Mimo volje Hrvata i odluke Hrvatskog sabora (Radićev govor o guskama u magli) na brzinu se udruzila s Kraljevinom Srbijom, te preimenovana (sic) u drzavu Srba-Hrvata - Slovenaca (obrnuto), te za par dana u Kraljevinu Jugoslaviju.

Na sjednici Narodnog vijeća Države SHS suprotstavio se hegemonističkom ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom.

Nakon ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, Zagrebačka pivovara plasirala je pivo i na području Beograda jer je tamošnja Weifertova pivovara bila oštećena u bombardiranju.

Nad prosvjednicima protiv prijevare priključenja Hrvatske, bez pristanka hrvatskog naroda, u zajednicu sa Kraljevinom Srbijom, počinjen je krvavi pokolj.

Uloga Dr ante Pavelića (pravnika) je odgovor na ulogu Dr ante Pavelića (zubaera) koji je predvodiodelegaciju shs u nezakonitom traženju ujedinjenja s kraljevinom srbijom...

O prostorima bivše monarhije i kako stvari tamo posložiti razmišljju i gospodari svijeta Woodrow Willson, predsjednik SAD i Lloyd George britanski premijer, kojima je, kad je Balkan u pitanju, za oko zapela jugoslavenska ideja, na čijoj realizaciji zdušno radi Jugoslavenski odbor, što dovodi do zaključka da se novoformirana Kraljevina SHS ujedini s Kraljevinom Srbijom u zajedničku državu.

Skupina hrvatskih političara, na čelu sa Stjepanom Radićem kao najutjecajnijim, odbija ideju ujedinjenja Kraljevine SHS s Kraljevinom Srbijom, pri čemu je Radić ušao u povijest sa svojom rečenicom koju je uputio članovima delegacije NV na putu u Beograd: Ne idite, gospodo, kao guske u maglu

Odbor Narodnog vijeća u Banjoj Luci proglasio je 27. studenoga »potpuno sjedinjenje sa Kraljevinom Srbijom«; isto je proglašeno u bihaćkom okrugu, a očekivalo se i u tuzlanskom i eventualno mostarskom.

Zemaljska vlada za Dalmaciju, suočena s talijanskim teritorijalnim pretenzijama, zahtijevala je 16. studenog od Predsjedništva Narodnog vijeća SHS u Zagrebu da proglasi hitno ujedinjenje Države SHS s Kraljevinom Srbijom, najavljujući da će u suprotnom sama proglasiti bezuvjerno priključenje Kraljevini Srbiji.

Posebna priča je tzv. Velika narodna skupština u Crnoj Gori gdje je također " izglasano " ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom i to pod srpskom kraljevskom dinastijom.

Oko SHS je sve dobro poznato pa i činjenica da je prvo nastala Država Slovenaca, Hrvata i Srba, a tek kasnije se ona udružila s Kraljevinom Srbijom u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.

Od ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom 1.12.1918. do donošenja Vidovdanskog ustava 28.01.1921. u sustavu lokalne uprave nije se ništa bitno promijenilo.

Opet Strah i opet nemamo alternativu.Kao i 1918. smo se požurili (kao guske...) udružiti sa Kraljevinom Srbijom od straha od Talijana.Medjutim Talijani se nisu ni usudili doći u Rijeku još godinu dana nakon što su ju dobili Medjunarodnim ugovorom a sve od straha od poraza u I sv. rata od naše vojske na čelu sa feldmaršalom Borojevićem.. Tek nakon godinu dana ekscentrični pjesnik Danunzio sa skupinom probisvijeta u crnim košuljama dolazi u Rijeku.Ni tada nismo imali alternativu.Ništa ne učimo iz povijesti. prikaži cijeli komentar

Trumbić i Pribičević, kao istaknute političke figure smatrali su kako će tadašnje europske sile razgrabiti prostor nekadašnjeg austro-ugarskog juga ukoliko se ne udruže s Kraljevinom Srbijom.

Oni su zahtijevali poseban jezik, pismo ćirilicu, kulturnu i političku auto nomiju, a jedan njihov dio na poticaj iz Srbije radio je na odvajanju bivših teritorija Vojne krajine i na sjedinjenju sa Kraljevinom Srbijom.

Na današnji dan prije točno 92 godine Stjepan Radić je održao svoj slavni govor protiv bezuvjetnog i izdajničkog ujedinjenja Države SHS s Kraljevinom Srbijom na kraju kojeg je izrekao poznatu rečenicu Ne srljajte kao guske u maglu.

Pa eto Sefko, moglo je biti da mi je promaklo da je Sabor odlucio ujedinjenje sa Kraljevinom Srbijom ali koliko vidim jos uvijek nigdje nisi naveo niti datum kada se navodno to po tvome dogodilo bilo.

Nu, dvije su tvrdnje D. Krpine u gornjem izlaganju dvojbene: "... Dva puta u dvadesetom stoljeću Hrvatska je nasiljem i protivno volji hrvatskog naroda ugurana u balkanske tvorbe slične onima u koje se danas ponovno ugurava... " Nisam siguran da je to točno jer, oko 1918. SVI u tzv. Hrvatskoj su bili za brak s ciganskom Kraljevinom Srbijom, osim šačice vizionara iz Čiste stranke prava oko Josipa Franka.

Pri prijevarnom ujedinjenju (pripajanju) s Kraljevinom Srbijom, na upit A.

Pri prijevarnom ujedinjenju s kraljevinom Srbijom, te i takve je narod nazvao " domaćim izdajnicima ".

Oni su u srpnju 1917. sklopili s Nikolom Pašićem Krfsku deklaraciju, kojom se najavljivalo ujedinjenje južnoslavenskih dijelova Dvojne Monarhije s Kraljevinom Srbijom.

Ipak, zadarski su Hrvati za razliku od Talijana i Srba, budući da je Monarhija bila u ratu s Kraljevinom Srbijom i Italijom, došli u povoljniji položaj.

Hrvatske i slovenske političke stranke željele su ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom čak i prije izbijanja Prvog svjetskog rata kako bi zaštitili svoj kulturni i nacionalni identitet od asimilacije s njemačkom i mađarskom kulturom.

Stoga je sve svoje napore usmjeravao k rušenju Hrvatsko-srpske koalicije (tada najjače snage u Hrvatskom saboru), koja je potajno radila na ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom.

Činjenica je da je većina naroda u Crnoj Gori 26. 11. 1918. izglasala bezuslovno sjedinjenje s Kraljevinom Srbijom. (Podgorička skupština).

Znanstveni skup, na kojem je sudjelovalo 29 izlagačica i izlagača, održan je na dan 90. godišnjice odluke Hrvatskog sabora 29. listopada 1918. kojom su raskinute veze s Austro-Ugarskom Monarhijom i proglašena Država SHS, što je kasnije dovelo do ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom i uspostavljanja Kraljevstva SHS 1. prosinca 1918. godine.

Nikada Hrvatski sabor nije blagoslovio svezu Hrvatske (to jest države Slovenaca, Hrvata i Srba) s kraljevinom Srbijom, pa tako srbijanski kralj nikada nije bio, de facto i de jure, hrvatski vladar.

Ta su pitanja sljedeća: Jesu li zaista postojale hrvatske kneževine u VII st.?; Koji je bio stvarni položaj Hrvatske u hrvatsko-ugarskoj opersonalnoj uniji?; Kakva je bila stvarna definicija hrvatskog državnopravnog položaja za trajanja Hrvatsko-ugarske nagodbe?; Je li Hrvatski sabor koji je 29. listopada 1918. donio Odluku o raskidu državnopravnih odnosa Hrvatske s Austrougarskom mogao uopće sankcionirati odluku o ujedinjenju Države SHS s Kraljevinom Srbijom 1. XII. 1918.?; Kako bilo da bilo najveći dio materijala Izvorišnih osnova i danas ostaje kakav je bio u trenutku usvajanja Božićnog Ustava.

Prva Jugoslavija, kao ni Druga (Titova) Jugoslavija, nije potvrđena na narodnom referendumu, niti je ujedinjenje hrvatskih zemalja i Države SHS, s Kraljevinom Srbijom, ratificirano u Hrvatskom saboru.

Montiranim procesom u Zagrebu 1909. otvara se Veleizdajnički proces u kojim se 53 članova Srpske samostalne stranke uhićuje i gdje s bili optuženi da sa Kraljevinom Srbijom kuju zavjeru u ujedinjenju svih Južnih Slavena u jednu jedinstvenu državu na štetu Austro-Ugarske.