Svetom se krizmom, naime, pokazuje da su kršćani, po krštenju uključeni u vazmeno Kristovo otajstvo i s Kristom dionici njegova kraljevskog i proročkog svećeništva te tako potvrdom primaju duhovno pomazanje Duha Svetoga koji im se daje.

Crkva, koja ima misao Kristovu, dobro zna da se ne može dirnuti u objavu o istočnom grijehu, a da se ne ugrozi Kristovo otajstvo.

Ali pitanje ostaje da li sam to fizičko umiranje uspio doživjeti kao Kristovo otajstvo u vlastitom životu.

U svakom našem ljudskom susretu potrebno je u drugome otkriti Kristovo otajstvo.

U tom smislu euharistija kao sakrament posadašnjenja Kristova Otajstva, mjesto je »stalne inicijacije« u Kristovo otajstvo i u zajednicu vjere, koja je Crkva.

I upravo se ta žrtva uprisutnjuje u sv. Misi, ili bolje rečeno sv. Misa je ulazak u vječno Kristovo otajstvo otkupljenja, otajstvo žrtve koja povezuje i ujedinjuje Kalvariju i nebesko Svetište u jedan spasenjski čin.

Ako se sudjelovanje u liturgiji postavi tek kao opcija, kako se može ostvariti postupno uključivanje u " Kristovo otajstvo "?

Kao i nadahnuti pisci Novoga Zavjeta, prve kršćanske zajednice ponovo čitaju knjigu Psalama slaveći u njima Kristovo otajstvo.

Ta kateheza otkriva ono što je pod slovom Staroga zavjeta bilo skriveno: Kristovo otajstvo.

Naviješteno Kristovo otajstvo, svima donosi samoga Isusa, u njih ga doslovno stavlja i time im se osigurava nada u buduću slavu.

To je Kristovo otajstvo, objavljeno i ostvareno u povijesti prema naumu, mudroj " rasporedbi " koju sveti Pavao naziva " rasporedbom otajstva " i koju će otačka predaja nazivati " ekonomijom utjelovljene Riječi " ili " naumom spasenja ".

On nas uvodi u Kristovo otajstvo.

Naviješteno Kristovo otajstvo svima donosi spasenje.

To Kristovo Otajstvo bilo je obilato naviješteno u Starom Zavjetu, onda po Duhu Svetom potpuno objavljeno apostolima i prorocima: »da su pogani subaštinici i sutijelo i sudionici obećanja u Kristu Isusu po Evanđelju« (Ef 3,6).

Apostolu je živo pred očima i žarko u srcu Kristovo otajstvo Boga (usp.

To Kristovo otajstvo Crkva u liturgiji navješćuje i slavi da vjernici od njega žive i o njemu svjedoče u svijetu:

Drugi vatikanski koncil a u Godini vjere obilježavamo pedesetu obljetnicu njegovog početka ovako objašnjava liturgijsku godinu: U godišnjem ciklusu Crkva razvija svekoliko Kristovo otajstvo, od utjelovljenja i rođenja sve do uzašašća, do dana Pedesetnice i do očekivanja blažene nade i dolaska Gospodinova (SC, 102).

Shvaćen u svjetlu božanskoga Pisma, izraz »Srce Isusovo« označuje samo Kristovo otajstvo, cjelokupnost njegova bića, njegove osobe, razmatrane u svojoj najintimnijoj i bitnoj jez gri: Božji Sin, nestvorena mudrost; beskrajna ljubav, počelo spasenja i posvećenja za čitavo čovječanstvo.

Pojednostavljeno rečeno, slaveći Kristovo otajstvo mi slavimo Božji plan da se svi ljudi spase (1 Tim 2,4).

Nemoguće je napisati i izbrojiti sve karakteristike, od općeljudskog zajedništva, do najotajstvenijih čimbenika, po kojima se neprekidno aktualizira Kristovo Otajstvo Spasenja, po kojemu ja i ti, poštovani čitaoče, imamo priliku napustiti ovo vrijeme i prostor, te se naći pred Raspetim i Uskrslim, čuti njegovu živu Riječ, te okusiti lijek besmrtnosti.

Upravo to življenje Dana Gospodnjega sudjelujući na svetoj euharistiji i slaveći Kristovo otajstvo nužno je za izgradnju i oblikovanje kršćanskog života.

Obući novog čovjeka doista znači dopustiti da Kristovo otajstvo zamijeni odjeću starog čovjeka.

Sigurno je cjelokupno Kristovo otajstvo svjetlo.

Prijenos se može ostvariti letimičnim uvidom u Kristovo otajstvo, ulijevanjem božanske ljubavi ili na oba načina istodobno.

U svojim prigodnim riječima biskup Šaško je objedinio božićno otajstvo, sedamdesetu obljetnicu kanonskog utemeljenja Karmela i sjećanje na svoje prezbitersko ređenje, kao i na prvo euharistijsko slavlje koje je predvodio u Stepinčevu Karmelu prije sedamnaest i pol godina. Neodvojivo se spominjemo i blaženoga Alojzija Stepinca kojemu je ovaj samostan bio jedno od najvećih i najdražih uporišta njegova života, naglasio je, između ostalog, biskup Šaško i čestitao sudionicima slavlja Rođenje Kristovo, otajstvo Božića, na koje nemamo pravo, nego nam se objavljuje i daruje Božić kao drama prisutnoga Boga i odsutnoga čovjeka; drama čovjeka koji se teško otvara Bogu i teško prihvaća novost Božje prisutnosti.

To je, prema njegovim riječima, neprocjenjivi dar koji nam omogućuje da u povijesti proživljavamo Kristovo otajstvo, prihvaćajući u brazde našeg osobnog postojanja kao i postojanja zajednice sjeme Božje Riječi, koje iznutra mijenja ovaj svijet i otvara ga Kraljevstvu Nebeskom.

I obratno, Kristovo otajstvo baca odlucujuće svjetlo na tajnu stvaranja otkrivajući svrhu zbog koje je " u početku Bog stvorio nebo i zemlju " (Post 1,1): od početka Bog je imao u nakani slavu novog stvorenja u Kristu.

Kada Crkva slavi Kristovo otajstvo, jedna riječ daje biljeg njezinoj molitvi: Danas, kao odjek molitve što je Crkvu naučio njezin Gospodin i odjek poziva Duha Svetoga.Taj " danas " živoga Boga, u koji je čovjek pozvan da uniđe, jest " čas " Isusove Pashe, koja proniče svu povijest i njezin je stožer.

Iako se Kristovo otajstvo slavi kroz cijelu liturgijsku godinu, Crkva ga s osobitom snagom proživljava u Svetom trodnevlju, kada se želi što savršenije suobličiti s Kristovim životom, smrću i uskrsnućem, njegovim Vazmom.

« Tijekom godine Crkva svetim spominjanjem slavi čitavo Kristovo otajstvo od utjelovljenja do pedesetnice i očekivanja Gospodinova povratka«, piše konstitucija o liturgiji »Sacrosanctum concilium« Drugoga vatikanskoga koncila (SC 102).