše frustira da smo svi zabrinuti s problemom sve dok je nama osobno aktualan... a kad položimo boli nas džon... e pa ovaj put neće biti tako... ako ništa potrudit ću se da položim to na slijedećem roku, pa onda bar kao minimum mogu napisati prodekanu pa i dekanu fini dopisić... ako ništa drugo ne znam, znam kako se to radi...

sto bi rekli, ko prstom u govno... i nisu kradje i malverzacije problem... nego tocno to, manjak osnovne kulture, bonton, malo znanja... bar malo... sve ostalo je u ovoj prici, nazalost eventualno... u krajnju ruku ne bi li svaki drzavni duznosnik, a pogotovo jedan predsjednik morao ispunjavati neke osnovne kriterije za taj posao? kao recimo pismenost, strani jezici, bonton... tu lezi najveci problem...

Nešto što gradske vlasti moraju ispunjavati jer je to pošteno i civilizacijski ispravno, jer je to u krajnju ruku normalno.

I nije istina da ne rade, samo sada zadiru u pravo ne samo stjuardesa i stjuarda, već svakog hrvatskog radnika da se razboli, osporava se svakom radniku pravo na liječničku skrb, u krajnju ruku osporavaju pravo liječnika da sam, neovisno i bez pritisaka procijeni da li je netko sposoban za rad ili ne.

Ako imaju dokaze - onda zasto te poslodavce ne prijavljuju odgovarajucim radnim inspekcijama i kroz nadzorna tijela tih inspekcija (u kojima imaju predstavnike, a u krajnju ruku u Saboru) nadziru njihovo procesuiranje?

Svima preporučam Gulliver, na samom vrhu Khao sana, al tek iza ponoći, dok prije slobodno izaberite neku drugu birtiju ili, u krajnju ruku, kupite cugu u dućanu i pijte ju sjedeći na pločniku gledajući ekipu kako prolazi.

Iako su još uvijek blesavi i tekstovi su u krajnju ruku osnovnoškolski, ovdje se ipak čuje glazbeni napredak, širina slušanja glazbenih smjerova, te bolje muziciranje.

U krajnju ruku moj prkos i ponos.

Homofobija nikako nije način razmišljanja kakav je društveno poželjan i u krajnju ruku za jedno inkluzivno društvo zdrav, ali borba protiv nje se na osobnu razinu spuštati ne bi trebala nikada.

Sloboda već sada preživljava samo kao termin koji je u prisnom, intimnom i izričito subjektivnom odnosu sa osobom koja je pokušava uspostaviti, definirati, izolirati pa i u krajnju ruku koristiti.

Dragi moji, hvala vam na komentarima, neću vam pojedinačno odgovarati, ali samo htjedoh reći, sa svime se slažem što ste u vezi zadnjeg posta rekli, mada se ne osjećam baš toliko razočarano kao što sada vidim da je navedeno u mom postu... odguglala sam već na to da ljudi ponekad misle samo na sebe... pa i ja u krajnju ruku mislim na sebe, da ne volim i ne želim ovo što radim i na način kako radim, nebi to ni radila, moj je izbor... ali mi nije jasno kad se ljudi angažiraju, zašto se angažiraju u nečem što ne žele raditi, a osim toga gdje im je onda neka doza ozbiljnosti da lijepo vele, čuj ja nebih to tako i ja za to sada nemam niti vremena niti volje i gotovo... točka... nemojte računati ne mene... jasno i pravedno...

Ubijene i prognane ljude nazvati sitnim ekcesima, ma koliko da ih je bilo, i ma šta da im je prethodilo (opet za pileće: ne pravdaj jedan zločin drugim) je u krajnju ruku licemerno.

Brojni su primjeri koji pokazuju da napor prema osiguravanju neovisnosti sudova i sudaca u smislu osiguranja svekolike njihove zaštite u krajnju ruku uopće ne mora biti garancija njihovog odnosa prema pravu i Ustavu kakvog žele svi oni drugi koji nisu u njihovim redovima.

U krajnju ruku, ja sam imala i crnu i crvenu i naranđastu kosu.

Pravo na ljubav ima svaki čovjek i svi želimo biti voljeni i voljeti što je, u krajnju ruku i suština same ljubavi.

U krajnju ruku, zar bi uopće bilo smisla baviti se sportom kad bismo unaprijed dizali ruke u zrak i predavali se suparniku.

... i s druge strane, imaš sad tu jednu mene, koja kao nema obavezu učenja, obavezu u krajnju ruku, čišćenja kuće... i umjesto da radim ono što trebam, ja svoje vrijeme trošim na gluposti samo da na kraju krajeva nas nekoliko koji se zbija želimo potruditi nebi ostali osramoćeni....

A nemoj sad da se ovo pretvori u to tko vise radi... nije tema za to, a u krajnju ruku nije ni bitno