Krimskotatarski (krimski) jezik (ISO 639 - 3: crh Qırımtatar tili, Къырымтатар тили; Qırım tili, Къырым тили), narodni jezik Krimskih Tatara, koji se govori na području Krima u Ukrajini i nekim drugim zemljama; ukupno 483.990 govornika.

Ukrajinci su najbrojniji narod u oblasti i ima ih 2.744.100 (56,9 %), od ostalih manjina najbrojniji su Rusi kojim ima 1.844.400 (38,2 %), zatim Grci kojih ima 77.500 (1.61 %), Bjelorusa ima 44.500 (0,92 %), Krimskih Tatara ima 19.200 (0,4 %), Armenaca 15.700 (0,33 %) i Židova 8.800 (0.18 %). [ 1 ]

Već sljedeće godine, on je ponovno krenuo sa velikom vojskom od 120 000 Krimskih Tatara i Turaka na Rusiju ali je odbijen u Bitci kod Molodija, od ruske vojske koju su vodili vojvode Mihajlo Vorotinski i Dmitrij Hvorostinin.

Migracija Ukrajinaca iz cijelog SSSR-a i povratak Krimskih Tatara i Nijemaca deportiranih tijekom rata rezultirali su povećanjem njihova broja u sastavu stanovništva.

Danas u svijetu živi najmanje 548,000 Krimskih Tatara, i vjerojatno oko 2 milijuna ljudi ime krimskotatarske korijene.

Ovdje treba razlikovati ruske Tatare od Krimskih Tatara koji su karakteristični za poluotok Krim.

U Ukrajini danas živi oko 248,200 Krimskih Tatara koji su se iz središnje Rusije vratili na Krim nakon uspostavljanja nezavisne Ukrajine 1991. godine.

Velika populacija Krimskih Tatara ostala je živjeti u Rusiji, ali se njihov točan broj evidentira zajedno sa ostalim ruskim Tatarima.

Na putu za Daleki istok veliki broj Krimskih Tatara je ubijen ili je umro od gladi, nad njima su se vršili zvjerski zločini karakteristični za staljinističko razdoblje.

Veliki broj preživjelih Krimskih Tatara u Rusiji se iz straha pred progonom počeo izjašnjavati etničkim Rusima.

Povratak Krimskih Tatara na Krim uslijedit će tek uspostavom nezavisne Ukrajine.

Na Krim se vratilo manje od 248,000 Krimskih Tatara, a njihov politički predstavnik bio je Mustafa Džemilev.

Sam Staljin je poubijao milijune ljudi (istjerao cijele nacije čečena, krimskih tatara, inguša. oseta...) dok su po jugoslaviji bili popularni goli otoci i udbaške torture, pod krinkom za radnike provedenda je nacionalizacija odnosno klasična otimačina zemlje, na kojoj su se gradile tvornice ili hoteli (u vlasništvu zemlje) koji bi kasnije neki novi, a u biti isti udbaši uzeli sebi, odnosno oteli... ne radi se o nikakvoj zavjeri nego jednostavno je tako i da se razumijemo nisma niti za desne niti za lijeve, samo za činjenice i istinu, a takav je bio i advance, iako mi se sad čini da je malo " zalijevio " prikaži cijeli komentar

Naš debeli svinjoglavac iz Kumrofca je kao dobri Džugašvilijev djak na ovim prostorima odradio copy-paste al se zajebo jer mi Hrvati nismo šačica Krimskih Tatara a njegovi srpski pretorijanci su daleko od moći Crvene armije gonjene plotunima NKVD-a.

Zlatno doba Krimskih Tatara završit će rusko-turskim ratom (1676. 1681.) odnosno vojnim pohodima na krimsko središte 1687. i 1689. godine.

Giray bježi na otomansko područje kao i stotine tisuća krimskih Tatara, no veliki broj njih pritom je svejedno stradao.

Kasnije saznajem da je to bila Yevpatoriya, nekada vrlo važno središte krimskih Tatara s vrlo važnim derviškim samostanom, nekoliko džamija, armenskom crkvom.

Naime, Bakhchysaray je stara prijestolnica krimskih Tatara.

Među najteže zločine protiv čovječanstva sasvim sigurno pripada genocid koji je Staljin proveo deportiranjem krimskih Tatara 1943. te Čečena i Inguša 1944. kao i zatiranje Tibetanaca pod kineskom okupacijom od 1950. Ali genocidna politika nije se provodila samo prema određenim narodima, već i prema pojedinim društvenim kategorijama poput plemstva, buržoazije ili kulaka.

Dugogodišnji Livonski rat protiv Švedske, Poljsko-Litavske, Danske i Teutonaca, upadi i pustošenja krimskih Tatara, epidemije kuge (1570. godine u Moskvi je od kuge umiralo 600 - 1000 ljudi dnevno), neposluh opričnika razarali su Rusiju (sada se vide uzroci bračne ponude Elizabeti).

Ratujući (1695. i 1696.) protiv krimskih Tatara i Otomanskog carstva dobio je vlast nad Azovom.

Jedan od opricnika, specijalne carske policije je uhapsen od Krimskih tatara i sproveden na polu-ostrvo Krim.

A Lipka Tatari su sudjelovali i u " krizarskoj " armiji Jana Sobjeskog koja je potukla Osmanlije kod Beca 1683. Po tradiciji, vezali su komad slame oko sljemova da ih Poljaci i Austrijanci mogu razlikovati od krimskih Tatara na otomanskoj strani