Ponovno počinje govoriti, ali isprva sasvim muškim glasom, a zatim, boja glasa počinje pratiti njegovu ponovnu fizičku transformaciju.): Odjednom mi je postalo preteško neprestano se odupirati stvarima, stvarima za koje znam da su sitnice, ali ja te sitnice više ne mogu kontrolirati (navlači svijetle, ženske čarape) ni one najmanje kao što su prevruća juha, zastoj kod Picadillija, jedan broj premali Channel, ili jedan broj prevelik, svejedno, hladan popodnevni čaj, zakašnjela božićna čestitka, Kraljičino obraćanje naciji, cipele koje žuljaju, (oblači stari rozi kućni ogrtač s perjem, zatim i slične papuče) sat koji prestane raditi ili onaj koji ide naprijed, ružna fotografija iz Suna, poderana najlonka, izgubljena knjiga, loša radio stanica, zametnuta naušnica, slučajna ogrebotina iz koje lipti krv, loše kukuruzne pahuljice, anonimne prijeteće poruke, pukotina na zidu, prašina na fotografijama, prepun koš za smeće, rđave škarice za nokte, neznatno oguljen lak na kadi (na brzinu se šminka ispred ogledala na toaletnom stolčiću) nalivpero koje ne piše, tinta koja curi, pismo s plavim mrljama, borove iglice na parketima, nered u ormaru, buka na ulici, izgužvane novine, zagubljena važna poruka, hrpa nevažnih poruka, hladni puding od riže, puna bočica od parfema, prazna bočica od parfema, teniski reket bez žica, sasvim male sličice svetaca koje baš ne volim, zametnute sličice svetaca koje volim, televizija bez tona, napuklo ogledalo, pregorjela žarulja, i još jedna, i još jedna, i još jedna, previše tijesan prostor ispod kuhinjskog stola, nemam se gdje sakriti jer više ne stanem tamo. (Napokon, i dalje ispred ogledala pažljivo stavlja periku i s novim samopouzdanjem se okreće prema Willu koji je ušao i bez riječi se ukočio.